Eto uplovismo i u ovu sveru neizvijenosti koju nametnuše moćnici svijeta i licemeri dvadeset i prvog vijeka. Samo da napomenem stanje jedne od najvećih država svijeta i prve demokratije, koja postoji, već skoro dvjesto i pedeset godina. Doslovno riječ demokratija znači; "vladavina naroda“, ma da u praksi u ovom vremenu znači, vladanje sa narodima ili ljudima. Prva savremena demokratija je uspostavljena 1789. u SAD, na osnovi filozofije „doba razuma“. Da li je ovo sad, ono što su isplanirali oci ove demokracije, nisam siguran, ustvari nije, niti sve ovo ima išta sa demokracijom. Stanje u kojem smo danas, riječ demokracija znači; sloboda i pravo da ubijanje i zlostavljanje, odnosno genocid, pojedinih naroda, sa kojima nijesmo u stanju da vladamo.
Jedna stara mudrost kaže: “Moć vladara je u pravdi“ a gdje počiva pravda u ovom vremenu, gdje? Sigurno ne počiva u današnjim političarima, i narodnim prestavnicima, nazovimo ih minder-puzama.
Kampanja koja se vodi za predsjedničke izbore u SAD nema ništa sa “dobom razuma” odnosno sa ljudskim razumom, jer ovo nije vladavima naroda, nego vladavina moćnih. Ovaj većinski čovjek je doveden na dnu dna i ponižen do te mjere, da nezna u kojem vremenu živi. Na svakom koraku se osjeća “nesreća” takozvanog modernog doba i polako „maske padaju ali samo za svjesnog čovjeka. Miješaju se stvari koje se ne bi trebale miješati“, gubi se svakoja vrsta poštovanja, čovjeka prema čovjeku i vladara prema narodu. „Značenja riječi se miješaju da bih najlakše zaveli čovjeka i sa njime manipulisali, istina se miješa s lažima, a džihad sa ubijanjem“. Tako reče, Ibn Haldun (1332 – 1406) koji je bio državnik, diplomata, učenjak, sociolog i sudija.
On se ne smatra samo filozofom historije već i prvim koji je definirao civilizaciju kao “korporativnog društvenog aktera”, i proučavao ponašanje i reakcije civilizacija u različitim okolnostima.
Takozvane današnje demokratije date su i podvrgnute grupi ljudi, koji sebe nazivanu političarima, a izglasani su od naroda, odnosno građana. I tu prestaju građani ili narod da postoje, a to je samo nekoliko dana poslije izbora.
Govoreći o političarima i narodu sjetim se balkanskog političara, koji je često ponavljao: „Narode moj, stoko moja“. Jest, jest baš tako; narode moj stoko moja!
Država koju smatram mojom, i jest moja pedeset i četiri godine, ali posljednjih sedam decenija sve više i više tone u blatu, koje se neće baš tako lako sprati sa ovog naroda, i bit će kolektivno kriva za sva posrnuća današnjeg savremenog svijeta, jer je vodić takozvane demokratije.

Nijedan put nije dalek kada na njega kreneš u udobnosti svog srca, kaže narodna mudrost, pa samo ono što je iskreno, ima snagu da traje, a koliko će sve ovo trajat zavisi od svjesnog i iskrenog čovjeka, kojeg ima ali je ušutkan.
Često kažem sebi, neka nam Bog pomogne, ma da nam On preko svojih poslanika poruči; da čovjek mora odradit svoj dio posla da bi mu Bog pomogao.
Svetski um Ibin Haldun kaže sjledeće: "Kada države propadaju, u njima se umnožavaju astrolozi, korisnici socijalne pomoći, licemjeri, propagandisti, analitičari, pripovjedači, glazbenici nepristojnog ponašanja, režimski pjesnici, šarlatani, udarači bubnjeva, ludaci, čitači sudbine iz dlanova, špijuni, hvalitelji i mrzitelji“.
Ovaj svetski um da bi nas osvijestio i danas u dvadeset i prvom vijeku navodi sve ono u čemu smo mi današnji narodi zapali pa i dalje kaže: „Prijatelji postaju neprijatelji, a neprijatelji postaju prijatelji, glas nepravde postaje snažan, a glas istine slabi, izranjaju čudna lica, a poznata lica nestaju, snovi postaju rijetki, a nada umire, razum postaje sve udaljeniji, a lica gube svoje prijašnje crte“.

Jest, baš ljepše ne može bit rečeno, i boljeg opisa za nas današnjeg čovjeka ne možemo naći zapisano. U dvadeset i prvom vijeku, čovjek je priželjkivao mir i dostojanstvo ali za uzvrat smo dobili naviše prevare i obmanjivanja. Obmanili su nas običnog čovjeka o Iraku, obmanili su nas o Arapskom proljeću, obmanili su nas o korona virusu, stvorili su ratni paligon u Ukrajini a jedan od najgorih gdje se dešava genocid je Palestina, odnosno Gaza.
Evropski parlament je 2009. godine usvojio rezoluciju o evropskoj savjesti i totalitarizmu temeljeći je, između ostaloga, na opštoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a od 1948. godine o genocidu. A šta je sve od tih golemih rezolucija ikad sprovedeno? Ništa!
Ubici palestinske mladosti pomažemo mi ovdje u SAD, narod, građani sa plaćanjem poreza, gdje političari koje je čovjek namjestio na tim mjestima podržavaju genocid, sve u ime malog čovjek, koji nije svestan kako preživjeti, a kamoli šta se čini u Gazi ili Ukrajini.
Kunemo se u Boga i ubjeđujemo jedan drugog da smo vjernici, ma da samo vjerujemo u obmanjivanjima koja dolaze od vlasti, odnosno od presjednika i onih koji ga podržavaju, a to je sve radi personalne koristi ili koristi grupe ljudi u čijim rukama je kapital naroda.

Jedna druga mudrost kaže:
Čovjek napreduje kao stablo: ljudi ga
okružuju dok je pokriveno plodovima,
ali čim plodovi otpadnu, ljudi se razilaze
u potrazi za boljim stablom.
Samo za kraj da napomenem:
Sve ovo što se događa u Palestini i sa Palestincima, ukazuje na nemoć i LICEMJERSTVO međunarodne zajednice i pokvarenosti pojedinaca koji zauzimaju mjesta presjednika moćnih država..
Itina što rekoše naši preci: „Čovjek je čovjeku vuk“!