Logičan je strah kod ljudi, i u Federaciji u Rs-u. Ovu agoniju obilježavanja 9. januara morao je spriječiti Christian Schmidt bez obzira na stav PIK-a. Jer, to je visoki predstavnik Christian Schmidt poručio još prošle godine rekavši da se 2024. Dan Rs-a neće obilježiti u tom okviru i na isti način.

Nikako da završim započete tekstove. Taman počnem pisati o Jemenu, jer je to bitna zemlja u konfliktu na Bliskom istoku ili praviti genezu lika i djela Mileta „Ronhila“ iz sela Laktaši, a onda me događaji jednostavno natjeraju da ove teme ostavim za kasnije, a pozabavim se porukama koje dolaze iz manjeg bh. entiteta. Vrijeme u kojem pišem je predvečerje mahalske inat svetkovine u Banja Luci na kojoj Milorad Dodik pokušava da se još jedanput predstavi svijetu i svojim Srbima kao predvodnik srpskog naroda za slobodu, kojemu eto stranci ne daju da ostvari svoj zavjetni cilj ‒ oslobodi Rs od jarma muslimana, kako naziva ovaj bivši Titov omladinac najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Pred paradu u Banja Luci bilježe se provokacije u Srebrenici i Vlasenici uz upotrebu ne samo pirotehničkih sredstava nego pucanja iz vatrenog oružja čime se šalje poruka preživjelim žrtvama genocida / povratnicima da nisu dobro došli u Rs. Dodik i njegova srpske kamarila čankoliza i ulizica, počev od Cvijanovićke, Viškovića, Stevandića i ostalih na nižim razinama vlasti koji ga slijepo slijede na ovom putu mogla bi odvesti Rs, u nestanak. Ovi događaji oko Bosne i Hercegovine koji kulminiraju sa 9. januarom i prijetnjama srpskog establišmenta da će se odvojiti od svoje matice, još su jedan znak da je srpski element remetilački faktor na prostoru ne samo BiH nego svih dijelova bivše Jugoslavije. Dodik se praktički „zakačio“ sa skoro cijelim svijetom i kao Don Huan stalno juriša na „vjertrenjače“ nadajući se da će ishoditi „slobodu“ srpskom narodu, koji je, istine radi, apsolutno jednakopravan svim narodima u Bosni i Hercegovini. Ovakav razvoj događaja sam najavio u analizi “Ili pukovnik ili pokojnik“ koju sam radio za sarajevsko Oslobođenja 6.11.2021. i u nizu drugih tekstova koji su tu objavljeni a koje sada ne mogu nabrajati.

Logičan je strah kod ljudi, i u Federaciji u Rs-u. Ovu agoniju obilježavanja 9. januara morao je spriječiti Christian Schmidt bez obzira na stav PIK-a. Jer, to je visoki predstavnik Christian Schmidt poručio još prošle godine rekavši da se 2024. Dan Rs-a neće obilježiti u tom okviru i na isti način.

Dostignuta je tačka usijanja
Bosna i Hercegovina je došla do tačke usijanja. Ona više ovakva ne može ostati. Kako sam naprijed naveo, duboko nacionalstičko vođstvo manjeg bh. entiteta po svemu sudeći vodi Rs u nestanak. Većina u BiH se ne može složiti da im bude ukinuta njihova država koja postoj hiljadu godina prije njih, istina sa prekidima, ali nikada ona, ni pod kojim zavojevačem, nije gubila svoju cjelovitost. Druga je stvar bila Jugoslavija na koju srpsko nacionalističko vođstvo nastoji preslikati Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavija je nastala dobrovljnim dogovorom njenih članica, među njima i BiH o zajedničkoj državi. Bosna i Hercegovina naprosto nije umjetna cjelina kao što je bila Jugoslavija. Ona je geografski, administrativno, politički i na svaki drugi način, cjelovit pojam. Ovo drugim riječima znači da ona ne može doživjeti sudbinu Jugoslavije. Samo je moguće vraćanje prijeratnog Ustava ako Dejtonski sporazum ne uspije. Tada bismo se vratili na opciju Republike Bosne i Hercegovine. Od odlaska Paddy Ashdowna 2006. godine međunarodna zajednica je tolerirala govor mržnje protiv Bošnjaka uz stalne prijetnje o otcjepljenju Rs-a. Premda je znala za postojanje Memoranduma 2 koji direktno potiče iz Srbije visoki predstavnik Christian Schmidt je ovo zanemarivao i nasjedao na „objašnjenja“ Aleksandra Vučića kojeg je često posjećivao, da on poštuje dejtonsku BiH, ali da voli Rs. Iako se znalo o namjerama Milorada Dodika da Bosni i Hercegovini zabije nož u leđa tek se odnedavno u Sarajevu počela ozbiljnije shvatati najava njegove secesije, koju on otvoreno promovira i obrazlaže da je građanska država kakva se zagovara u Federaciji ustvari „muslimanska obmana“. Čak i najbanalniju upotrebu helikoptera oružanih snaga za gašenje požara Dodik je, kao član Predsjedništva BiH, odbijao. Slijedeći upute iz Memoranduma 2 radio je cijelo vrijeme destrukciju BiH, kao što to danas čini njegov ministar finansija u Vijeću ministara BiH. U javnom nastupu nije se libio od upotrebe rasizma pa se skoro stalno sticao utisak da radi kao nametnuti stranac koji ne voli Bosnu i Hercegovinu. Uostalom to je i govorio. To nije nikakva obmana pisca ovog teksta. Sada se Dodik suočava sa prijetnjom zatvora što znači i zabranom političkog djelovanja. U toj situaciji on uzima stanovnike Rs kao štit za vlastitu odbranu „dokazujući“ da je to ustvari napad na Rs. Prijeti otcjepljjenjem ako visoki predstavnik nametne Zakon o državnoj imovini, ako se Ustavni sud ne očisti od stranih sudija...

