Na dvogodišnjicu rata u Ukrajini, suočavamo se sa jednim od najznačajnijih geopolitičkih sukoba početka 21. vijeka. Ovaj rat nije samo lokalni ili regionalni sukob; to je kriza koja je duboko promijenila međunarodne odnose, sigurnosne politike i globalnu geopolitičku dinamiku. U centru ovog sukoba je Ukrajina, zemlja koja se bori za svoj suverenitet i teritorijalni integritet, suočena sa agresijom koja ima dalekosežne posljedice ne samo za nju već i za cijeli svijet. Podirivanje Ukrajine počelo je još 2014. godine, ali je njegova najnovija i najintenzivnija faza počela 2022., kada je Rusija pokrenula punu vojnu invaziju na Ukrajinu. Ova agresija nije samo pokušaj promjene granica silom, već i izazov međunarodnom pravnom poretku koji zabranjuje takve akte. Rusija je, svojim djelovanjem, otvoreno dovela u pitanje temelje međunarodne bezbjednosti i stabilnosti, pokazujući spremnost na upotrebu vojne sile za ostvarivanje svojih geopolitičkih ciljeva.

Razaranje, otpor i međunarodne posljedice
Ruska invazija na Ukrajinu rezultirala je velikim humanitarnim katastrofama, uključujući na desetine hiljada civilnih žrtava, milijone izbjeglica i raseljenih osoba, kao široko i bestijalno uništavanje infrastrukture. Ukrajina se hrabro suprotstavila ovoj agresiji, pokazujući iznenađujući otpor i snagu ali i sposobnost da mobilizuje međunarodnu podršku. Zapadne zemlje, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama i članicama Europske unije, pružile su Ukrajini vojnu, finansijsku i humanitarnu pomoć, dok su istovremeno uvele sveobuhvatne sankcije protiv Rusije u pokušaju da ograniče njenu vojnu moć i ekonomsku sposobnost. Ruska vojna strategija u Ukrajini, koja uključuje masovna bombardovanja civilnih područja, pljačke, silovanja, uništavanje spomenika kulture, ubisttva, prisilna premještanja stanovništva i drugi ratni zločini, ukazuje na brutalnost i nemilosrdnost kojom se vodi ovaj sukob. Optužbe za genocid i etničko čišćenje u nekim djelovima Ukrajine izazvale su međunarodnu osudu i pozive na odgovornost.

Ruska invazija na Ukrajinu rezultirala je ozbiljnim humanitarnim, kulturnim i ekonomskim posljedicama. Prema podacima Kncelarije Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava (OHCHR), od 24. februara 2022. do 24. septembra 2023., zabilježeno je 27.449 civilnih žrtava u Ukrajini, uključujući 9.701 smrtni slučaj i 17.748 povrijeđenih i ranjenih. UNESCO je verifikovao oštećenja na 342 lokacije kulturne baštine, uključujući 127 vjerskih mjesta, 150 zgrada od istorijskog i/ili umjetničkog interesa, 31 muzej, 19 spomenika, 14 biblioteka i 1 arhiv. Također, zabilježena je masovna prisilna premještanja civila, s oko 7 milijona interno raseljenih osoba unutar Ukrajine i milijonima koji su potražili utočište izvan zemlje. Ekonomski gubitci su ogromni, sa procjenama štete na infrastrukturi koja premašuje 100 milijardi dolara. Ove brojke samo su dio priče. Stvarni brojevi su vjerojatno znatno veći zbog izazova u prikupljanju podataka u područjima intenzivnih sukoba. Ruske vojne akcije u Ukrajini ne samo da su uzrokovale neprocjenjive gubitke ljudskih života i patnje, već su takođe dovele do širokog uništenja ukrajinske kulturne baštine i teških ekonomskih gubitaka koji će imati dugotrajne posljedice na ukrajinsko društvo i ekonomiju.

Pogledi na budućnost: Izazovi i mogućnosti
Budućnost rata u Ukrajini i dalje je neizvjesna. Mogući scenariji uključuju dugotrajan zamrznuti sukob, diplomatsko rješenje koje bi osiguralo Ukrajini suverenitet i teritorijalni integritet, ili daljnju eskalaciju koja bi mogla uključiti i druge zemlje. Jedno je sigurno: posljedice ovog rata osjećat će se godinama, ako ne i decenijama. Geopolitičke tenzije između Rusije i Zapada dostigle su nivo neviđen još od vremena Hladnog rata, dok je NATO jačao svoje istočne granice u odgovoru na rusku agresiju. U međuvremenu, međunarodna zajednica mora se suočiti sa ruskom politikom koja uključuje pokušaje redefinisanja međunarodnih granica silom i izazivanje stabilnosti u Evropi. Ovaj rat nije samo test za Ukrajinu; to je test za međunarodni poredak, principe suvereniteta i teritorijalnog integriteta, kao i za sposobnost međunarodne zajednice da se suprotstavi agresiji i zločinima protiv čovječnosti.

