Kamo sreće da si zaista Sajo Sarajlija, više bi i lično volio, nego što sam lično i ja mostarski Sarajlija.

Ti zaista zaslužuješ, svojim radom, djelima i pogledima na sveukupni zajednički život u tvome rodnome Mostaru.
Imao sam čast i zadovoljstvo, možda malo i kasno, da sam te susreo i upoznao u ovome našem postdejtonskom periodu, mirnodopske borbe za boljitak našega grada i njegovih građana, na principima multietičnosti, poštovanja i tolerancije u našim različitostima.

Kada smo zajednički bili učesnici sa liste građana „Za jedinstveni Mostar“ i uspjeli pobjediti naše protivnike i recidivu velikohrvatske agresorske armade u ovome gradu, rekao bih mirne duše dušmana iz HDZ-a i njihovih bojovnika.

Upravo zahvaljujući tvojoj nesebičnoj organizaciji, priprema i organizovanom djelovanju u predizbornom periodu, pobjeda je i bila neupitna i neminovna.

Naši česti sastanci i dogovori, organizacionog odbora u Sali hotela „Bristol“ upravo su i bili konkretna pokretačka energija i snaga, a najveći vizionar i nesebični učesnik si bio ti lično, te u mnogome možemo samo tebi zahvaliti.

Neosporno je da si bio isključivi autoritet i imao si uvijek zeleni karton kod cjelovitog rukovodstva u državi sa našim Predsjednikom, rah. Alijom, pa si čak i mene lično odveo u kabinet „našeg babe“ da popričamo o svim događanjima i našim pogledima i sugestijama, te nas je Predsjednik sa zadovoljstvom poslušao i saglasio se sa mnogim našim pogledima, analizama i preporukama u svim daljim našim aktivnostima u Mostaru i široj okolini.

Dragi naš Safete, bio si prije svega čovjek i ljudina, stamen i stabilan, izričito odgovoran, jer svako tvoje uvjeravanje i obećanja u realizaciji dogovorenih aktivnosti, uvijek je bilo stabino, iskreno i bilo je siguran plod realizacije ka dogovorenom cilju.

Moja malenkost i ličnost „došljaka“ u ovaj grad kao stručnjaka na izgradnji firme Aluminija, sa svojim objektivnim pogledima i tumačenju istinskih vrijednosti induvidualnih aktera u svim događajima, istinska je mjera i vrijednost meritornog i autoritativnog, još uvijek žđivoga svjedoka, u mojoj ličnosti i melenkosti.

U ona teška vremena, lično si držao sve upravljačke komande i poluge u svojoj nadležnosti. Imao si kvalitetne i odane saradnike, koji su u svako vrijeme spremni bili izvršavati sve zadatke, zahvaljujući isključivo tebi i tvome autoritetu.

Naša šira javnost i ne zna za sve tvoje super aktivnosti, koje su redovno imale pozitivne ishode, bez obzira na aktuelne nepogodnosti i mnoge zamke.

Za potsjećanje, da opišem samo dva primjera događaja i ishoda vrlo uspješne taktike i tvojih vizija realizacije , prvi je svakako tvoj nalog da trenutni odlazak naše delegacije (pok. Josip Jole Musa, Milan Jovičiić i doktor Safet Omerovič (u zemlje Skandinavije: Švedska, Norveška i Danska) radi susreta i razgovora sa našom dijasporom i našim Mostarcima, što se i odrazilo na konačan uspješan izborni rezultat za Gradsko vijeće grada Mostara.

Zar je bilo moguće za nekoliko dana obezbjediti i pasoše i avionske karte i druge potrebe, da bi se krenulo na put, da bilo je moguće u nadležnosti našega Safeta Oručevića.

Drugi je primjer svakako, u vezi moje sospstvene golgote, kada su me naši dušmani iz HDZ-a, kao gubitnici, pokušali likvidirato uz okupaciju i moga stana u DUMU, na duži period.

Poslije dolaska ambadsadora Amerike u Mostar i obećanja da mi obezbjedi politički azil u željenu zemlju, tadašnji naš Gradonačelnik, naš Safet sve je to saznao i hitno djelovao, uz riječi, „Ti Milane nigdje neće'šići, samo reci gdje hoćeš da te smjestim, tako je i bilo, ostao sam jer je Safa u cjelosti odmah ispunio svoje obećanje.

Kao što se i zna, održao sam i prvu konstiturirajućun sjednicu Gradskog vijeća, a naš Safa džentlemenski i ponudio mjesto Gradonačelnika, koje mu je kao pobjedniku izbora i pripadalo, novom Gradonačelniku Ivanu Prskalo.



O svemu ovome mogle bi se napisati i brojne knjige, a sve što nije napisano nije se niti dešavalo, kamo sreće da nas je i više smjelih i pismenih još uvijek živih svjedoka, da to sve ispišemo.


Svakako je jedna velika posebna priča oko izgradnje Staroga mosta i djelovanja njegovg Centra za mir i multietničku saradnju, diplome naših „Mimara mira“ i niz drugih aktivnosti, sve u organizaciji i pod budnim okom njegovog vodećeg čovjeka Safeta Oručevića.

Nekom drugom prilikom, kao živi svjedok i istovremeno „Mimar mira“ što mi je čast, priznanje i veliki ponos.

Isto tako i treći dio sopstvenih i ličnih pogleda i spoznaja, nažalost zaslužuje detaljan i iskren opis situacije, a radi se o odlasku našeg Safe iz Mostara i kretanje svih naših kola niz brdo, u svakome pogledu.

Sve se ovo i može iskazati u kratkom osvrtu, zaslućuje jednu dublju, konkretnu i istinitu analizu događaja, uzroka i razloga.

Međutim, našem Safi želim zdravlje i dugi život, da nam i lično on iskaže i opiše svoje saznanja i poglede na sve ove dogašaje i poglede iz prve ruke.