Kolumne
ZALUDJELI „SRPSKI SVETE“ IZ SVINJARNIKA
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 17. July 2023. 14:07:41
Sramotno je i bestijalno „srpski svete“ što vas vode ti ovozemaljski nacionalistički zaraženi svinjogojci.
Da li ste popadali sa nebesa, kao vaši nebeski izrodi, već zaraženi „svinjskom kugom“ ispod odora vaših crkvenjaka i pod plaštom SPC i njenih vjerodostojnika i sa vašim Bogom i lažnim Jevanđeljem?
Prizivam ovom prilikom u pomoć i „zalutalog“ našeg književnika Dobricu Ćosića, kako bih vas još slikovitije i neposredno iskazao, kao dobar poznavalac svoga roda:
Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća.
Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama’. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici Josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprotstavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine, na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje disident. /portal interneta/
Primjera i uzroka “svinjarije“ u novonastalom “srpskom svetu“ je bezbroj i kraja mu nema, ali su me svježi ovdašnji događaji i postupci dvije studentice “velike Srpkinje “ totalno ošamutile sa njihovim postupcima, za ovaj sadržaj moga pisanja.
„Studentice Valentina Vujičić i Slađana Todić umjesto profesionalnog poziva kriminalistike, kriminologije i bezbjednosnih studija, odlučile su se na četništvo i mržnju, time su svjesno počinile 'krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti', baš kako je zacrtano u KZ BiH.“/Esad Krcić/
Zaista, ovaj cjeloviti „srpski svet“ zahvatilo je ludilo ili svinjska kuga nesagledivih razmjera i posljedica.
Ponovo se podsjećam sadržaja velikoga crnog grafita, ispisanog u centru Mostara na Rondou, kuće uglednog srpskog trgovca Peške, a ispisali su ih hrvatski „domoljubi“ u vrijeme agresije ovih nacionalističkih srpskih snaga sa istoka: „Hvala ti, majko, što me nisi rodila Srbinom“!
Svakako mi je trebalo vremena u tim prilikama i slijedom događaja da shvatim značenje ove poruke, što su mi svi slijedeći koraci u djelovanjima i ponašanjima, nažalost mojih sunarodnjaka, iskazale značaj i suštinu ove poruke.
Upravo, ovi posljednji događaji sa mlađanim naraštajem i studenticama za budućnost nekog novog „srpskog sveta“, upućuje nas na metastazu širenja smrtonosnih posljedica, zajedničkog suživota na ovim našim prostorima.
Dakle, kao rođeni bosanski Srbin, iz stare patrijahalne porodične idile, koja je navikla i upražnjavala sve dobrote i vrline dobrog međukomšijskoga suživota, odnosa i uvažavanja svih različitosti u mome rodnom sarajevskom okruženju.
Kao gimnazijalac realne gimnazije iz Sarajeva i kao student Beogradskog elektrotehničkog fakulteta, te docnije u inžinjerskom djelovanju, kao graditelj šest velikih industrijskih objekata, svjetski čovjek i poliglota, sagledavao sam i primjenjivao u svome radu i odnosu samo sve pozitivne vrijednosti ljudskih mjerila dostignuća, ponašanja i primjene, u našem zajedničkom suživotu.
Posebno, sa aspekta obrazovanja, jer je odgoj porodična obaveza, kao profesor brojnih generacija elektrotehničara i budućih stručnjaka, trudio sam se da svima doprinesem moje ogromno znanje i nužno i potrebno ponašanje u zajednici, kao svako lično ispravno opredjeljenje.
Tako mi je i potpuno neshvatljivo ponašanje studentica Slađane i Valentine, sa aspekta obrazovanja, ali je ipak domaći porodični odgoj ovih mladih osoba u jednoj mračnoj nacionalističkoj porodici, učinio svoje.
Imajući u vidu i njihovo okruženje i sveukupno ponašanje većine aktera u sistemu obrazovanja, po nacionalističkim kriterijima mržnje i nepodnošljivosti drugoga i drugačijega, apsolutno, kao garanciju izrodio, buduće nacionaliste i neljude, koji mogu služiti samo njima, izolovanima u svjetskoj civilizaciji i demokratiji.
