Pomalo daleko od onog što je predmet mog naučnog izučavanja, želim da skrenem pažnju na važno pitanje, tačnije problem koji zapravo oslikava situaciju u kojoj se nalazimo kao društvo-država.

To je kriza, nesumnjivo, jedna od najvećih nakon potpisa Dejtona – koji je donio relativan mir, na način da ne puca, ali agresija nije prestala. Zabrinut sam i krajnje razočaran činjenicom da uz političke elite koje očito voze na tri dijametralno suprotne strane u svojim djelovanjima, intelektualci umjesto konkretnih savjeta i progresivne uloge, vode javne debate o tome ko je od njih upravu, a što dodatno zbunjuje građane države BiH.

Ne znam da li postoji apsolutna istina, ali je važno da se shvati koje je naše opredjeljenje – laž ili istina. To je dužnost svakog građanina, posebno akademske zajednice – težnja za istinom zasnovanoj na argumentima.

Dobrica Ćosić, 'Otac srpske nacije', ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća definirao je laž. Pa je tako kazao - mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno". Pa se ja sada ovdje, pred vama pitam, zar smo došli u ovu situaciju da živimo Dobricinom maštom!

Da, lažemo sami sebe i učestvujemo u propagandi usmjerenoj protiv države, a koju vode zemlje agresori i njeni saveznici?

A, nasuprot laži je istina. Istina nije sve što je razumljivo. Ne mogu se oteti dojmu da se određene grupe ljudi u BiH sastaju i formiraju zavjeru protiv istine. Sve temelje na laži pri čemu svi izreću istu lažnu priču, misleći da više puta izgovorena laž postaje istina!

Istina nije ono što ljude čini da se osjećaju dobro. Nažalost, loše vijesti mogu biti istinite. A, mi smo dopustili da nas ubijede da je suspenzija ustava da bi se formirala vlast, dobrodošla i da je to sasvim ispravan potez. Sve se temeljilo na vještoj doktorini propagiranja laži. Poraz je veći jer su intelektualci učestvovali u propagandnom efektu koji je na kraju bio zadivljujući. Sve nas je to odvelo do područja mog djelovanja – narušene sigurnosti i sveopćeg haosa.

Zašto je ovo važno? Prvo, da shvatimo danas ovdje da naše čvrsto stajalište 'da smo mi upravu' čak i ako je zasnovano na činjenicama' nije dovoljno, jer BiH treba mnogo više osim tvrdnji da je samo naša istina – istina.

Kao prvo je onda potrebno da spoznamo da živimo u svijetu i ambijentu laži, a da često toga možda nismo ni svjesni. Tako se u BiH protekli rat lažno želi predstaviti kao građanski rat, na način da su tri strane u sukobu i da su jednako odgovorne za rat, ratne žrtve i razaranja. Tome svjedoče optužnice koje terete pripadnike Armije RBiH i MUP-a RBiH, a da prije toga nisu završeni predmeti sa A haške liste, koji su prioritetno morali biti uzeti u razmatranje, a nisu. Tu se lažima želi doći do neke istine koja ne odgovara stvarnom stanju.

Lažemo se da je BiH suverena i teritorijalno nezavisna, da je Dejton mirovni sporazum i da je perspektiva za dalje. Da je politička struktura opredijeljena za BiH, da su susjedne zemlje odustale od ratnih ciljeva i da su nam međunarodne organizacije i institucije prijatelji. Da imamo nezavisnu državu i institucije vojsku, policiju, pravosuđe, a od svega smo miljama daleko.

U sve nas to uvjeravaju godinama. Ali, vrijeme je da se spozna stvarno stanje – istina svijeta u kojem živimo i ambijenta-uslova života u BiH.

Rat-agresija na BiH nikada nije prestala, pojedine političke partije u funkciji su agresije i razaranja BiH, te iste partije kroz državu i entitetske institucije pljačkaju državu BiH za račun susjednih zemalja i vlastitih interesa, te onda u savezu sa ino –faktorom ne dozvoljavaju uređenje BiH na principu punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i njene nacionalne sigurnosti.