Hrvatsko - srpski lobi
Srpski i hrvatski klan imaju iste ciljeve. Poslanicima Narodne skupštine Rs svojevremeno je Dragan Čović rekao je potpuno otvoreno:
„Čuvajte Republiku srpsku, iznijeli ste toliko emocija da vam svi mogu zavidjeti (čitaj: Bošnjaci). Često u posljednje vrijeme sa zaoštravanjem situacije u BiH dobijam pitanja u stilu „profesore, kao da se ponovo kuha... u zadnje vrijeme Srbi su pojačali provociranja“ ili „bojim se da opet ne zagrmi“...
Logičan je strah kod ljudi, i u Federaciji u Rs-u. Ovu agoniju obilježavanja 9. januara morao je spriječiti Christian Schmidt bez obzira na stav PIK-a. Jer, to je visoki predstavnik Christian Schmidt poručio još prošle godine rekavši da se 2024. Dan Rs-a neće obilježiti u tom okviru i na isti način. Ali, tada bi se morao odreći svoje itekako dobre plate visokog predstavnika i svih privilegija koje idu uz to. Srbi su davno rekli svoj stav o statusu visokog predstavnika, ali ni Bošnjaci nemaju nikakvog razloga da se otimaju za Nijemca. Isključivo Hrvati imaju interes da Schmidt ostane u BiH. Očito da Bosna i Hercegovina nije imala sreće sa posljednjim visokim predstavnikom koji se pokazao kao kukavica u duši. Ostaće obilježen po nizu prekršaja u izbornom procesu, čime je isforisirao patuljasti HDZ. I dok ovo pišem dolaze mi u svijest riječi predsjednika Alije Izetbegovića koje je izrekao pred tadašnjim visokim predstavnikom Carlosom Westendorpom krajem marta 1999. godine: „Hrvati neće stati dok ne razbiju Bosnu i Hercegovinu“. Nisam siguran da li je mislio baš u doslovnom smislu riječi, ali ih se sjećam kao da ih je izgovorio sad a one su potpuno autentične jer sam i sam učestvovao u ovom razgovoru. Dopunio bih samo Aliju Izetbegovića. Ne samo da Hrvati neće stati nego neće ni Srbi. Samo što će Hrvati kao mudriji i lukaviji od Srba, a uz to što pripadaju evropskoj porodici (EU), čekati da „dodikovci“ pokušaju razvaliti BiH, pa ako uspiju super za njih, a ako im to ne pođe za rukom uvalit će nam ponovo priču o HDZ-ovoj lokmotivi koja će nas „provozati“ do Bruxellesa.

I dok ovo pišem dolaze mi u svijest riječi predsjednika Alije Izetbegovića koje je izrekao pred tadašnjim visokim predstavnikom Carlosom Westendorpom krajem marta 1999. godine: „Hrvati neće stati dok ne razbiju Bosnu i Hercegovinu“. Nisam siguran da li je mislio baš u doslovnom smislu riječi, ali ih se sjećam kao da ih je izgovorio sad a one su potpuno autentične jer sam i sam učestvovao u ovom razgovoru.

Uloga svijeta u događajima oko Bosne nije nimalo pozitivna. No, ipak, ohrabruju preleti američkih ratnih avioni nad nebom Bosne i Hercegovine jučeri danas. To bi mogao biti znak za rušitelje BiH, mada lično mislim da avioni neće uplašiti Srbe. Oni razumiju samo golu silu. Svijet se zakleo da se poslije srebreničkog genocida više nikome neće dogoditi takvo brutalno istrebljenje, ali u godinama iza toga svjedočili smo masovna ubijanja, a ovih dana posmatramo izraelski genocid nad Palestincima u Gazi na očigled Arapa i „prosvijećene Evrope i Amerike“. O tome ću drugom prilikom. Ono što želim kazati jeste da moramo biti spremni i za rat, koji ne želimo ali koji nije isključen bez obzira na sva umirenja iz zapadnih zemalja. Bitka za Bosnu i Hercegovinu još nije dobijena. Građanska država, kako je razumijemo, još će čekati, ali ako budemo uporni ona može postati naša svojina.