Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


KARAKAZANDŽILUK JEDNOG KARAKAZANDŽIJE
Procitaj komentar

Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 21. June 2024. 15:06:29
Da povijest umije potvrditi prisustvo iste bolesti koja se samo naizgled čini preležanom, pokazuje najnovija knjiga Nenada Veličkovića “Karakazandžiluk”, u čijem obrazloženju autor kaže: “Naslov Karakazandžiluk ima veze sa riječju karakazan koja se povremeno pojavljuje u nekim kritikama i inače u akademskim tekstovima kad se govori o književnosti pisaca iz Bosne i Hercegovine i o Bosni i Hercegovini. Podrazumijeva da je to neki crni kazan. Neki možda vještičiji kazan, ali uglavnom doživljava Bosnu kao neko mjesto divlje, problematično. Mjesto sukoba, nekontrolisanih strasti, ponekad to ima veza sa nekim negativnim razumijevanjem Orijenta, pa onda i islama kao nečega što je došlo sa Orijenta. Za razliku od Srbije koja je valjda napredna, civilizovana Bosna dođe kao nešto zaostalo. Nešto mračno. Nešto što tek treba da se civilizuje.”

Autor pokušava u rukavicama, naoko stidljivo, skoro pa nevino, reći šta tamo neko misli o Bosni, računajući na stoljetnu naivnost koja će i nakon jedanaest genocida nad Bošnjacima “čitati” kako je na kolac nabijen izvjesni Radislav, neznajući da je za pisanje romana „Na Drini ćuprija“ Andrić koristio dnevnik jednog francuskog vojnika koji je opisao nabijanje Alžirca na kolac od strane francuske vojske. Umjesto vlastitog iznošenja viđenja, da me oni koji zarad tjelesnog komfora “mudro šute” ponovo ne nazovu nacionalistom, nadalje ću navoditi samo povijesne zabilješke karakazandžija. Tog crnila koje je poslužilo kao obrazac u činjenju zla za što “đavolji vladika” čija pederska ruka dade “blagoslov zločincima” dobi orden šumaričkih mučenika. Da bi jasnije sagledali ono na što želim ukazati, referišem se na knjigu “U požaru svjetova” njemačkog novinara i publiciste Michaela Martensa, u kojoj autor donosi pismo Andrića nakon dolaska na ljetni raspust iz Zagreba u Višegrad 1913. godine a koje je pisao svom prijatelju Vojmiru Dubrešiću: “Danas sam nervozan jače i ne mogu da pišem sve o njima samo ti velim da ih mrzim do kriminala. Mnogo sam puta premišljao – sjedeći s njima – kako bi bilo divno otrovati im vodovod da jednog dana pocrkaju svi upravo u času kad popuste iza ručka kajiš i posrknu vode. Ili im jedne noći deflorirati (razdjevičiti, obeščastiti, silovati, op. a.) sve kćeri i svastike, krivonoge i mutave djevojke.”

Nisu li ovo bile jasne teze “nobelovca” za njegov roman “Na Drini ćuprija”??? Svako onaj kome treba dodatno pojašnjenje romana ili je malouman ili zarad vlastite ugode koja se svodi na level animalnog, ustvari hibernira u mentalnom brlogu. Guranje prsta u oko stoljetna je praksa velikosrpske i velikohrvatske politike na ovim prostorima. Neki Bošnjaci u vlasti, u kulturi ponajviše, pa čak i među ulemom, u kontinuitetu se uvlakački, ljigavo i bez časti podmeću predhodnima. Oni nisu ništa drugo do veliki govnari. To da je Ivo Andrić, ambasador Kraljevine Jugoslavije u Hitlerovoj Njemačkoj, prije svega fašista pa tek onda režimski pisac, nebrojeno je faktografskih činjenica. U knjizi “Ivo Andrić. Kronika jednog beščašća”, autora Davora Kristića, Andrić u svom obraćanju Hitleru kaže: „Vašoj Ekscelenciji… koja s toliko uspjeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog njemačkog Reicha“. Nadalje, Martens u svojoj knjizi ističe da je u Hitlerovoj Njemačkoj Andrić položio i vozački ispit. On piše: “Na Göringov poziv Andrić 1940. odlazi u Ufa palaču na premijeru nacionalsocijalističkog propagandnog filma Vatreno krštenje, koji veliča ulogu avijacije prilikom njemačkog napada na Poljsku. Sprijateljuje se s Hitlerovim omiljenim vajarom Arnoom Brekerom, kojeg je više puta posjetio na njegovom imanju istočno od Berlina.”
Za svoju odanost fašističkoj Njemačkoj, Ivo Andrić, potpisnik Trojnog pakta, dobio je Veliki krst Reda njemačkog orla, koji je ustanovio Hitler a kojeg je, uzgred rečeno, dobio i ustaški poglavnik Ante Pavelić. Zato nas ne treba niko više učiti kako čitati i razumijevati “nobelovca.” Dovoljno godina su nas ubjeđivali da je Njegoševa pisanija “Gorski vijenac” u kojoj “ ’odža riče na ravnom Cetinju”, poezija. E nije! Nikada to neće ni biti. Posljedice te nakaradne pisanije Bošnjaci trpe kroz jedanaest genocida. Razumijevanje “napisanog” kroz stravična ubijanja Bošnjaka diljem Bosne i Sandžaka, žive lomače žena i djece u Višegradu, najveće grobnice u Prijedoru i okolini, silovanja u Foči, genocid u Srebrenici i na hiljade nevino ubijenih kojima je Drina grobnica, najbolja su tumačenja šta je “pisac htio da kaže.” To što “društvo podrepnjaka” u Bosni i Hercegovini podanički šuti, a koje bi trebalo i moralo se oglasiti, ne znači da smo svi mi podrepne muhe. Spočitavati da probuđeni Bošnjaci baš ne umiju najbolje razumjeti “nobelovca”, neka to karakazandžija ostavi za sebe. Devedesete kao i godine u kojima živimo, dovoljan su pokazatelj. Taj karakazandžiluk, kako ga andrićevski napisa, dolazi iz Beograda koji je sve drugo samo ne “beo”. Bosna je otud gledano i crna i mržnjom obojena. Percepcija krivo obojenih naočala i sistemske mržnje koja traje istim intezitetom, jeste karakazandžiluk u Beogradu a ne u Sarajevu.

