Od sredine jula tekuće godine, sandžačka Općina Tutin i njena mjesna zajednica Škrijelje, mogu se pohvaliti još jednim svojim članom – građaninom, koji je na polju akademskog obrazovanja i usavršavanja postigao drugi stepen diplomskih akademskih studija. Radi se o Bošnjaku, Sandžakliji, vrijednom članu društvene zajednice, istovremeno i gastarbajteru Muzaferu Hadžiću, dokazanom humanitarnom pregaocu, organizatoru brojnih dobrotvornih akcija, finansijeru raznih sandžačko-bosanskih vjerskih i kulturnih projekata i manifestacija, uglednom članu bošnjačke dijaspore i Sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, suprugu i ocu uzorne porodice, i, uz sve to i vrijednom istraživaču, autoru, publicisti i zapaženom članu akademske zajednice.
Muzafer Hadžić je u zadnjih 20-tak godina na privremenom radu u Njemačkoj, gdje je morao otići iz istih onih razloga kao i veliki broj omladine i radno sposobnih Bošnjaka Sandžaka, a to je odlazak trbuhom za kruhom, odnosno privremeni odlazak iz zavičaja radi traženja i sticanja sredstava potrebnih za jedan pristojniji i koliko toliko lagodniji život na lijepoj ali prilično zapostavljenoj sandžačkoj zemlji. Muzafer je 14.07.2023.godine, na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na studijskom programu Obrazovanje master učitelja, odbranio master tezu pod nazivom Zakonomjernosti i principi u Didaktici, čime je završio master akademske studije drugog stepena, sa prosječnom ocjenom 8,71, a sami rad odbranio sa ocjenom 10, te stekao akademski naziv – Master učitelj.


U razgovoru za pripremu i pisanje ovoga teksta, naš uvaženi intelektualac, akademski građanin, aktivsta, humanista, i nadasve dobar čovjek i iskreni Allahov rob, Muzafer, je između ostalog rekao>
– „Osjetio sam se kompetentnim, jer imam dovoljno radnog, životnog i istraživačkog iskustva da bih se usudio i upustio u bilježenje i sakupljanje važnih činjenica koje sam pretočio u knjige, sa željom da bih sačuvao od zaborava našu relevantnu prošlost, i, istovremeno da bih se našao među rijetkim autorima, članovima sandžačke akademske zajednice, koji daju nesebičan doprinos dokumentarnom i istraživačkom obogaćivanju historiografije ovog dijela Sandžaka. Naročitu pažnju u postdiplomskim istraživanjima sam poklonio izučavanju metodologije u edukaciji, naučavanju i poučavanju mladih naraštaja, odnosno samoj didaktici kao nauci. Na takvo moje opredjeljenje je sigurno imalo uticaja i moje iskustvo kao prosvjetnog radnika i uviđanje nekih nedostataka u školskom obrazovanju djece, ali i iskustvo kao roditelja, iskustvo građevinskog radnika, javnog djelatnika, koji je iz praktičnog, empirijskog iskustva nauočio koliko je važno obrazovanje mladih kao budućih kadrova, koji će biti potencijal ne samo za dalja naučna istraživanja nego i za obavljanje neophodnih privredih, kulturnih, prosvjetnih, razvojnih i drugih poslova i zanimanja, neophodnih za razvoj svoga kraja. U svom master radu sam istakao da je didaktika kao nauka je vrlo interesantna i neophodna. Ona ima svoje zakonomjernosti i svoje principe, kao i svoju metodologiju - kako na najbolji način prići mladom čovjeku, prići mu kao prijatelj i roditelj, ali uz istovremeno očuvanje neophodne učiteljske „distance“ i učiteljskog „autoriteta“ i tako ga pridobiti za aktivno i voljno ukjlučivanje u proces sticanja znanja. Današnji svijet je prepun internet informacija, ali nisu sve te informacije uvijek i korisne. Informacije koje danas dopiru do nas su mahom haotične, sumnjivog porijekla, nepovezane, neutemeljene, neprovjerene, te kao takve, a pogotovo bez stručnog pedagoga i učitelja, ne mogu biti stavljene u osnovnu funkciju. Stoga, škole i fakulteti, uvijek, i danas i u budućnosti, moraju biti jedan ispravan, stabilan, dobro koncipiran, kadrovski osposobljen, programski adekvatan i prilagođen vremenu i prostoru, izvor znanja“.