S naučnog aspekta stoga je potrebno izučiti Noama Čomskog i njegovo djelo Kontrolu medija u spektakularnom dostignuću propagande.Jer, trenutno u BiH ne sumnjivo imamo ambijent djelovanja na bazi egoizma, prevrtljivosti i cinizma, nasuprot bitnim vrijednostima koje bismo morali njegovati, a to su patriotizam, odanost, poštenje, samosvijest i realističnost.

A šta radimo mi? Mi pristajemo na te opasne igre u kojima 'našom istinom' pomažemo propagandu, koja nas obeshrabruje u želji za otporom, samosviješću, a nameće nam pokornost i toleranciju diktatu!

Ali, moramo znati da je put istine jedini izlaz i rješenje iz ove krize, a u tome nam mogu pomoći isključivo presude međunarodnih sudova iz Haga i Strazbura (presude su jasne i donesene, neke su još aktivne kao u slučaju Kovačević). Mora se vratiti povjerenje u domaće pravosuđe, koje se mora potpuno depolitizirati, a što podrazumijeva kadroviranje s kompetenetnim kadrovima i koje mora djelovati u skladu sa zakonima i pravom. Nažalost, vidimo da je prava sve manje, a onda nestaje i pravde.

U poseban fokus moraju se staviti i nevladine organizacije koje svoj rad treba da koncipiraju na patriotskoj osnovi, a ne plaćeničkoj. Nedopustivo je da vladajuće strukture dočekuju i pružaju gostoprimstvo desničarskim fondacijama kakva je Njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung (HSS), koja je sporna svim liberalima svijeta, osim ovim – sarajevskim.

I zbog toga je u ovim momentima najvažnije da ne zamijenimo istinu i laž, a čemu smo skloni uslijed različitih okolnosti, pa smatramo istinom ono što odgovara interesnim grupama koje različitim metodama donose takvu perspektivu, a istina je zapravo jednostavno izgovaranje onog što jeste.

Jer, nije važno koliko neko iskreno vjeruje da će pogrešan ključ otvoriti vrata; ključ ipak neće odgovarati i neće otvoriti bravu, kao što bez činjenično utvrđenih stvari u BiH neće zaživjeti demokratija i vladavina ljudskih prava, pravna država, kao ni nacionalna sigurnost ove zemlje i građana dok ne uzmemo u obzir činjenicu da mnogo toga može sadržavati istinu, ali samo jedno može zaista biti Istina. Istina mora potjecati od negdje – našu treba da crpimo iz presuda Suda u Hagu i Suda iz Strazbura.

Sve drugo je manipulacija činjenicama koja nas vode u laž.

Istina koju znamo i koju su svjetski sudovi ovjerili proizašla je iz namjere pomračenih umova da nestanemo. I zato je odbrana te istine naša prilika da buduće generacije sačuvamo od laži, mitova i zločina.

Istina koja nije izrečena pravovremeno, gora je od laži.

Istina je danas često na udaru i na stubu srama su redovno oni koji pokušaju zaštititi istinu. Laž, s druge strane, kontinuirano ima pomagače i oni su skoro u pravilu istaknuti dio društva.Mi ne smijemo biti oružje u rukama moćnika.

Većina intelektualaca se, nažalost, stavila na raspolaganje određenim političkim opcijama koje rade protiv države, a zanemariv je njihov angažman u interesu države. Sav svoj ( intelektualni ) kapacitet koriste na štetu države, šta onda očekivati od njih. Ja sam opredijeljen za manjinu kojoj je bliža istina od laži kao i patriotski stav u borbi za državu.

I zato bh. društvo stagnira, osuđeno da se brani od laži, a u nemogućnosti da dokaže dokazanu istinu.

Na kraju upozoravam i pozivam intelektualce da razmisle po čemu će ih nove generecije pominjati i sjećati ih se. Sigruan sam da riječ 'izdajnik' nije nikom prihvatljiv!!!

*Tekst je dio izlaganja prof. Alispahića sa Konferencije „1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – izazovi i perspektive“ održanoj na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, objavila je agencija NAP.