Vijesti
U Sarajevu održan akademski diskurs Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“
DEVET STRATEŠKIH SMJERNICA ZA SPAS BIH
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 18. June 2023. 15:06:42
Danas je u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ njen predsjednik akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić održao predavanje na temu devet strateških ciljeva za spas BiH.
Sekretar Akademije i MA Berina Beširović najavila je da će akademik Kurtćehajić u svom predavanju iznijeti svoje višedecenijske spoznaje kako pomoći Bosni i Hercegovini da ojača, da se integriše i da se koliko toliko saniraju nepravedna rješenja nastala agresijom na Bosnu i Hercegovinu i nepravednim mirom oličenom u Dejtonskom sporazumu.
Akademik Kurtćehajić izložio je svoj koncept a na potezu su nosioci vlasti i političke stranke koje imaju politički kapacitet i finansijsku mogućnost da te ideje realizuju. Svoje predavanje Kurtćehajić je izložio u devet tačaka:
1. Treba konačno pokrenuti proces dobijanja Savjetodavnog mišljenja od strane Internacionalnog suda pravde u Hagu preko Generalne skupštine UN i države sponzora (npr. Kanade ili Sjeverne Makedonije) i dobiti odgovor na pitanje „Da li je postojanje entiteta Rs protivno internacionalnom pravu nakon presude tog istog suda od 26.februara 2007. godine da je vojska tada faktičke paradržavne tvorevine Rs izvršila genocid u i oko Srebrenice te presuda gotovo kompletnom vojnom i političkom vrhu Rs za učinjene zločine u BiH kao i djelomične presude Miloševiću za UZP i genocid u sedam gradova BiH te posljednje presude Stanišiću i Simatoviću za UZP.
2. Podnijeti tužbeni zahtjev Sudu za ljudska prava u Strazburu od strane jednog Bošnjaka i Hrvata koji žive u entitetu Rs da se ne može entitet u državi u kojoj su ravnopravna sva tri njena naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati na cijelom prostoru BiH zvati po jednom narodu tim prije što je politika u tom entitetu svojim faktičkim ponašanjem pokazala da taj prostor smatra ekskluzivnim prostorom srpskog naroda.
3. Podnijeti pred općinskim sudovima tužbene zahtjeve za nadoknadu materijalne štete za razaranje gradova od 1992-95. godine, s tim što je prijedlog Kurtćehajića da se počne pred Općinskim sudom u Sarajevu i da gradonačelnica Benjamina Londrc ispred grada Sarajeva koje je po nekim mišljenjima doživjelo aproksimativno štetu od oko 60 milijardi KM pokrene taj proces protiv entiteta Rs za rušenje Sarajeva koje je paradržavna tvorevina RS učinila jer prema internacionalnom pravu faktička tvorevina je odgovorna na isti način kao da je bila država za dejstva kako na teritoriji koju je vojno kontrolisala tako i za dejstva sa teritorije pod njenom kontrolom odakle su slani projektili na Sarajevo i druge gradove BiH.
Ovim postupcima bi sigurno oslabio entitet Rs a ojačala država uz poruku za one koji su u ime stvaranja Rs učinili zločine kao i za njihove sljedbenike, ali i za nove generacije da se zločin ne isplati.
Sljedećim pravnim mehanizmima bi se država Bosna i Hercegovina smatra akademik Kurtćehajić mogla značajno ojačati.
4. Ne smije se dozvoliti da pravo BiH na državnu imovinu bude i za jotu slabije od prava koje su ostale države nastale raspadom SFRJ dobile Sporazumom o sukcesiji koji je potpisan 2001. a stupio na snagu 2004. godine. BiH mora biti nosilac vlasništva a ostala prava poput prava korištenja i druga mogu se prenijeti na niže organizacione jedinice (kantone, gradove, općine).
5. Potrebno je izvršiti pritisak na Visokog predstavnika i predstavnike najjačih država u svijetu da se konačno primijeni najjača odredba Dejtonskog sporazuma za integraciju BiH a to je odredba o dodatnim nadležnostima sadržana u članu 3.stav 5. a posebno njen treći dio za koji nije potrebna entitetska suglasnost već samo tumačenje konačnog tumača civilnog dijela Dejtonskog sporazuma a to je Visoki predstavnik prema kojoj će BiH pored taksativno navedenih nadležnosti dobiti u nadležnost i sva ona pitanja koja su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet. Shodno ovoj odredbi Visoki predstavnik može dati državi BiH neograničen broj nadležnosti poput policije, nauke, zdravstva, kulture, sporta itd.