Smatramo važnim napomenuti da je kandidat Muzafer Hadžić svoju master tezu odbranio pred komisijom kuju su sačinjavali:
1. Prof. dr. Filduza Prušević Sadović, predsjednik komisije,
2. Prof. dr. Sefedin Šehović, mentor i član komisije, i,
3. Prof. dr. Damir Mandić, član komisije, i dekan Učiteljskog fakulteta.

Rad i odbranu rada Komisija je ocijenila najvišom ocjenom – 10 (deset).


Inače, Muzafer Hadžić je čovjek bogate biografije, rođen je 05.05.1968. godine, u Namgi, Škrijelje, općina Tutin, Sandžak, u sedmočlanoj porodici, od oca Zahita i majke Muradije, rođene Bibić. Osnovnu školu završio je u Moranima (Škrijelje), usmjereno obrazovanje dvije godine u Delimeđu, a, zatim, još dvije godine u Tutinu i stekao zvanje Mašinski tehničar - smjer metalostrugar. Poslije završene srednje škole, odlazi na odsluženje vojnog roka, najprije u Bijelu Crkvu, nakon čega dobija prekomandu u Beograd, na Topčideru, kao vozač visokih vojnih oficira. Po odsluženju vojnog roka odlazi na studije na Višoj pedagoškoj školi u Prištini, gdje, nakon dvije godine, diplomira i stiče zvanje - Nastavnik općetehničkog obrazovanja i vaspitanja. Poslije diplomiranja zasniva radni odnos u Osnovnoj školi „Evgenije Spahić - Željko“, općina Ilijaš, Republika Bosna i Hercegovina, i tu radi sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada se vraća svojoj porodici u Sandžak. Međutim, natjeran materijalnim prilikama i nepovoljnom političkom situacijom ubrzo odlazi u Saveznu Republiku Njemačku, gdje, u jednoj potpuno novoj i nepoznatoj sredini i društvu, gdje nezna jezik, niti svoja prava i obaveze, započinje svoj potpuno novi život, život pun raznih izazova. Nije mogao da bira angažman pa se zapošljava kao pomoćni radnik na građevinama, gdje jedno vrijeme radi i kao tesar, da bi dvije godine nakon toga uspio da reguliše „boravak“ u državi Njemačkoj i poboljša svoj lični status. Godine 1995. kao već dobro iskusan radnik osniva svoju privatnu građevinsku firmu s kojom radi do današnjih dana. Ali, ono što je poenta našeg pisanja Muzafer još odmah nakon povratka iz BiH kući u Sandžak, kao i nakon odlaska u Njemačku i osnivanja sopstvene građevinske firme, nastavlja svoje dalje školovanje. Tako, 2007.godine diplomira na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, i stiče zvanje - Profesor razredne nastave, da bi odmah na istom fakultetu nastavio i postdiplomske studije, gdje polože sve ispite, ali, zbog porodičnih obaveza i obaveza u firmi i na poslu, ne uspijeva da napiše i odbrani završni akademski rad. No, za svo to vrijeme aktivan je na društvenom polju, u javnom životu, socijalnom angažmanu kako u rodnom kraju, tako i u Njemačkoj, pomažući našim radnicima na privremenom radu. Aktivno učestvuje u osnivanju džamata u gradu Offenbach, gdje istovremeno daje značajan doprinos osnivanju i Zajednice sandžačke dijaspore, čiji je i danas jedan od najaktivnijih djelatnika. Trenutno je predsjednik Džemata u Offenbachu, uz to sekretar je Zajednice sandžačke dijaspore, i član je Sabora islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Sproveo je niz akcija sa džematom, koji predvodi, kao i sa BKZ Sandžaka u Offenbachu u Njemačkoj. Pored toga što pomažu svoje porodice i svoje sunarodnike u Sandžaku, kao i svoje vjerske i nacionalne institucije, oni, vođeni snagom svoga imana i osnaženi islamskim univerzalizmom, iskazuju svoju pripadnost ummetu i na taj način što, koliko su u mogućnosti, pomažu i materijalno i životno ugroženoj braći muslimanima širom svijeta. Njihova humanist se proširila čak i na Afrički kontinent, tačnije na prostore siromašne Somalije, gdje su sagradili bunare sa pitkom vodom u nekoliko mjesta. Da bi čitaoci razumjeli zašto je važno pisati o ovome vrijednom Sandžakliji, podvlačimo činjenicu da se on uz sav taj svoj rad i angažman bavio i naučnoistraživačkim i spisateljskim radom. Autor je desetak naučnih i stručnih radova objavljenih u časopisima, Avlija i Tutinski zbornik, kao i na nekoliko web portala – Bošnjaci.net, i dr. U svojim radovima naročitu pažnju poklanja historiografiji, kao i živitu i radu ljudi iz svog rodnog kraja. Autor je i tri knjige monografskog karaktera o svom zavičaju, od kojih svaka ima po više od 300 stranica teksta na B-5 formatu. Knjige su mu:

