Pred Sudom BiH nastavljen je proces u predmetu Atif Dudaković i drugi gdje je kroz materijalne dokaze definitivno potvrđeno da tužiteljice Vedrana Mijović i Marijana Čobović nisu koristile olakotne okolnosti za optužene, već suprotno, instrukcijama svjedoka željele su pokazati suprotno od onoga što dokazi govore.

Tako je danas svjedok Neđeljko Petrović govorio o stradanju svoga oca Boška Petrovića za kojeg je, kako tvrdi, preuzeo posmrtne ostatke 2007. godine. On je kazao da je samo ranije dao krv te da mu je doktor Karan javio i kazao da su ga pronašli. On ne zna kada je ekshumiran njegov otac.

Odbrane su na kraju s dokazima Tužilaštva BiH prezentirale svjedoku činjenicu da je njegov otac pronađen u vojnoj uniformi, a što je navedeno u zapisniku od 21. marta 1996. godine na Vojnom sudu u Banja Luci. No, svjedok je kazao da on o tome ne zna ništa i da njegov otac nije bio vojnik.

Također odbrana je pitala svjedoka da li mu je poznato da je tijelo njegovog oca pronađeno nedaleko od mjesta Gorjevac, što je drugi pravac iz Vrtača prema Bihaću, a ne prema Bosanskom Petrovcu kako on svjedoči.

“Ne znam zašto bi on sa stokom išao prema Bihaću, a ne Bosanskom Petrovcu", kazao je svjedok.

Odbrane su tada prigovorile da je vrijeme da Tužilaštvo BiH počne koristiti dokumente koji govore u korist optuženih kao i da im je to dužnost kako bi se utvrdila istina.

Sud BiH nakon prigovora Tužilaštva BiH kazao je da odbrane imaju pravo koristiti dokaze Tužilaštva u ispitivanjima svjedoka.

Iako je svjedok tvrdio da mu nije poznato kada je pronađeno tijelo njegovog oca, advokatica Mirna Avdibegović prezentirala je svjedoku njegovu izjavu iz 2015. godine datu u CJB Banja Luka u kojoj je svjedok kazao da je tijelo njegovog oca pronađeno u decembru 1995. godine.

Druga svjedokinja Tanja Runić svjedočila je o okolnostima stadanja oca Nikole za kojeg je kazala da je ostao u Bosanskom Petrovcu i nakon što je njena majka Danica krenula put Banja Luke.

“Do danas mi ne znamo ništa o njemu. Prijavili smo nestanak i dali smo krv ali on nije pronađen".

Ona je kazala da joj je sva imovina vraćena i to dva stana u Bosanskom Petrovcu i imanje.

U materijalnim dokazima navodi se da je nestanak njenog oca Nikole prijavljen 15.10.1995. godine i da je on imao vojničku košulju što je ona negirala kazavši da je ona nestanak prijavila u septembru 1995. u Banja Luci.

Inače, tokom uzimanja ličnih podataka ova svjedokinja je kazala Sudu da ona trenutno ne radi na mjestu koje se navodi u zapisniku. A kada ju je odbrana pitala kad je ona vidjela taj zapisnik tužiteljica Mijović pokušala je odgovoriti umjesto svjedokinje kazavši da svjedokinja zna šta je izjavila prilikom davanja iskaza. Međutim, ova svjedokinja je kazala da je jutros bila u Tužilaštvu BiH na pripremama i da je tada vidjela zapisnik.

Treća svjedokinja Mirjana Joković je ispričala o nestanku njene teteke Mileve Bijelić koja je iz okoline Šibenika krenula ka Banja Luci ili Srbiji nakon početka Oluje 1995. godine.

Ona tvrdi da je posljednji put Mileva viđena u okolini Bosanskog Petrovca. Mirjana je vodila kompletan proces prijave i identifikacije njene tetke, međutim nije se mogla sjetiti šta piše u kartonima i kriminalističko-istražnim nalazima ljekara u kojima se navodi da je njena tetka zapravo umrla prirodnom smrću u avgustu 1995. godine.

Ona je potvrdila da je njena tetka bila lošeg zdravstvenog stanja i da je samo bila u prolazi kroz Bosanski Petrovac.

Inače, danas su tužiteljice tražile da se za oko 200 svjedoka koji nisu direktni svjedoci događaja nego svjedoče o stradanju svojih bližnjih samo pročitaju iskazi kako bi se uštedjelo vrijeme, čemu su se odbrane žestoko usprotivile kazavši da su današnja svjedočenja pokazala da su često izjave svjedoka u suprotnosti sa materijalnim dokazima.

Sud je rekao da Tužilaštvo dostavi spisak tih 200 svjedoka ali da odbrene imaju pravo na unakrsna ispitivanja.