6. Potrebno je da svojom odlukom Visoki predstavnik implementira odluku Ustavnog suda da se za institucije BiH ne može koristiti termin zajedničke institucije jer je očigledno da Parlament BiH zbog pravila entitetske trećine to nije, niti će usvojiti. Također je potrebno da donese odluku da se ne mogu koristiti neustavni termini poput državna zajednica, suverenitet entiteta, vitalni nacionalni interes, država Rs jer u Ustavu na engleskom jeziku koji je najvalidniji jasno stoji država BiH, vitalni interes naroda, nema nigdje spomena o suverenitetu entiteta a kamoli da su države. Također je neophodno da se sankcioniše narativ da su entiteti stvorili BiH jer entiteti u pravnom smislu postoje tek sa potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i ne prethode Dejtonskoj BiH koja jedina nastavlja svoj internacionalnopravni kontinuitet.
7. U budućem popisu stanovništva ispraviti grešku od 2013 godine gdje stoji etnička/nacionalna pripadnost jer su to dvije različite kategorije. Nacija označava pripadnost državi a etničnost pripadnost zajednici ljudi koji imaju iste ili slične običaje, tradiciju, kulturu, jezik pa i religiju. Nacionalna pripadnost Bosni i Hercegovini bi u punom smislu riječi bila Bosanac i Hercegovac ali je tehnički to neupotrebljiv termin te je jedino moguće reći Bosanac koji u sebi apsorbuje Hercegovca kao teritorijalno određenje, tim prije što je oko 930 godina od Porfirogeneta 949. godine pa do Berlinskog kongresa 1878. godine za ovaj prostor korišten termin Bosna. Ali nacionalno određenje se pretpostavlja i rubrika za to nije potrebna.
O ideji bosanstva. Kad su u pitanju narodi 1993. godine je promijenjen naziv Musliman u Bošnjak jer su okolnosti zahtijevale da se religijska odrednica Musliman zamijeni te je odlučeno na Bošnjačkom saboru da se uzme historijski naziv Bošnjak koji je u periodu egzistencije Bosne pod Osmanlijama korišten za stanovnike Bosanskog pašaluka potom vilajeta za sve njene stanovnike bez obzira na religiju i koji je zamijenio autentični srednjevjekovni termin Bošnjani.
Unatoč političkoj odluci i promjeni naziva Musliman u Bošnjak mnogi bosanski Muslimani to nisu u potpunosti prihvatili pa su se pisali Bosanci što ih je stavljalo u kategoriju ostalih. A najveći broj bosanskih muslimana nije htio da bude među ostalim pa su se označili kao Bošnjaci iako im je miliji termin Bosanac. Da ne bi bilo zabune važno je izboriti se da su Bošnjak i Bosanac sinonimi i u etničkom smislu predstavljaju određenje za pripadnost istom narodu jer unutar jedne kuće, porodice ili familije u užem ili širem smislu imate situaciju da se jedni određuju Bošnjaci a drugi Bosanci a više je nego očigledno da pripadaju istom narodu.
Mnogi bosanski Srbi i Hrvati ne žele da napišu da su Bošnjaci jer je 1993. godine termin Musliman zamijenjen terminom Bošnjak i smatraju to odrednicom samo za bosanske muslimane. U tom smislu prijedlog je se razvija svijest o bosanstvu ne samo u nacionalnom nego i u etničkom smislu i da na sljedećem popisu u istoj rubrici stoji Bošnjak/Bosanac kao jedna kategorija a neka vrijeme pokaže koji je termin miliji bosanskom čovjeku.
Shodno navedenom potrebno je podvući da termin Bosanac ima šire značenje od termina Bošnjak koji ustavno predstavlja samo etničku a ne nacionalnu kategoriju. Naime u Ustavu BiH se termin nacija ili nacionalno uopšte ne pominju.
Bosanac ima dvojako značenje. U jednom smislu riječi to je odrednica za nacionalnost odnosno pripadnost državi BiH a u drugom smislu je sinonim za pripadnost narodu ali i tu ima širi opseg od naziva Bošnjak jer uključuje ne samo bosanske muslimane odnosno Bošnjake već i sve one koji smatraju da pripadaju ne samo državi BiH nego i narodu sa istom kulturom, običajima vezi pa i srodnim religijama i jeziku.
8. Potrebno je riješiti pitanje bosanskohercegovačkog izlaza na more. Većina naših parlamentaraca je glasala za štetan ugovor o granici sa Crnom Gorom sa kojim je mnogo važniji izlaz na more Sutorina pripao Crnoj Gori iako su sve historijske i pravne pretpostavke bile na strani Bosne i Hercegovine a NATO je prihvatio arbitražu kao riješenu granicu što ne bi zakočilo Crnu Goru da uđe u NATO dok bi BiH vratila njen teritorij koji joj je odlukom Predsjedništva AVNOJ-a od 24. februara februara 1945. o granicama BiH pripadao. Badinterova komisija koja je bila savjetodavno a ne presuđujuće tijelo EZ u Mišljenju broj 3. polazila je od principa postojećeg stanja ali uz naročito uvažavanje principa „Uti posidettiis juris qui“ ( što se po pravu posjeduje). Crna Gora je protivpravno otuđila Sutorinu BiH i na arbitraži bi to bilo odlučujuće. Kod Neuma godinama već nema granične policije BiH što je potpuno neprihvatljivo i izaziva podsmijehe naših susjeda.