1. “Škrijelje”, izdata 2017. godine.
2. "Mezaristani u Škrijelju" izdata 2020.godine.
3. “OŠ. 25 Maj”, Delimeđe, 2023.godine, (uskoro izlazi iz štampe).


Na kraju ovog našeg teksta možemo reći da postignuti rezultati i naučno-stručno znanje našeg Muzafera Hadžića, nije običnog “knjiškog” karaktera, ne ono je sticano i usavršavano kroz empiriju, kroz iskustvo, kroz životnu potvrdu spoznatih didaktičkih postulata, što se može uvidjeti i iz razgovora sa njim i iz njegovih napisanih knjiga i radova. Naime, radi se o akademskom građaninu, o vrsnom intelektualcu, koji je izgradio svoje originalne naučne stavove i ideje, koji ima svoja originalna naučna predviđanja, naučne prognoze u vezi stvaranja boljih uslova života i obrazovanja mladih ljudi. Njegov odličan prosjek u polaganju ispita (8,71), ostvaren tokom dosadašnjih studija, i na odbrani master rada (10), jasno govori da on ima kapacitete i validne naučno-stručne osnove da nastavi sa daljim usavršavanjem, istraživanjem, pisanjem radova i knjiga, i, zašto da ne, u konačnici i sa dostizanjem trećeg stepena akademskih nauka, tj. sa doktoratom nauka. Znači, iako su ga životni uslovi i poznata drušvena previranja u zadnjim decenijama na ovim našim prostorima spriječila da u neprekinutom kontinuitetu dostigne najviše naučne stepene, ipak ga je njegov nemirni i radoznali duh natjrerao da danas, i sa navršenih 50 godina života, pravilno kanališe i najracionalnije iskoristi svoju preostalu i još uvijek neiscrpnu energiju i usmjeri je u pravcu sticanja novih saznanja i proširivanja naučnih vidika. On realno i s pravom misli da još uvijek može dati potreban pozitivni doprinos i mladim naraštajima, i svome kraju, i svojoj porodici i svom Sandžaku, i, svakako državi u kojoj živi. I, naravno, ono što je osnovna poruka ovoga teksta, Muzafer Hadžić je jedan od najboljih primjera, koji kao uzor može pislužiti kako mladim generacijama tako i svim ljudima ne samo u Sandžaku, nego i mnogo šire. Mi mu od srca čestitamo i želimo da mu Allah dž. š. dadne zdravlja, snage, volje i halal imetka pa da nastavi sa svojim radom i uspješnim ostvarivanjem svojih zacrtanih hajrli planova i ciljeva. Amin!