Izvorno, Bosna je uvijek bila zemlja pitomosti, merhameta, zemlja sevdaha, zemlja dobrih Bošnjana, bez obzira da li se i kako Bogu mole. Preko dva milenija opstanka Bosne i pored najezde Rimljana, Osmanlija i Austro-Ugara, uz stalnu asistenciju a devedesetih i brutalnu agresiju komšija i susjeda, “veličkije” je od svih crnih pisanija kojima se mediji u Sarajevu dive. Ni jedan od potpisnika kopirane “vijesti” o izlasku i promociji knjige u Travniku, (koje li slučajnosti baš u Travniku, op.a.) nije pokušao oslušnuti šum Drine, Bosne, Neretve, Une. Čuo bi njihovo svjedočenje o zločinima koji se uporno negiraju i žele prešutiti.
Kako mi “Karakazandžiluk” ne bi iskrivio sliku o Bosni a moje razumijevanje književnosti sveo u te okvire, ostajem čvrsto na Ilhamijinom putu makar na kraju dočekao svilen gajtan, razumijevajući faktografiju “Dugog svitanja” Halida Kadrića, uz stalno vraćanje na knjigu “Ruhani i šejtani inspiracija” mog književnog uzora, rahmetli Nedžada Ibrišimovića, ovu kolumnu završavam njegovim stihovima posvećenim Bosni:
Bosna ima kuću
u kući živi starica
njen osmijeh je ajet o Džennetu
Izuj obuću kad prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.


Na um mi pade anegdota koja se davno prepričavala a koja kaže kako je čovjek u Sarajevu sreo “nobelovca” u parku pa ga upitao: “Piše li se šta ćoro?”
I to je povijest!

VRH



Ostali prilozi:
» HELEZ I BEOGRADSKI ULIČARI
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 11. July 2024 23:50
» ALIJA IZETBEGOVIC AND SREBRENITZA, POST - GENOCIDE
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 10. July 2024 16:58
» OBMANA
Avdo Metjahić | 08. July 2024 20:15
» PRIJEDLOG MINISTRU ODBRANE BOSANSKE ARMIJE ZUKANE HELEZU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. July 2024 15:02
» U PRIJEDORU MARŠIRALA, MARŠIRALA VUČIĆEVA GARDA
Akademik prof. dr. Adamir Jerković | 08. July 2024 01:40
» SREBRENICA - BOLNI PUT OD SJEĆANA DO PRAVDE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. July 2024 17:23
» MOSTARSKI „LISKALUCI“ TRAJNO SU NA SNAZI
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 07. July 2024 16:08
» DRAŠKO ĐURANOVIĆ - SIMBOL BORBE ZA PRAVEDNO NOVINARSTVO
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. July 2024 17:09
» PRVI CJELOVIT BOSANSKI TEFSIR
Dr. Mustafa Prljača | 02. July 2024 16:07
» KAKO JE I ZAŠTO PROPAO IZRAELSKI PROJEKAT U GAZI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. July 2024 15:07
» POLITIKA U ISLAMU
Mehmed Meša Delić | 01. July 2024 21:11
» APEL NA OPREZ BOŠNJACIMA U DOMOVINI I SVIJTU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. June 2024 16:01
» “SRPSKI SVET“ MRAČNA ERA POHLEPE I POLITIČKE POSLUŠNOSTI
Božidar Proročić, književnik i publicista | 29. June 2024 15:22
» ISLAMOFOBIJA, NACISTI I GENOCID NAD BOŠNJACIMA
Esad Širbegović | 28. June 2024 22:05
» 13 JULSKA NAGRADA - OMAŽ SINOVIMA SRPSKOG SVETA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 28. June 2024 14:37
Ostali prilozi istog autora:
» MUSTAFA
17. June 2024 19:39
» SUZDRŽANA BRAĆA
24. May 2024 20:08
» GORICA, ZLOČIN BEZ KAZNE!
22. April 2024 14:33
» GORICO MOJA
21. April 2024 17:59
» TURBO FOLK U KNJIŽEVNOSTI
12. April 2024 15:22
» O BOSNI TI EVO ZBORIM
01. March 2024 14:04
» SREĆA U OČIMA
27. February 2024 15:04
» NE PALI ZASTAVU NAIVČINO
12. January 2024 14:16
» PETARDA U ZENICI
02. January 2024 12:26
» KUDA IDU NAŠEG DRUŠTVA HINJE?
16. December 2023 12:50
» NISAM JA BOLAN ODAVDE
22. November 2023 14:15
» ČEŠLJAJ SE BABA
22. October 2023 00:53
» STVAR SRCA
20. October 2023 15:38
» NIJE DO TRENERA
18. October 2023 16:04
» MIRIS ŠLJIVA
09. October 2023 14:02
» MI, DJECA UČITELJICE ĐURĐE M.
04. October 2023 13:41
» BABOOOOO, JAVI SE!
27. September 2023 17:10
» RECENZIJA
25. September 2023 01:28
» INTELEKTUALNE BUDALE
11. September 2023 15:22
Bosnjackakucabanner.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif