Nisam rođeni Mostarac, jer sam Sarajlija sa Vratnika, ali sam punih 50 godina građanin ovoga grada.
Veoma objektivan sagovornik i pisac brojnih sadržaja i objavljenih kolumni po mnogim medijima i portalima, uvijek sa istinom i samo istinom.

„Veritas amare est“, da što rekla latinska poruka, „Istina je bolna“, ali kako i za koga.
Lično sam mnogo toga doživio i preživio u ovome gradu, ali moja istina je ostala na mjestu, sa realnim i objektivnom posmatranjem i sa svim realnim činjenicama, što se možda mnogi Mostarci i ne bi složili.

Prvih dana moga dolaska u ovaj grad, kao stručnjaka na izgradnji aluminijskoga giganta, početkom 1970. godine, na kamen temeljac, susreo me je jedan inžinjer geodezije, neki Behlilović iz „Energoinvesta“ i rekao mi je, moj Milane ti si tek došao u Mostar, da ti ispričam jednu anegdotu.
Vrlo rado sam prihvatio njegov prijedlog i otpočeo je: „Jedna delegacija je došla gore na nebesa, da posjeti džehenem i prolazeći pored svakoga kazana u kojem su se nalazili šejtani osuđeni na stradanja, aedi svojih nedjela, pored svakoga kazana bio je po jedan šejtan koji je svojom motkom potiskivao svakoga koji bi isplivavao na površinu.

Međutium kod jednoga kazana, delegacija je primjetila da nema tog šejtana sa motkom, te je voditelja priupitala, zašto ga nema. Odgovor je bio veoma jasan, rekao je voditelj, da se ovdje krčkaju Mostarci i kako koji isplivava na površinu, oni ga sami lično povlače ka nadole“.

Dakle, u prvi mah i nisam sasvim razumio značaj i poruku ovoga saznanja, ali mi je godinama boravka i rada u ovome gradu i sve postalo jasno i razumljivo.

Naime, Mostarci nerado prihvataju izuzetne ličnosti i veličine u bilo kojem domenu, jer oni smatraju da samo oni rođeni Mostarci imaju sva svoja prava, a ostali neka se prilagode njima.
Upravo, kada jedna ljudska veličina, visoki intelektualac profesor doktor, visoki vjerski islamski vjerodostojnik, bivši Reisu-l-ulema, efendija Mustafa Cerić, iznosi svoje stavove i razmišljanja, za svako je poštovanje i uživanje:
„SVOJIM GLASOM SPRIJEČI DA MOSTAR POSTANE KORDOBA ZA BOŠNJAKE, naslov je njegovog objavljenog sadržaja na portalu Bošnjaci.net (16. decembra 2020. god).

Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema u periodu 1993 – 2012.

– „Svaki grad ima svoje branitelje - ima svoje junake. Mostar ima svog zlatnog ljiljana Midhata Hujdura Hujku i svog bosanskog generala Arifa Pašalića. Ako još uvijek ne znaš za šta (i za koga) treba da glasaš na narednim lokalnim izborima u Mostaru, otiđi na mezar bosanskog šehida Midhata Hujke i pitaj ga za šta (i za koga) je on položio svoj život? Otiđi i na mezar generala Pašalića i pitaj ga za kakav se Mostar on borio?

Mostarski muftija efendija Seid Smajkić!

- Svaki grad ima svoje duhovnike - ima svoje moralne simbole. Mostar ima svog rahmetli muftiju Ali Fehmi ef. Džabića i svog živog i stamenog muftiju Seida ef. Smajkića. Ako još uvijek nisi shvatio ko je bio legendarni mostarski muftija Džabić, koji se izborio za autonomiju vakufa i mearifa (odgoja i obrazovanja) bošnjačke/bosanske djece u Bosni, zamoli sadašnjeg legendarnog mostarskog muftiju Smajkića da ti to objasni. Pitaj muftiju Smajkića da ti kaže za šta (i za koga) trebaš glasati ovih dana u Mostaru. Muftija zna ne samo svaku dušu kako diše u Mostaru, već i svaki kamen koji je pomjeren iz svog ležišta od udara brutalne agresije.

- Svaki grad ima svoje civilne hizmećare - ima svoje zaštitne znakove. Mostar ima svog uvijek budnog Safeta Oručevića, ima svog uvijek odanog Milana Jovičića, ima svog nezaboravnog pokojnog Josipa Jole Musu, koji je govorio: - Ja ne mogu biti gradonačelnik pola grada, nisam pola čovjeka. Ako se dvoumiš oko toga šta znači jedinstveni grad Mostar u različitosti vjera i nacija, pitaj Safeta i Milana, oni će ti reći za šta (i za koga) trebaš glasati na narednim izborima u Mostaru da bi Mostar bio europski grad poput Londona, Pariza i Berlina. Nemoj slušati one koji ti govore da je to samo „lijepi san“, već upamti da je tvoja misija da svojim glasom spriječiš da Mostar postane Kordoba za Bošnjake-muslimane, Kordoba koja je završila tako što je majka svoga sina karala:
- Sine moj plačeš kao žena za onim što si morao braniti kao muškarac!



