U svijetu obrazovanja, nema većeg blaga od posvećenih prosvjetara. Oni su ti koji svakodnevno posvećuju svoje vrijeme, energiju i stručnost kako bi oblikovali budućnost mlađih generacija. Njihova posvećenost profesiji nije samo posao; to je poziv, misija i srce svakog prosvjetara koji istinski doživi svoj poziv. U malim gradovima, svaka osoba ima svoje mjesto i svoju priču koja čini suštinu zajednice. Kada izgubimo nekoga ko je ostavio neizbrisiv trag, to je gubitak koji se osjeća duboko u srcima svih građana. Rožaje, kao grad, nedavno je izgubio veliku osobu iz svijeta prosvjete, i to nije samo gubitak za obrazovanje, već i za cijelu zajednicu. Prosvjeta Rožaja izgubila je svoju dugogodišnju profesoricu, Hedu Ganić, koja je sa puno predanosti, ljubavi i pažnje odgojila mnogobrojne generacije mladih Rožaja. Radeći sa najmlađim generacijama, prenosila im je svu ljubav prema životu, prosvjeti i obrazovanju. Heda je umjela na pravi način da im prenese znanje, ali i da im ukaže na značaj obrazovanja. S tugom u srcima će se sjećati mnogi njihove drage profesorice Hede Ganić, koja je napustila ovaj svijet, ostavljajući iza sebe dubok trag u njihovim srcima i umovima. Heda je bila više od samo učiteljice; bila je pravi primjer prosvjetnog radnika, inspiracija i prijateljica svakog svog đaka. Njen neumoran entuzijazam prema obrazovanju i njen dar za prenošenje znanja ostavili su neizbrisiv pečat na generacije brojnih učenika. Pamtiće je mnogi po strpljenju koje je uvijek imala, po razumijevanju koje je pružala, i po podršci koju im je davala u svakom trenutku. Heda je bila osoba koja ih je učila mnogo više od knjiga. Naučila je mnoge generacije važnosti poštovanju, empatije i ljubavi prema znanju. Njena predanost prosvjeti i njen snažan uticaj ostavit će neizbrisiv trag u životima brojnih generacija.

Njeno naslijeđe će zasigurno biti svjetionik koji je mnoge od njenih đaka vodilo ka svijetloj budućnosti. Ta budućnost je obogatila mnoge obrazovane Rožajce, a njenom podrškom postali su uspješni pojedinci u različitim sferama života, uključujući intelektualce, profesore, pravnike, privrednike, prosvjetare i druge. Njen doprinos zajednici ostaje neizbrisiv, a njeni đaci će nositi njeno naslijeđe kao inspiraciju i motivaciju za postizanje vrijednih dostignuća u brojnim sferama društvenog života. U godinama razvoja prosvjete u Rožajama, profesorica Heda Ganić bila je istinski borac za prava žena u obrazovanju, te je svojim ličnim zalaganjem postavila temelje za promjene koje su omogućile veću ravnopravnost u obrazovanju. Njena posvećenost prema prosvjeti nije se ogledala samo kroz njen rad u učionici, već je aktivno učestvovala u raznim inicijativama i projektima usmjerenim na unapređenje obrazovnih prilika za žene iz Rožaja i okoline. Profesorica Heda Ganić bila je glas žena u obrazovanju, zagovarajući njihova prava i podstičući ih da izučavaju i upišu fakultete tokom svog školovanja.
Njen entuzijazam i hrabrost inspirisali su mnoge žene da se bore za svoje obrazovne ciljeve u društvu koje se razvijalo. Profesoricu Hedu bih najljepše opisao riječima jednog drugog svjetski poznatog prosvjetnog radnika Sal Kana koji je jedne prilike zapisao: ,,Učitelji imaju sposobnost promijeniti živote. Njihova posvećenost obrazovanju stvara budućnost.”

