Inna Lillahi wa inna ilayhi raji'un.
“Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”.
Kako i odakle početi posljednji oproštaj od insana koju sam poznavao dvadesetak godina. Svjestan sam da je na dunjaluku sve prolazno, i da sve veoma brzo prođe ma koliko dugo trajalo. Tako brzo dođe rastanak i od voljenih osoba i svojih prijatelja. Sve je kao san, i kada se probudite sljedećeg jutra, osjećate samo bol i prazninu zbog smrti i rastanka od prijatelja i bliskih ljudi. Život na dunjaluku, bez obzira koliko dug izgledao, on je vrlo kratak, i čovjek je samo jedna epizoda u životu onih koji nastave da žive nakon njegove smrti. Naravno, ostanu sjećanja, ali i veoma bolne uspomene na zajednički život, studije, druženje i iskreno prijateljstvo koje ste gajili godinama dijeljeći zajedno sve radosti i osmijehe, ali, nekada, i tugu i bol.

Naša Aida je bila i veoma cijenjana i poštovana od svih. Bila je mirna i tiha, isto onako kako je i njen ovozemaljski život prolazio. Kao što je i značenje njenog imena Aida (ar. gošća, posjetilac, gost), imam osjećaj da je došla u naše živote veoma kratko kao neki gost ili musafir, čijem dolasku i druženju smo se radovali, ali isto tako, brzo je otišla kao musafir, a u nama ostala praznina i nedostajanje dragog nam prijatelja i insana.

Našu Aidu su krasile najljepše osobine, koje posjeduju samo veliki ljudi i istinski vjernici. Uvijek je izbjegavala ono što je se ne tiče, i sustezala se od govora u kojem nema nikakve koristi. Znala je da je život kratak. Na njemu nema puno mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Uzdizala je svoju dušu od ovih niskih prohtjeva, i posebno je bila humana i empatična, i uvijek spremna da pomogne drugima. Bila je jednostavno insan čiste duše i plemenitog srca.

Allahu moj, oprosti joj i smiluj joj se, grijehe joj pobriši i daj joj najljepše mjesto u Džennetu'l-firdevsu. Amin!