Večeras, 18. jula, poslije akšama, nastupa nova hidžretska 1445. godina. To je prilika da se sjetimo Hidžre, koja se ubraja u red najvažnijih događaja u historiji islama. Koliko je Hidžra značajna govori podatak da su je ashabi uzeli za početak računanje muslimanskog kalendara.

Hidžra je bila veliki ispit za muslimane jer ona nije bila pitanje slobodnog izbora već farz, stroga vjerska dužnost. Muslimani su se morali iseliti i homogenizirati kako bi u Medini kao slobodnoj teritoriji sačinili organiziranu zajednicu, odnosno grad državu, koja će moći štititi interese islama i muslimana.

Hidžra dolazi kao nužnost nakon bojkota i stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon dvije hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da’we u Taifu, te svakodnevnih napada na Poslanika, s.a.w.s., i muslimane.

Organiziranom iseljenju muslimana iz Meke u grad Jesrib, prethodili su sastanci Poslanika, s.a.w.s., na Akabi sa muslimanima Medine.

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom napustio Meku 27. noći mjeseca safera (12. septembar 622. god). Stanovnici Jesriba bili su počašćeni dolaskom Poslanika, s.aw.s., koji je na putu hidžre prešao 420 kilometara i proveo 11 dana.

Ensarije su bratski već prihvatili pridošle muhadžire i sa njima dijelili i dobro i zlo. Sa njima su dijelili svoje imetke i što je posebno važno naglasiti, sa njima su se pobratimili. Brojni su primjeri koji nam govore o njihovoj bratskoj ljubavi i velikodušnosti prema muhadžirima. O tome nam i Allah Uzvišeni kazuje u svojoj Knjizi u 9. ajetu Sure El-Hašr:

I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje ne osjećaju i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju pohlepe, oni će sigurno uspjeti!

Hidžra, koja je Objavom bila naređena Vjerovjesniku, s.a.w.s., i njegovim sljedbenicima, pokazala se genijalnim činom. Ona je, kako tvrde historičari, promijenila tok historije, ne samo muslimana, već cijelog čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, omogućeni su optimalni uslovi za ispovjedanje dini islama čime su se stvorili preduslovi za uspostavljenje vlasti na principima islama. Vrlo brzo donosi se „Medinska povelja“ koja se smatra prvim pisanim ustavom u povijesti čovječanstva. Njome se reguliraju međuljudski odnosi i sva važna životna pitanja. Tu se udaraju temelji, današnjim žargonom kazano, istinskoj demokratiji, kojom se svim stanovnicima garantuju njihova prava, čime se ljudi oslobađaju robovanja bilo kome drugom osim Allahu Jedinom.

Zahvaljujući Hidžri, ujedinjeni i organizirani muslimani, vrlo brzo su postali toliko snažna i respektabilna Zajednica, da su se, osam godina nakon Hidžre, trijumfalno vratili u Meku.

Zapravo, Vjerovjesnik i njegove pristalice, nisu se iselili iz Meke da bi je zauvijek napustili. Oni su iz nje otišli da bi konsolidovali svoje redove i vratili se u svoj rodni kraj kako bi i tamo svjetlo islama širilo svoj sjaj.

Prisjećajući se Poslanikove, s.a.w.s., Hidžre, pitam nas šta je s našom hidžrom. Svi mi, ne samo Bošnjaci, smo zbog nečijeg zuluma rasuti po cijelom svijetu. Napustili smo svoja sela i gradove da bi smo spasili gole živote, svoju čast i svoju vjeru i da bismo obezbjedili sebi i svojim porodicama, iole pristojan život. Ako su naše hidžre motivirane ovim razlozima, Allahova opskrba i nagrada neće izostati. O tome Uzvišeni u Kur'anu kaže: Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je. (En-Nisa', 100.)

Iako smo daleko od naših rodnih mjesta, ipak nas to ne oslobađa od brige za našom domovinom. Moramo se stalno interesirati za stanje u našoj domovini i u granicama naših mogućnosti uvijek pomagati sve pozitivne tokove koji se u njoj događaju.

Sjećanje na Hidžru, treba da nas potakne na razmišljanje o brojnim porukama i poukama koje ona nudi:
1. Da ćemo kao nositelji dini islama uvijek biti stavljani na kušnju kako bismo dokazivali iskrenost svoga vjerovanja.
2. Da uvijek, po uzoru na Poslanika i ashabe, moramo biti spremni na žrtvu, kako bismo sačuvali i unaprijedili Allahov din.
3. Da u svim našim poslovima moramo pokazati maksimalni smisao i potrebu za dobrom organizacijom.
4. Da u teškim situacijama muslimanski lideri, po uzoru na Resulullaha, s.a.w.s., moraju pokazati krajnju brigu za svojim narodom i da zadnji moraju napustiti krizne situacije.
5. Da je bratska ljubav u islamu preduslov svakog našeg uspjeha.
6. Da su iskrenost (ihlas), sabur i bogobojaznost u našim djelima put do Allahove pomći i zaštite.
7. Da nakon svega toga dolazi uspjeh i na ovom i na budućem svijetu.

S obzirom da s Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem i sebi i vama da u ovom mjesecu, posebno u njegovih prvih deset dana, što više postimo. Posebno se preporučuje da postimo Jevmi Ašuru (deseti dan muharrema), a još je bolje da postimo i deveti i deseti ili deseti i jedanaesti dan, jer je to bila praksa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem!

Milostivi Gospodaru, skrušeno te molimo da nas nadahneš porukama Hidžre Tvoga Vjerovjesnika, s.a.w.s., i njegovih ashba i da nas učiniš gorljivim borcima za tvoj dini islam. Amin ya Rabbel-alemin!