Budućnost rata u Ukrajini ostaje duboko neizvjesna, pri čemu Ujedinjene nacije igraju ključnu ulogu u zalaganju za mir i rešavanju širokog spektra posljedica sukoba. Generalna skupština UN zahtijeva hitan prekid rata i povlačenje Rusije, naglašavajući potrebu za pravednim i trajnim mirom koji poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš ponovio je ovo mišljenje, ističući tešku situaciju za civile u Ukrajini i pozivajući na mir u skladu sa Poveljom UN i međunarodnim pravom. Uprkos ovim pozivima, politički lider UN je upozorio da se sukobu “ne nazire kraj“, ističući katastrofalne posljedice koje je donio u smislu smrti, razaranja i destabilizacije. Gutereš je izjavio da je vrijeme za pregovore o okončanju ovog „nepobjedivog“ rata, ističući uzaludnost sukoba i ogromnu ljudsku patnju koju je izazvao. Međunarodna zajednica se suočava sa izazovom pronalaženja diplomatskog rješenja za obezbjeđivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, a istovremeno se suočava sa širim geopolitičkim tenzijama između Rusije i Zapada koje je rat pojačao. Ova situacija testira principe međunarodnog prava, efikasnost institucija globalne vlasti i sposobnost međunarodne zajednice da spriječi dalju eskalaciju i obezbijedi odgovornost za počinjene zločine. Konflikt koji je u toku u Ukrajini je oštar podsjetnik na važnost međunarodne solidarnosti i potrebu za zajedničkim naporima za podršku miru, pravdi i oporavku u regionu. Kontinuirani napori UN da posreduju u sukobu i rješavaju njegove humanitarne i bezbjednosne posledice su od ključnog značaja u tom pogledu.

Suočavanje sa izazovima i traženje puta naprijed
Dvije godine rata u Ukrajini podsjetnik su na brutalnu realnost međunarodnih odnosa i ljudske patnje koju rat donosi. Dok se svijet suočava sa ovim izazovom, važno je ne samo osuditi agresiju i zločine koji su počinjeni, već i raditi na izgradnji trajnog mira i stabilnosti, ne samo u Ukrajini već i širom Europe i svijeta. To zahtijeva diplomatsku vještinu, političku volju i iznad svega, obnovljenu predanost temeljnim principima međunarodnog prava i ljudskih prava. Analize i izveštaji naglašavaju duboku zabrinutost zbog ruske politike u Ukrajini, koja pokazuje znake genocidne akcije. Jedan od ključnih izvora koji istražuju ovo pitanje je izveštaj Instituta „Nev Lines i Centra za ljudska prava Raoul Vallenberg“, koji je identifikovao Rusiju kao prekršioca Konvencije UN o genocidu, upozoravajući na ozbiljan rizik od genocida već u prvim mjesecima. potpune invazije Rusije na Ukrajinu. Ovaj izvještaj, zajedno sa drugim analizama, pokazuje kontinuiranu i intenziviranu retoriku i akciju koja podstiče genocid, uključujući dehumanizirajuće vojne postavke kao što je „desatanizacija“ Ukrajinaca putem moćnih platformi koje podržava ali i plaća država.

U svom radu za „Project Sindicate“, Džejson Stenli upoređuje trenutno rusko rukovodstvo sa tehnikama nacističke propagande, naglašavajući opasnosti ruske ideje o „Ruskom miru“ (Ruski svijet) i njene genocidne implikacije. Prema Stenliju, promocija ruskog identiteta kao genocidne, antagonističke ideološke društvene grupe pokazuje duboko ukorijenjenu prijetnju koja teži potpunom uništenju Ukrajine i ukrajinskog naroda. Ove analize sugerišu da ruska politika prema Ukrajini nije samo prijetnja suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine, već i duboko zabrinjavajući presedan za međunarodni poredak i pravila koja štite ljudska prava i osnovne slobode. Ruska prijetnja nuklearnim arsenalom dodatno komplikuje ovu situaciju, čineći ruski faktor izuzetno opasnim i pogubnim ne samo za zemlje Evrope, već i za globalnu stabilnost. U svijetlu ovih nalaza, važno je ne samo osuditi agresiju i zločine koji su počinjeni, već i intenzivirati diplomatske i pravne napore na izgradnji trajnog mira i stabilnosti, uz poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava. Rad na izgradnji trajnog mira i stabilnosti, ne samo u Ukrajini već i širom svijeta, zahteva obnovljenu posvećenost principima međunarodnog prava i ljudskih prava, kao i diplomatiju i političku volju da se suprotstavi agresiji i zaštiti globalni poredak zasnovan na pravilima.