Mnogi su proteklih desetak dana pratili tok odvijanja oko nestanka dvogodišnje curice Danke Ilić iz Bora, Srbija.
Tokom istrage sprovedena su brojna hapšenja sumnjajući da je curica oteta. Trajala je drama od Srbije preko Bosne pa do niza država Europe.
Napokon otkriveno je da su dvojica Srba, Srđan Janković iz sela Luka i Dejan Dragijević iz sela Zlot, osumnjičeni za ubistvo.
Zaista, monstruozan zločin nad jednim nedužnim djetetom. Duboko žaljenje za curicom i sućut u velikom bolu njenim roditeljima.
Kakvi su to mentalni sklopovi da dijete udare autom, i umjesto da ju hitno prebace do prve bolnice da se pokuša spasiti jedan život, oni se odluče na monsutruozno dokrajčivanje nevinašceta. Kako istražni organi potvrđuju, u besvjesnom stanju ubacili tijelo bebe u gepek auta prebacili preko alata, a zatim se odvezli sa lice mjesta da bi je bacili na bedem na kojem je bila gomila smeća. I to sve u tandemu rade zlikovački dvojac Srđan Janković i Dejan Dragijević. Kako je istraga sužavala krug, jedan od osumnjičenih se vratio na mjesto zločina, odnosno gdje su bacili usmrćeno tjelašce od bebice Danke, da bi u namjeri prikrivanja zločina, odnio tjelašce na drugu lokaciju.
Može li u umovima ljudskog roda biti šta groznije, morbidnije, zlikovačkije…
Da li nas ovaj monstruozan čin ubistva i premještanje posmrtnih ostataka podsjeća na blisku ratnu prošlost u Bosni?
Pitate se možda zašto je na grafici srpski trojac-, politički i crkveni?!
Ratnih ’90-tih svjedoci smo agresije i brutalnih masovnih zločina i genocida nad Bošnjacima od strane velikosrpskih i veliko’rvatskih ciljanih ubijanja djece i uopće civila Bosne; snajperi i granatiranja Sarajeva, Srebrenice, Prijedora, Višegrada, Foče, Zvornika, Mostara, Ahmića, Stupnog dola…
Vrh piramide paradržavne političke i vojne S – H hunte su osuđeni, dok nažalost brojni ratni zločinci nisu izvedeni pred ovodunjalučkim sudom. Čak i neki koji su osuđeni za ratne zločine, pobjegli su u Srbiju da bi izbjegli izdržavanje zatvorske kazne. Tako je Srbija postala najveća ‘deponija’ ratnih zločinaca koje srpski režim sve štiti i izdržava jer su se u ime svesrpstva borili ‘junački’ protiv civila - svojih komšija, prijatelja,… Sve vlasti u Srbiji u kontinuitetu nakon balkanskog kasapina Miloševića, te u genocidnoj tvorevini nakon zlikovca Karadžića; veličaju ratne zločince i zločine, posebno je istaknuto negiranje genocida nad Bošnjacima. Najduže na političkoj srpskoj sceni su Dodik i Vučić, prije toga Tadić, Koštunica… uglavnom od njih i predvodnika stada srpske crkve; Pravislav Perić sada, prije njega Miroslav Gavirlović, te ratni patrijarh Gojko Srojčević iz čijih ruku su jeli ratni zločinci Karadžić, Mladić, Plavšićka, Krajišnik … kojima je cijeli rat bio ispod krvavog šinjela zločinca đenerala, kada su se u crkvama i manastirima utrkivali ko će više zločinaca da proizvedu i da jurišaju na Bošnjake i koće ih više i brutalnije dokrajičiti u istrebljenju, genocidu, potpunom nestanku.
Sve protekle godine vladavine Dodik i Vučić sa vladarima iz SPC nisu se posvetili da prosvijetle svoje sunarodnike, a ratne zločince da izruče Bosni i Hercegovini da izdržavaju zatvorske kazne, kao i da budu pohapšeni svi oni koji su činili zločine u Bosni i Kosovu, dapače, oni su konstantno sa izjavama huškali svoj narod na rat, kamu i krv…
Zar ‘90-tih nismo gledali ubijanja djece u gradovima širom Bosne, u bolnicama, školama, na ulici… a silovanja, logori, otmice putnika, hapšenje, deportacija… sve su to priča za sebe.
Zato nikoga ne treba čuditi kada se ovakav brutalni zločin nad nedužnim djetetom dogodi i pokuša se zločin prikriti.
32 godine od agresije na Bosnu i Hercegovinu, genocida nad Bošnjacima, i nešto manje od tri decenije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ali nakon svih presuda najvećih internacionalnih sudova koje je osnvao UN, još uvijek velikosrpska i velikohrvatska hunta, raznim mehanizmima udara na državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod, kojima se opet prijeti novim genocidom, a politički trojke beru hašlame sa egzekutorima koji su žedni bošnjačke krvi.