Svi prošli ratovi, svi koji još traju, svi koji će nažalost dolaziti i u buduće nisu bili niti će biti bez genocida. Ratovi neće prestajati, samo će se način ratovanja mijenjati. Žrtve će brže ginuti, u genocidima nestajati. Sve ovo u svakom ratu se ponavlja. Civile patiti glađu, žeđu, ranjavati ih, progoniti ih, organizovati im užasnu smrti, ugoniti strah, rušiti im kuće, stanove, sela, gradove, infrastrukturu – činiti genocid.

Da ne zaboravimo agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Zatim rusku agresiju s genocidom u Ukrajini od 24. februara 2022. godine, (kraj se ne nazire). Od 1948. godine, do današnjih dana traje najduži sukob na svijetu između Izraela i Palestine. Sukob u kome Izrael čini genocid nad Palestinskom narodu. Genocid traje decenijama, samo što to niko ne želi vidjeti osvijestiti i probuditi činjenicu – istinu o tome.

Na ovom primjeru se vidi da genocid počinje prvo riječima, a onda se pretvori u djelo.
U Bibliji postoje redovi u kojima Bog govori kralju Šaulu (putem proroka Samuela, Prva knjiga Samuelova, 15:3) kako treba ubiti sve Amalekite: muškarce i žene, djecu i bebe, ali i volove i ovce, kamile i magarce. Treba iskorijeniti sve što podsjeća na neprijatelja – kao što piše na kraju 17. glave Druge Mojsijeve knjige Egzodus: „(...) istrijebiti spomen Amalekov ispod neba“. Pošto je nacija Amalek napala Izraelićane prilikom izlaska iz Egipta u momentu kada su bili najranjiviji.
Ovu biblijsku metaforu zloupotrebljava izraelski vođa genocidaša, premijer Netanyahu kada je citirao biblijske genocidne stihove: „Zapamtite šta vam je Amalek uradio...“ Poznato je, izraelski genocid je počeo i prije njegovih riječi. Ove genocidne biblijske stihove su izraelski ekstremni desničari često koristili osamdesetih godina prošlog stoljeća kao opravdanje za stigmatiziranje i ubijanje Palestinaca., jer su sinovi Amaleka.

Malo čudno da Izraelci ništa nisu naučili iz historije. Umjesto da su zadojeni majčinim mlijekom oni su dubidus zadojeni mržnjom prema muslimanima koji nisu bili- Amelekiti. Ali su za „šaku dolara“ Njemačkoj „oprostili“ holokaust i ne planiraju revanš kao prema naciji Amalek.

Sve bi bilo drugačije da u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ali i agresiju na Palestinu zapadni, demokratski svijet neskriveno podržava svog agresora – dželata. Udruženi su protiv ruske agresije na Ukrajinu, jer tamo ne ginu muslimani, tamo stradaju kršćani, hršćani, za njih nema embarga na oružje, ali bivaju spašavani i odvođeni u susjedne države i šire, kako bi spasili što više života.
Oni koji su preživjeli genocid, a među njima i Bošnjaci, mogu vrlo jasno da vide i osjete kada se genocid dešava Palestincima. Preživjeli Bošnjaci, imaju određeno čulo, antenu pomoću koje mogu detektovati zločin prije nego ga većina sa zapada shvati kao takvog, a genocid je kruna zločina. Zato je velika solidarnost s palestinskim narodom, koji brže umire nego se broji.


Mi znamo da je prirodni kraj svakog ljudskog života njegova smrt, protiv koje ne možemo ništa učiniti, ali neljudi mogu i čine prinudnu smrt. Smrt je nešto što je teško prihvatiti, pogotovo ako umjesto meleka u goste dolaze dželati da uzimaju ljudske duše. Svako živo biće ima volju i snagu da preživi, ali ne mogu zbog svojih mnogobrojnih dželata.

Želja svakog čovjeka koji je prisilno morao napustiti svoj dom, svoju avliju, selo, grad, da vrati protok vremena unazad taman to bilo pukom izgradnjim vlastitog srušenog doma je najljudskija moguća želja. Ali ne ide, jer ima onih koji imaju želju ljude proganjati, ubijati, genocid činiti.

Da li normalni ljudi imaju empatiju koju posmatranjem moraju i trebaju da imaju kada im se pred očima odvija strašni zločin - genocid. Svi oni koji su preživjeli genocid, a sad ćute kada vide da se on dešava drugim ljudima, na drugom kraju planete ili u komšiluku. Oni nisu saučesnici u genocidu ali su u moralnom smislu dotakli ljudsko dno.

Mnogi tako postupaju iz ličnih interesa, ali ipak opravdanja nema. Šutnja je municija dželatima koje Izrael koristi kako bi još jače jurišali na ubijanje civila i totalno uništavanje Pojasa Gaze.
Nemaju ništa Palestinci, kao što nisu imali ni Bošnjaci od saosjećaja razumnih ljudi pod terorom mnogostruko jačeg do zuba naoružanih črtnika koji su ubijali Bošnjake, a ovi koji desetljećima ubijaju Palestince čisto iz zabave.


Četnici su ubijali Bošnjake i zatrpavali u tajne masovne grobnice, jer su znali da čine zločin – genocida. Izraelska vojska se čak ni ne trudi prikriti svoje zločine. To rade ogromne ruševine – grobnice. Oni svoje zločine dokumentuju mobilnim telefonima i plasiraju ih na socijalne mreže kao vid pataloškog spektakla.

Mada ovo vidi i zapadni, demokratski svijet, oni ipak stoje na strani Izraela. Dok se dželati iz cijelog svijeta udružuju i u činjenju genocida, preživjelima ostaje samo pobratimstvo u bolu, žalosti i tuzi.