U prostorijama VKBI održana je javna tribina "Mjesto višetomnog rječnika u kulturi Bosne i Bošnjaka" gdje je uvodno izlaganje prezentirao jedan od najreferentnijih i najznačajnijih lingvista i filologa akademik prof. dr. Dževad Jahić, dok je moderator bio generalni sekretar VKBI mr. sc. Emir Zlatar.
U prvom dijelu izlaganja predavač je dao kratku sliku rada na višetomnim rječnicima južnoslavenskoga prostora i ukazao na glavne odlike tih poduhvata i, posebno, na njihove leksikografske rezultate, prije svega one šire naučne, slavističke. Dao je osnovne podatke o tim krupnim naučnim poduhvatima, koji su rađeni uglavnom pod okriljem akademija nauka i u vrlo dugim vremenskim periodima što prelaze čak i okvire jednoga vijeka.

Godine 1867. započet je rad na historijskom „Rječniku hrvatskog ili srpskog jezika“, koji je završen 1976. godine, izlaskom zadnjeg, po redu dvadeset i trećeg, velikog toma toga Rječnika, u izvedbi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1894. započet je rad na višetomnom „Rečniku spskohrvatskog književnog i narodnog jezika“, koji se i danas radi, a od kojega je dosad iz štampe izišao 21 veliki tom, a taj dugoročni poduhvat vodi Srpska akademija nauka i umetnosti. U vremenu od 1967. do 1976., dakle za devet godina, urađen je višetomni (šestotomni) „Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika“ u organizaciji dviju Matica, Matice srpske i Matice hrvatske. Godine 2002. izišlo je prvo izdanje „Hrvatskog enciklopedijskog rječnika“ u 12 knjiga, na kojem je radilo sedam obrađivača i 23 stručna saradnika. Zajednička odlika svih ovih višetomnih rječnika je da su oni rađeni kolektivno, učešćem velikog broja najkompetentnijih obrađivača, saradnika i urednika i da su ti poslovi vođeni pod pokroviteljstom najviših naučnih i kuluturnih institucija u Srbiji i Hrvatskoj.


Središnji dio predavanja bio je posvećen višetomnom „Rječniku bosanskog jezika“, prvome rječniku te vrste koji radi pojedinac, kao individualnom poduhvatu autora Dževada Jahića, a i Rječniku koji dosad nije imao neku organiziraniju podršku najviših naučnih institucija u Bosni i Hercegovini. Ovaj poduhvat realizira se pod institucionalnim okvirom Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Dosad je urađeno deset tomova toga Rječnika, koji se radi već 22 godine. Leksikografski posao u lingvistici i filologiji jedan od najsloženijih. On je uvijek dugoročan, sveobuhvatan i slojevit u svojoj metodologiji, naravno, kad se radi o ozbiljnim rječnicima koji se temelje na naučnim osnovama i koji podjednako uvažavaju jezičku tradiciju i savremeno jezičko stanje, a koji također uvažavaju i dostignuća “tradicionalne nauke”, kao i domete savremenih naučnih teorija i metodologija. U odnosu na naše “susjede” u pogledu višetomnih rječnika, mi uopće ne kasnimo, čak se u nekom smislu može reći da “ranimo”. Ovakve višetomne rječnike zasad nemaju ni srpski ni crnogorski jezik. Bez ustručavanja se može reći da je izrada višetomnog Rječnika bosanskog jezika najznačajniji leksikografski poduhvat u modernoj povijesti Bosne i Hercegovine. Kako je jezik temeljni element nacionalnog identiteta svakog naroda, jasno je da višetomni Rječnik bosanskog jezika na najefikasniji način demantira sve primitivne i anticivilizacijske pokušaje negiranja Bosne (i Hercegovine) i njenog historijsog matičnog naroda Bošnjaka.

Završni dio izlaganja, dijelom i u vidu diskusija sa prisutnim slušaocima na predavanju, direktorima i profesorima škola, univerzitetskim profesorima i naučnim radnicima iz oblasti jezika i književosti, kao i učenicima srednjih škola, bio je posvećen pitanjima na koji način rezultati ovakvih velikih naučnih poduhvata da budu usmjereni ka školi i uopće školskom sistemu i kako da se bosanski jezik napokon na odgovarajući način „implementira“ u školski sistem na svim nivoima obrazovanja.

Još mnogo toga Bosna i Hercegovina nema, ali u svakom slučaju Leksikografski zavod je neophodna institucija i pitanje je vremena kada će ona u našoj državi biti utemeljena. Došlo je vrijeme da se ozbiljno razmišlja o osnivanju Leksikografskog zavoda Bosne i Hercegovine. Kroz takve instititucije najbolje se utemeljuje pitanje temeljnih elemenata identiteta matičnog naroda Bosne i Hercegovine i trajno garantira opstanak naroda. Koliko ovo važno pitanje razumiju politički predstavnici u državnim institucijama pokazaće njihova konkretna aktivnost u ovom pravcu.