Svakodnevno smo svjedoci unošenja i upotrebe novih termina u naš govor čija je osnova riječ „krst“ ili „križ“. Navikavamo se na njih ne razmišljajući da li je njihovo korištenje ispravno i logična po samom svom značenju. Naprimjer, nema emisije vijesti gdje nam nije bilo rečeno da će se održati ili se održalo „unakrsno“ ispitivanje svjedoka ili optuženog u haškom tribunalu kao i u nekom od domaći sudova. A kako bi bukvalno izgledalo to i takvo ispitivanje? U četiri ćoška ili ugla sudnice trebalo bi da bude po jedan advokat ili tužilac, a na sredini prostorije svjedok, odnosno optuženi. On može da stoji ili sjedi na stolici koja bi se morala moći lahko okretati. Tokom procesa ispitanik se okreće, ali svaki drugi put je to dijagonalno suprotno (sve dok mu se nezavrti u glavi) odgovarajući na takozvana unakrsna, odnosno naizmjenično postavljena pitanja. Da li je ikada iko vidio da se tako održalo i jedno suđenje? Pa zašto ga tako nazivaju?

Može li neko objasniti kako izgleda let krstareće rakete? Ona bi se, po svome imenu znači, trebala kretati iz jedne od četiri različite tačke koje se sijeku u petoj centralnoj i u svaku drugu krajnju tačku otići i vratiti se nazad. Glupo je, zar ne, i pomisliti da leti na takav način.. Do juče je ta ista raketa nazivana navođenom raketom! Ili, kako naprimjer smiješno zvuči vijest objavljena na radiu, televiziji ili u štampi da je neko otišao na krstarenje brodom. Ta turistička putovanja su se do sada zvala jedino ispravno, plovidbom brodom.Da li i ti brodovi imaju pravac kretanja kao pomenuta raketa ili ih kopnom prenose kad isplove jednu stranu, na suprotnu početnu tačku da tako ploveći kompletiraju sliku presjeka dviju linija i tako nacrtaju krst? A hajde da krenemo redom i navedemo primjere gdje se sve, najviše nelogično, koriste te novokovanice: prekrstiti – zamijenilo je preimenovati, raskrstiti – se kaže umjesto raščistiti sa nekim ili nečim (često se ova riječ može čuti neoprezno upotrebljena na hudbama kao i u vokabularu uvaženih islamskih teoretičara), ukrstiti – suprotstaviti stavove ili miješati pasmine, recimo pasa, kao i križati što još treba da znači i rezati (kruh recimo). Križat ili rezati i sječi nije isto. Na izraz ukrštenica i križaljka (umjesto enigma) po časopisima smo poodavno navikli kao i na raskrsnicu (rasputnicu,razdjelnicu). Zatim, prekrižiti bi trebalo da znači precrtati, (recimo riječi u tekstu) a to nije isto. Kod precrtavanja se povuče samo vodoravna linija, a ne još i uspravna koja kompletira križ. Učitelji i nastavnici razmislite o ovome. Iskrsnu – znači neko ili nešto se iznenada pojavilo. Uskrsnu, vaskrsnu – to je recimo čovjek oživio nenadano, kao poslije kliničke smrti. Neko sjedi prekrštenih nogu i prekriženih ruku. U prevodu znači da je prebacio nogu preko noge i presamitio ruke. Ako smo za nekoga u životu rekli da smo ga prekrižili, jesmo li ga i prekrstili jer prekrižiti i prekrstiti bi trebalo biti isto? Ako neko naprimjer kaže: „ti me prekrsti“, to treba da znači greškom me prozva drugim imenom.U ratu su novinari ili žurnalisti stalno koristili termin unakrsna vatra, a to nije tačno jer se u devedeset devet odsto slučajeva pucalo na suprotnu stranu, pravolinijski u jednom pravcu. Da je bilo tako kako je rečeno, poubijali bi se među sobom oni koji su sa četiri suprotne strane otvarali vatru. Sad u miru kažemo da križamo lubenice, jabuke, kruške, a u stvari ih rasjecamo, odnosno prvo polovimo. Riječ „sudbina“ sve češće postaje križni put. Krstovi i križevi preplaviše bosanski jezik. Definitivno, najčešće sa pogrešnim značenjem, ali uprkos tome zastupljeni su sve više. A razlog sigurno da postoji...

I ovo što slijedi je pitanje za razmisliti Zašto se samo na ovim geografskim prostorima broju „7“ po njegovoj sredini dodaje vodoravna crta? Isto tako se radi i kod slova „Z“. (po inerciji i slova „Ž“). Faktički, precrtavamo ih što se ne čini više nigdje na svijetu! A, zašto? Po kršćanstvu sedma Božija zapovijed glasi: „Ne kradi“! Ta zapovijed je od strane pripadnika kršćanskog naroda na Balkanu odbijena, odnosno nikada nije prihvaćena u načinu življenja niti se poštuje. Iz tog razloga se „7“ (sedma) „Z“ (zapovijed) precrtaje. U Pravoslavnoj crkvi sedma zapovijest glasi: Ne čini preljubu! I ona je takođe odbačena i u latiničnom pismu na istoku precrtana. I na ovom pitanju je znači postignut S-H konsenzus kao i u agresiji na Bosnu. A šta donosi preljuba i koje su njene strahobalne posljedice teško je i nabrojati: Polne bolesti, vanbračnu djecu, abortuse, rastave brakova, siročad, prostituciju, maloljetničku delikvenciju i čitav lanac uzročno posljedičnog zla po pojedince, porodicu, društvo i državu. Svjesni toga, ovih dana u Srbiji su na sebi svojstven, uobičajeno nacionalistički, način pokrenuli kampanju naslovljenu sa: „Pravi Srbin ne čini preljubu“, i podnaslovom – „Vernost je uvek u modi“. Koliko su vijekova zakasnili, vidjeće.

Evo kako katolička crkva pojašnjava ovu obavezu ponašanja onih koji vjeruju u Boga: „Sedma zapovijed znači poštivanje osoba i njihovih dobara, poštivanje ugovora, zabranu igara na sreću, poštivanje cjelovitosti stvorenja, životinja, biljaka kao i sveg neživog. Zatim pristup radu, pravednu plaću, odgovornost države i pojedinca, pravdu i solidarnost među narodima, ekonomsku djelatnost i društvenu pravednost. Kada na prvo mjesto dođe interes, profit, vlastita korist, a ne pravda i poštenje, nemilosrdno se krši ova zapovijed i to bez i malo grižnje savjesti. Kao da je to po sebi normalno. Mladi ljudi govore:“ pošten i budala to je isto“. Danas je važno imati ono što se želi pa je postala krilatica, snađi se ili snašao se, za onoga ko je stekao imetak na nepošten način“.

Za hator hajdučke i uskočke logike načina života, zasnovanoj na krađi i amoralu eto i bošnjačka djeca od prvog razreda osnovne škole, još uvijek, uče da pišu broj „7“ i slovo „Z“ onako kako nije ispravno, sa crticama preko njihove sredine, znači precrtane. Sigurno je da je i to jedan od razloga što kada odrastu, a posebno se to vidi po njihovom ulasku u svijet politike i biznisa, mnogi Bošnjaci poput većine svojih komšija, često postaju ili lopovi ili preljubnici ili obadvoje!

Musa a. s. (Mojsije) je bio Božiji poslanik koji je dostavio čovječanstvu propisanih deset zakona. Kod Njegovih (Allahovih) uputa niko nema pravo ni pomisliti praviti izmjene, niti predlagati amandmane. Njihovo nepoštivanje sigurno donosi zasluženu kaznu!