Upravo mi je dio inserta iz ovoga sadržaja, poštovani Reis efendija Cerić i uzbudio emocije, da sa ličnog moga stanovišta, sa iskustvom i istinskom riječju, iznesem svoja lična zapažanja, kao Sarajlija i to iskreno i objektivno.
Reis Cerić je izabrao ličnosti po mojoj želji i mojim saznanjima, što bih lično mogao iskazati, a većina naših Mostaraca će me podržati i potvrditi.
Pisati i govoriti, o ovim ljudima, moram istači i njhov indentitet a to je čovječnost i ljudskost, što ih krasi i kada su u ovome sastavu, što ih je Reis poredao, za našeg Safeta, pok. Joleta i Milana, u naše Titovo vrijeme govorilo bi se samo o „bratstvu i jedinstvu“.
Upravo su oni i bili cijelo vrijeme neše neugodne atmosfere i zločestih događanja isključivi temeljci kao kremenovi kameni, kada su u pitanju međuljudski odnosi, tolerancija, poštivanje drugih i drugačiji, nesebična pomoć svima u svakome pogledu, dakle bili su to i ostali naši slavni heroji prema svim ocjenama i procjenama vrednovanja ljudskih vrlina, sa kojima su obilato raspolagali i ispoljavali.
Veliki i dokazani borci za jedinstveni Mostar, uostalom i pobjednici na prvim postdejtonskim izborima za Gradsko vijeće Mostara.


Kada nas je naš Safa, kao tadašnji Gradonačelnik, pripremio i otpremio na put ka našoj dijaspori u zemlje Skandinavije (Švedsku, Norvešku i Dansku) Jolu, Milana i doktora Omerovića, da se susretnemo sa našim Mostarcima i da ih informišemo o pravome stanju u našem i njihovom Mostaru, pobrali smo i veliki uspjeh, jer su rezultati izbora bili u našu korist, a HDZ je izgubio izbore.
Kada sam kao vijećnik Gradskog vijeća po Statutu i trebao presjedavati prvom konstiturijaćom sjednicom GV, nacionalisti iz HDZ-a pokušali su me likvidirati.
Poslije ove seanse, njihovi nacionalisti i zlikovci napadali su i Hansa Košnika, prestavnika međunarodne zajednice u gradu, a našeg Milana su htjeli likvidirati, negdje u jami rudnika uglja, ili u Rimskom bunaru u Gorancima iznad Mostara ili ko zna gdje.
Čak su ga protjerali iz DUMA, njegovoga stana, koji su mu povratili tek 2000. godine.
Teška su to i čudna vremena bila, trebalo je izdržati i nastavljati i dalje neku mirnodopsku borbu sa našim dušmanima iz susjedstva.
Svakako je bio i veoma važan „zlatni glas“ u to vrijeme našeg poštovanog Muftije, ef. Seida Smajkića, koji se nikada nije ustručavao da gromko, glasno i jasno uvijek iznosi na vidjelu istinu događaja, kao i diskriminaciju i majorizaciju naših Bošnjaka, kako u svim institucijama isto tako na svakom mjestu naše društvene zbilje i međusobnih odnosa.
Jednom prilikom na tribini u Narodnom pozorištu u Mostaru, kao gost poštovani Reis Cerić, bio je sa moje strane upitan za mišljenje: „Da li je među našim Bošnjacima u vlasti bilo i 'ulizica' po Meši Selimoviću ili 'podanika' što je i Reis pozitivno prihvatio i složio se sa mojom tvrdnjom.


Svakako je ovome povod bio, aktuelno stanje u našoj firmi Aluminij, uzurpacija, diskriminacija i planetarni kriminal od strane nacionalista HDZ-a sa Mijom Brajkovićem, a naši „grobari“ su to samo posmatrali i ništa nisu činili.
Dakle i danas je situacija još gora i crnja, jer su nam ti isti „grobari“ ovoga puta premijer Fadil Novalić i njegovi ministri Nermin Džindić sa Jelkom Miličević poslije gašenja ove firme, bez stečajnog postupka, uveli u krug firme sa upotrebom cjelovite njene infrastrukture „cioniste“.

Svakako je glavnu ulogu odigrao i Dragan Čović sa kadrovima HDZ-a, a konačno je ovo sve aminovao Nermin Nikšić i njegovi ministri.

Veliki mafijaš Amir Gross Kabiri gospodar je našega dobra i snabdjevač HDZ-a sa dolarima od Aluminija