Tužna vijest. Veliki gubitak za kulturu sjećanja.
Na bolji svijet je preselila učiteljica Nejra Hrustanbegović Edrenić. Izuzetno draga osoba koja je voljela svoju Bosnu i Hercegovinu. Borila se za istinu i pravdu o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Podržavala je snažno rad Instituta za istraživanje genocida Kanada. Mnoga djeca su od nje naučila bosanski jezik, bosansku historiju, kulturu, tradiciju, kulturu sjećanja.
Draga Nejra neka ti Allah oprosti grijehe i podari lijepa prostranstva dženneta, a članovima tvoje familije podari sabur.
Neka ti je lahka bosanskohercegovačka zemlja.
Na promociji svoje knjige "Huk sa drinskih hukova" u Torontu Nejra je izgovorila apel koji na najbolji način održava njen ljudski karakter: "Bošnjakinje, nastavite pisati i pričati, zlo ne smijete prešutjeti".
Učestvovala je na mnogim manifestacijama širom Sjeverne Amerike i Bosne i Hercegovine i tako širila istinu i tragala za pravdom.
Nejra i njen rad će vjećno ostati u pamćenju mnogih.

Recenzija Emira Ramića za njenu knjigu: "Huk sa drinskih hukova"
Bošnjakinje su kroz svoje patnje, kroz odbranu svoje časti i vrlina postale dio otpora Bošnjaka, naroda koga su htjeli da unište, samo zato što su predvodnici i svjedoci bosanskog poslanja.
Nejra Hrustanbegović Edrenić je počela pisati po diktatu unutrašnjeg poriva sa kojim je rođena, a on nije pitao u kojim uslovima živi i gdje će naći vrijeme i prostor za stvaralaštvo. Svoju ličnu sudbinu je malo modelirala, odnosno prilagodila književnom izrazu.Ali se trudila da tačno a i doživljeno opiše društvenu klimu agresije i genocida u kojoj su se našli Bošnjaci iz ženskog ugla.
A taj ugao, Nejre Bošnjakinje, vidi Bošnjake kao narod koji je uvijek bio negdje između proklamiranog ateizma i jednoumlja i svoje tradicije i kulture, između potrebe da se bori za svoje posebnosti, da bude u kulturnom i svakom drugom pogledu svoji na svome i straha pred pritiscima i represalijama različitih režima. Nejra je Bošnjakinja koja je izdržala sve torture agresora, ponosna, uzdignute glave nastavila je da živi život koji je, ranije živjela.

Jedini cilj joj je da ponovo stvara, da svoje djete vaspitava tako da dobro zapamti što mu je majka, preživjela – ne da bi se svetio već da ne bi zaboravio zlo koje im je nanio agresor sa željom da ih uništi. Nejra je oličenje Bošnjakinje koja je genocidni rat iznijela na svojim plećima.
Smišljeno se provodio teror nad bošnjačkom ženom, jer se znalo da ako nju, ženu Bošnjakinju slomi, ako joj ubije i dušu i tijelo, onda je ubio jedan cijeli narod – a to mu je i bio jedini cilj. Rukopis “Huk sa drinskih hukova” je izraz najdubljeg poštovanja Nejre pobjedi pravde i očuvanju ideje Bosne i bosanskog duha, tih najsvijetlijih primjera bosanskog poslanja. To je pisani trag o neuništivosti života, nadi i istrajnosti Bošnjaka, Bošnjakinja. “Huk sa drinskih hukova” nam donosi ljepotu bosanskog jezika, običaja Bošnjaka i Bosne, otvara nam vrata topline bošnjačkog srca, iznoseći na svjetlo dana svu ljepotu bošnjačkog sna, čiji je najbolji primjer hrabra Bošnjakinja, majka bosanskog poslanja.

“Huk sa drinskih hukova” je govor Bošnjakinje koja, veličinom svoga trpljenja i željom da se pred naletom zla istraje, da se zlo pobijedi, želi da osuda zločina danas spriječi zločin sutra. Nejra želi da zločinca podstakne da se pred društvom, pred sobom i pred Bogom otkupi, da mu probuđena savjest o njegovom zlodjelu pomogne da se pokaje priznanjem učinjenog zločina, da zamoli izvinjenje od žrtve i njene porodice da im se pokloni. Nejra vjeruje u pokajanje, ali nada u bolje sutra traži i kaznu, koju zločinac prihvaća, pokajanje koje zločinac javno i iskreno izrazi.

Osnovni, fundamentalni princip civilizacije glasi – Ne ubij! Bošnjaci su ubijani zato što su poslanici bosanskog duha. Njihovo pojedinačno ponašanje i njihov individualni identitet – sve je to bilo nebitno i nevažno. Oni su postali žrtve zbog svoje pripadnosti grupi koja je od strane ekstremno nacionalističke i rasističke ideologije, markirana kao meta progona i uništenja.
Nejrin rukopis može poslužiti svima nama kao podsjetnik da stanemo i razmislimo, da zaborav void Bošnjake u gubljenje njihove slobode. Bošnjak je čudno stvorenje. Brzo zaboravlja, pa ge treba stalno podsječati.

Nejrino nastojanje da se literarno progovori o zločinu je na tragu bošnjačkog pamčenja, ne u ime osvete, već u ime pravde i budučeg bošnjačkog i bosanskog življenja u slobodi.

“Huk sa drinskih hukova” je rukopis o pobjedi Bošnjakinje u ime pobjede ideje Bosne, u ime prkosnog i ponosnog pokaza neuništivosti bosanskog duha koga nosi prije svih hrabre Bošnjakinje.

Do pravde se dolazi istinom. Istina treba da služi, i onima koji su žrtve zločina i zločincima, da bi bili pravedno osuđeni. Istina treba prije svih Bošnjakinjama, svjedocima zločina u vremenu u kojem žive, a i onima koji će doći poslije nas, da se shvati i učini što je neophodno, kako se zlo nikada više ne bi ponovilo, nikada u vremenu koje dolazi, nigdje gdje ljudi žive, nikome, bez obzira
na spol, dob, vjeru, narodnost, rasu. Literatura je, bez obzira na svu umjetničku univerzalnost, dio kulture na kojem se odvijaju teške političke bitke. Bošnjaci su tek preko svojih vratova i popaljenih domova shvatili zašto je to tako. Zato je kompleksna uloga onih Bošnjakinja poput Nejre koje se drže svojih kulturnih korijena, a istovremeno pokušavaju da budu ravnopravne sagovornice, da progovore o sebi, bez diktata. Nejra tako oličava Bošnjakinju koja nije samo dobra da kuha pite i poslušuje, već i da otvori usta i kaže šta misli.

Orginalnim jezikom ispisan “Huk sa drinskih hukova” je iznimna i dirljiva priča, lišena odioznosti i mitomanije. Ona je zasnovana na emociji, fikciji i dokumentaciji, te je kao takva glas literature, kao odgovor na demone vremena i svijeta koje svijedoči.

Nejra odbacuje svijet u kome se ljudi samo podnose. i pored lične tragedije, u Nejrinom srcu nema mjesta za mržnju i osvetu. Pisanje je autoterapija za Nejru. Zato je knjiga “Huk sa drinskih hukova” moćna knjiga.

Bošnjakinje, nastavite pričati! Ne smijete prešutjeti, poruka je Nejre Hrustanbegović Edrenić.