Osamdesetu životnu godinu već sam odavno prešao.
Moja sjećanja i pamćenje me još uvijek izvrsno služi, rekao bih zahvaljujući šahovskoj igri i njenoj strategiji, koju upražnjavam nešto manje od osamdeset ljeta.
Rođen sam i odgojen na Vratniku u naručju moje drage, voljene i nezaboravne tetke, rano ostao bez roditelja i majčine ljubavi. Bio sam veoma uzorit đak, omiljen kod svojih drugara, tako su me volile i prisvajale i majke Muslimanke, čijoj sam djeci uvijek bio na usluzi, kod metematike, fizike i inih predmeta.
Po završetku realne gimnazije u rodnome gradu Sarajevu, studije elektrotehnike sam završio u Beogradu na Elektrotehničkom fakultetu.
Otisnuo sam se u privredu, te kao stručnjak iz domena kompleksne automatizacije tehnoloških procesa, u radnome vijeku izgradio sam šest kolosalnih industrijskih objekata u našoj staro, dobro i neponovljivoj Jugi.
Obišao sam mnoge svjetske destinacije i naučio više stranih jezika, sa obavljenim specijalizacijama u struci, a zatim svoje znanje i iskustvo prenosio i generacijama mojih elektrotehničara u školama grada Mostara, na zapadnoj i istočnoj strani, podjeljenih agresijom naših dušmana i neprijatelja.
Pišem sve ovo, kada se danas povodom održavanja protesta u mome Sarajevu ispred Gradske vijećnice, kao podrške Palestincima, te se prisjećam iz mladalačkih dana, prije 75 godina da se uveliko spominjalo i pričalo, upravo o toj istoj Palestini i tome narodu koji je težio za svojom domovinom.

Dakle, bez obzira na sve različite događaje, njihove analize i razna tumačenja, po principu starom narodnom: „Da li je starija koka ili jaje“ ali se sve ove godine i nije našao čovjek i još manje ljudi, koji bi mogli i trebali zacrtati i reći ili se dogovoriti u kojim je granicama država Palestina i država Izrael!?
Sramota je, cinizam i krajnji vandalizam koji gledamo svakodnevno, ubijanja i uništavanja ovih građana i njihove djece, na očigled cjelokupnog čovječanstva, Ujedinjenih nacija i međunarodne zajednice.

Protesti: Sarajevo za Gazu (Foto: Samir Jordamović / Anadolu)

Posebno smo mi bosansko-hercegovački građani sve to osjetili na sopstvenoj koži i ličnim stradanjima, upravo na očigled te iste međunarodne zajednice, njihovog embarga na naoružanje i sopstvenu odbranu, a krajnji rezultat su bile genocidi i udruženi zločinački poduhvati.
Nema nam više našega druga Tita, koji je stao na bedem odbrane i protiv fašističkog Hitlerovog režima i protiv Staljinovog carstva, dok su se nažalost klice nacionalizma u mnogim zajedničkim porama nastajale i razvijale, do današnjeih dana, gdje se nacionalizam razvio i stvorio, neslućenih razmjera.
Zato i danas, kao građani ove nam naše domovine izmrcvarene i djelimično uništene, ne smijemo niti možemo mirno posmatrati dešavanja na bliskom istoku, a posebno nam je nerazumno stradanje Jevreja u fašizmu i njenim kazamatima, da se danas i dalje može tako odnositi i prema domaćim Palestincima.
Nerazumna nam je i takva podrška Amerikanaca i nekih evropskih većih sila prama akcijama Izraela, jer terorizam koji se javio u ovim trenutcima, samo je rasplasala buktinja neriješenog statusu Palestinaca na tim prostorima.
Iluzorno je i morbidno raspravljati o terorizmu u ovim uslovima, ubijati stanovništvo i djecu, a ne sjeći probleme u korijenu i neriješavati zvanični i trajni karakter ovih država, Palestine i Izraela u ovome slučaju.
Svjaesni smo činjenica da naši nacionalisti, bilo u redovima HDZ-a ili SNSD-a i njihovi sateliti, kao i svi bjelosvjetski uzurpatori i agresori, neće iskazivati svoju zabrinutost ovim događajima i požuriti će u svojim podrškama Izrelskom režimu u ovoj neravnopravnoj odmazdi i uništavanju Palestinaca, uz pomoć Amerike i drugih retrogradnih sila.
Oni svjesno rasturaju našu lijuepu domovinu BiH, htjeli bi i svoje genocidne tvorevine da promovišu u njihove državice, što im nikada neće niti može uspjeti.