Žalosne su i sramotne činjenice, da Slađana i Valentina u svome roditeljskom domu nisu na vrijeme upražnjavale sve ljudske vrijednosti sopstvenoga odgoja, kao i da im dosadašnji vaspitači učitelji i profesori u obrazovanju nisu uputili na pravi put njihovog intelektualnog poimanja umnih i pametnih obrazovnih postulata.
Međutim, veoma rano su se priklonile svojim nacionalističkim izrodima i dokazanim zločincima, koje veličaju i u ovim vremenima, kada njihove žrtve odaju primjereni spomen stradalim članovima brojnih porodica, upravo od bojnih zlikovaca srpskoga poroda uz blagoslove SPC i njihovih vjerodostojniuka.
Veoma je tužno i ogavno i bilo šta pisati i pričati, ukoliko Slađana i Valentina ne mogu shvatiti i razumjeti da njivovo prebacivanje iz jedne „septičke jame“ u drugu istu takvu „septičku jamu“ može nešto pozitivno da izrodi u njihovim zaraženim memorijskim čipovima, ne stanu pred ogledalo i da se kao mlađane osobe što prije ne odluče na totalnu izmjenu tih svojih zaraženih čipova.
Žalim za njihovom mlađanom sudbinom, nalazeći se na tome nacionalističkom putu, jer kao rođeni Sarajlija i školarac, kao student Beogradskog Univerziteta, kao graditelj i Srbije i Bosne i Hercegovine, kao formirani visoki intelektualac i svjetski čovjek, što sve ovo primoran sam da slušam i čitam, ali kako im pomoći pored svih njihovih zaraženih nacionalista od nekog Istočnog Sarajeva, preko Laktaša do Beograda i Dedinja?
Svi mi rođeni Srbi moramo i trebamo shvatiti, da je u našem veliko srpskom toru zavladala kolektivna epidemija ludila, gora od svake svinjske pridošle kuge, već se pod hitno moramo pozabaviti da se istjeraju i unište svi njeni čobani iz prošlosti i sadašnjosti, kao nacionalističke klice nosioci mržnje i nevaljalih ideologija.
Da li ste popadali sa nebesa, kao vaši nebeski izrodi, već zaraženi „svinjskom kugom“ ispod odora vaših crkvenjaka i pod plaštom SPC i njenih vjerodostojnika i sa vašim Bogom i lažnim Jevanđeljem?
Prizivam ovom prilikom u pomoć i „zalutalog“ našeg književnika Dobricu Ćosića, kako bih vas još slikovitije i neposredno iskazao, kao dobar poznavalac svoga roda:
 Dobrica Ćosić: “LAŽ JE U SAMOM BIĆU SRBINA” |
Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća.
Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama’. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici Josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprotstavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine, na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje disident. /portal interneta/
Primjera i uzroka “svinjarije“ u novonastalom “srpskom svetu“ je bezbroj i kraja mu nema, ali su me svježi ovdašnji događaji i postupci dvije studentice “velike Srpkinje “ totalno ošamutile sa njihovim postupcima, za ovaj sadržaj moga pisanja.
 |
„Studentice Valentina Vujičić i Slađana Todić umjesto profesionalnog poziva kriminalistike, kriminologije i bezbjednosnih studija, odlučile su se na četništvo i mržnju, time su svjesno počinile 'krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti', baš kako je zacrtano u KZ BiH.“/Esad Krcić/
Zaista, ovaj cjeloviti „srpski svet“ zahvatilo je ludilo ili svinjska kuga nesagledivih razmjera i posljedica.
Ponovo se podsjećam sadržaja velikoga crnog grafita, ispisanog u centru Mostara na Rondou, kuće uglednog srpskog trgovca Peške, a ispisali su ih hrvatski „domoljubi“ u vrijeme agresije ovih nacionalističkih srpskih snaga sa istoka: „Hvala ti, majko, što me nisi rodila Srbinom“!
Svakako mi je trebalo vremena u tim prilikama i slijedom događaja da shvatim značenje ove poruke, što su mi svi slijedeći koraci u djelovanjima i ponašanjima, nažalost mojih sunarodnjaka, iskazale značaj i suštinu ove poruke.