Heda je provela 43 godine u prosvjeti Rožaja. Heda nije samo predavala gradivo; ona je otvarala vrata znanju i inspiraciji. Njena posvećenost donosila je svjetlo u tamu neznanja, pomažući učenicima da otkriju i izgrade svoje talente i potencijale. Iako se posvećenost prosvjetara često prepoznaje kroz nagrade i priznanja, najveća Hedina nagrada za nju bila je viđeti uspjeh svojih nekadašnjih učenika i saznanje da je doprinijela stvaranju bolje budućnosti. U društvu koje se neprestano mijenja, prosvjetari poput Hede su sve rjeđi, ali ostaju nepokolebljivi u svojoj misiji. Njena posvećenost je bila temelj svih obrazovnih dostignuća i ključ za ostvarenje svjetlije budućnosti. Humanost je osobina koja se često podcjenjuje, ali koja je od suštinskog značaja za stvaranje pozitivnih i trajnih utisaka na učenike. U svom radu, posebno žene prosvjetari poput Hede isticale su se svojom izuzetnom sposobnošću da budu glavni propagatori, ne samo u smislu akademskog razvoja, već i u razvoju ličnih vrijednosti i moralnih principa kod svojih đaka. Njena humanost se ogledala u nesebičnoj podršci, razumijevanju i pažnji koju je pružala, stvarajući ne samo bolje učenike, već i bolje ljude. Sa umom mudraca i srcem đeteta, do kraja je bila puna života u svakom smislu Njen odlazak bio je onakav kakav je bio i njen život: dostojanstven i tih. Moral, istina i čast bili su ključni za Hedu Ganić. Sebe je podredila ljubavi prema prosvjeti, najmlađima, porodici i nauci.

Hedina ljubav prema Rožajama ali i mjestu đe se rodila (Ivanju-Bijelo Polje) je jedna od najdubljih i najautentičnijih veza koju je njegovala. To je mjesto đe je Heda odrasla, stvorila svoje prve uspomene, gradila svoj identitet i upijala duh zajednice. Ljubav prema svom rodnom kraju i gradu često je ispunjena toplinom, nostalgijom i ponosom, jer nas podsjeća na ovako izuzetne osobe i na ono što ih čini jedinstvenim. Hedin rad i angažman ostavili su neizbrisiv trag na razvoj obrazovanja u Rožajama, posebno kad je u pitanju jednakost polova u obrazovanju. Njeno naslijeđe je svijetla tačka u borbi za prava žena, i mnogi njeni učenici, kolege i građani će zauvijek pamtiti njen doprinos u ostvarivanju veće ravnopravnosti u prosvjeti. Poštovanje Hedinih bivših đaka prema svojoj nekadašnjoj učiteljici nije bilo samo njihova obaveza, već prirodan odraz zahvalnosti za sve što im je dala tokom karijere duže od četri decenije. Njeni savjeti, pažnja i briga prema svakom učeniku su mnoge od njih naučili da vrednuju odnose i podršku koje su pružali jedni drugima na često trnovitim stazama obrazovnja i života. U posvećenim ženama poput Hede viđeli smo snagu, hrabrost i volju da ovako posebne žene mijenjaju svijet na bolje. One su istinske heroine vremena u kome su živjele.
Na kraju ovaj tužan nekrolog o Hediji Ganić završiću riječima pakistanske nobelovke Malala Jusufzai koja se bori za prava žrena u obrazovanju riječima: ,,Velike žene su one koje svojim djelima mijenjaju svijet i ostavljaju trag koji nikada ne blijedi.”

Iz biografije Hedije (Hede) Ganić izdvajam:
Hedija Ganić (Heda) iz Rožaja, profesorica razredne nastave, rođena je 17.07.1949. u Ivanju, opština Bijelo Polje. Nakon 7 godina, preselili su se u Novi Pazar, đe je završila osmogodišnju osnovnu školu i srednju učiteljsku školu. Nakon toga je završila učiteljski fakultet u Beogradu. Karijeru je započela u Novom Pazaru, đe je radila 3 godine, a zatim se udala u Rožajama i zaposlila u osnovnoj školi ”Mustafa Pećanin”. U istoj školi provela je 43 godine, što ukupno iznosi 46 godina rada u prosveti. Za svoj radni vek postizala je izuzetne rezultate i važila je za jednog od najboljih prosvetnih radnika u kolektivu. To dokazuje činjenica da su njene generacije uglavnom završavale visoke škole. Više puta je nagrađivana za svoj rad. Njene generacije su joj večito zahvalne, što su pokazali kroz podršku koju su joj pružali tokom bolesti.