Upravo, ovi posljednji događaji sa mlađanim naraštajem i studenticama za budućnost nekog novog „srpskog sveta“, upućuje nas na metastazu širenja smrtonosnih posljedica, zajedničkog suživota na ovim našim prostorima.
Dakle, kao rođeni bosanski Srbin, iz stare patrijahalne porodične idile, koja je navikla i upražnjavala sve dobrote i vrline dobrog međukomšijskoga suživota, odnosa i uvažavanja svih različitosti u mome rodnom sarajevskom okruženju.
Kao gimnazijalac realne gimnazije iz Sarajeva i kao student Beogradskog elektrotehničkog fakulteta, te docnije u inžinjerskom djelovanju, kao graditelj šest velikih industrijskih objekata, svjetski čovjek i poliglota, sagledavao sam i primjenjivao u svome radu i odnosu samo sve pozitivne vrijednosti ljudskih mjerila dostignuća, ponašanja i primjene, u našem zajedničkom suživotu.
Posebno, sa aspekta obrazovanja, jer je odgoj porodična obaveza, kao profesor brojnih generacija elektrotehničara i budućih stručnjaka, trudio sam se da svima doprinesem moje ogromno znanje i nužno i potrebno ponašanje u zajednici, kao svako lično ispravno opredjeljenje.
Tako mi je i potpuno neshvatljivo ponašanje studentica Slađane i Valentine, sa aspekta obrazovanja, ali je ipak domaći porodični odgoj ovih mladih osoba u jednoj mračnoj nacionalističkoj porodici, učinio svoje.
Imajući u vidu i njihovo okruženje i sveukupno ponašanje većine aktera u sistemu obrazovanja, po nacionalističkim kriterijima mržnje i nepodnošljivosti drugoga i drugačijega, apsolutno, kao garanciju izrodio, buduće nacionaliste i neljude, koji mogu služiti samo njima, izolovanima u svjetskoj civilizaciji i demokratiji.
Žalosne su i sramotne činjenice, da Slađana i Valentina u svome roditeljskom domu nisu na vrijeme upražnjavale sve ljudske vrijednosti sopstvenoga odgoja, kao i da im dosadašnji vaspitači učitelji i profesori u obrazovanju nisu uputili na pravi put njihovog intelektualnog poimanja umnih i pametnih obrazovnih postulata.
Međutim, veoma rano su se priklonile svojim nacionalističkim izrodima i dokazanim zločincima, koje veličaju i u ovim vremenima, kada njihove žrtve odaju primjereni spomen stradalim članovima brojnih porodica, upravo od bojnih zlikovaca srpskoga poroda uz blagoslove SPC i njihovih vjerodostojniuka.
Veoma je tužno i ogavno i bilo šta pisati i pričati, ukoliko Slađana i Valentina ne mogu shvatiti i razumjeti da njivovo prebacivanje iz jedne „septičke jame“ u drugu istu takvu „septičku jamu“ može nešto pozitivno da izrodi u njihovim zaraženim memorijskim čipovima, ne stanu pred ogledalo i da se kao mlađane osobe što prije ne odluče na totalnu izmjenu tih svojih zaraženih čipova.
Žalim za njihovom mlađanom sudbinom, nalazeći se na tome nacionalističkom putu, jer kao rođeni Sarajlija i školarac, kao student Beogradskog Univerziteta, kao graditelj i Srbije i Bosne i Hercegovine, kao formirani visoki intelektualac i svjetski čovjek, što sve ovo primoran sam da slušam i čitam, ali kako im pomoći pored svih njihovih zaraženih nacionalista od nekog Istočnog Sarajeva, preko Laktaša do Beograda i Dedinja?
Svi mi rođeni Srbi moramo i trebamo shvatiti, da je u našem veliko srpskom toru zavladala kolektivna epidemija ludila, gora od svake svinjske pridošle kuge, već se pod hitno moramo pozabaviti da se istjeraju i unište svi njeni čobani iz prošlosti i sadašnjosti, kao nacionalističke klice nosioci mržnje i nevaljalih ideologija.