9. Potrebno je povezati političku vlast sa bosanskom inteligencijom. Naši predstavnici vlasti, osim časnih izuzetaka potpuno su odcijepljeni od probosanske inteligencije i zato nam se dešavaju brojne greške u borbi za odbranu suvereniteta i propuštaju mnogi pravni mehanizmi da država ojača. U tom smislu treba podržati ideju akademika Esada Durakovića da je neophodno sazvati Bosanski sabor na kojem bi se iznijele ideje koje bi itekako mogle biti korisne za BiH a koje bi probosanski nosioci vlasti i političke elite mogle staviti u funkciju integracije BiH zaključuje akademik Kurtćehajić.
Sekretar Akademije i MA Berina Beširović najavila je da će akademik Kurtćehajić u svom predavanju iznijeti svoje višedecenijske spoznaje kako pomoći Bosni i Hercegovini da ojača, da se integriše i da se koliko toliko saniraju nepravedna rješenja nastala agresijom na Bosnu i Hercegovinu i nepravednim mirom oličenom u Dejtonskom sporazumu.
Akademik Kurtćehajić izložio je svoj koncept a na potezu su nosioci vlasti i političke stranke koje imaju politički kapacitet i finansijsku mogućnost da te ideje realizuju. Svoje predavanje Kurtćehajić je izložio u devet tačaka:
1. Treba konačno pokrenuti proces dobijanja Savjetodavnog mišljenja od strane Internacionalnog suda pravde u Hagu preko Generalne skupštine UN i države sponzora (npr. Kanade ili Sjeverne Makedonije) i dobiti odgovor na pitanje „Da li je postojanje entiteta Rs protivno internacionalnom pravu nakon presude tog istog suda od 26.februara 2007. godine da je vojska tada faktičke paradržavne tvorevine Rs izvršila genocid u i oko Srebrenice te presuda gotovo kompletnom vojnom i političkom vrhu Rs za učinjene zločine u BiH kao i djelomične presude Miloševiću za UZP i genocid u sedam gradova BiH te posljednje presude Stanišiću i Simatoviću za UZP.
2. Podnijeti tužbeni zahtjev Sudu za ljudska prava u Strazburu od strane jednog Bošnjaka i Hrvata koji žive u entitetu Rs da se ne može entitet u državi u kojoj su ravnopravna sva tri njena naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati na cijelom prostoru BiH zvati po jednom narodu tim prije što je politika u tom entitetu svojim faktičkim ponašanjem pokazala da taj prostor smatra ekskluzivnim prostorom srpskog naroda.
3. Podnijeti pred općinskim sudovima tužbene zahtjeve za nadoknadu materijalne štete za razaranje gradova od 1992-95. godine, s tim što je prijedlog Kurtćehajića da se počne pred Općinskim sudom u Sarajevu i da gradonačelnica Benjamina Londrc ispred grada Sarajeva koje je po nekim mišljenjima doživjelo aproksimativno štetu od oko 60 milijardi KM pokrene taj proces protiv entiteta Rs za rušenje Sarajeva koje je paradržavna tvorevina RS učinila jer prema internacionalnom pravu faktička tvorevina je odgovorna na isti način kao da je bila država za dejstva kako na teritoriji koju je vojno kontrolisala tako i za dejstva sa teritorije pod njenom kontrolom odakle su slani projektili na Sarajevo i druge gradove BiH.
Ovim postupcima bi sigurno oslabio entitet Rs a ojačala država uz poruku za one koji su u ime stvaranja Rs učinili zločine kao i za njihove sljedbenike, ali i za nove generacije da se zločin ne isplati.
Sljedećim pravnim mehanizmima bi se država Bosna i Hercegovina smatra akademik Kurtćehajić mogla značajno ojačati.
 |
4. Ne smije se dozvoliti da pravo BiH na državnu imovinu bude i za jotu slabije od prava koje su ostale države nastale raspadom SFRJ dobile Sporazumom o sukcesiji koji je potpisan 2001. a stupio na snagu 2004. godine. BiH mora biti nosilac vlasništva a ostala prava poput prava korištenja i druga mogu se prenijeti na niže organizacione jedinice (kantone, gradove, općine).
5. Potrebno je izvršiti pritisak na Visokog predstavnika i predstavnike najjačih država u svijetu da se konačno primijeni najjača odredba Dejtonskog sporazuma za integraciju BiH a to je odredba o dodatnim nadležnostima sadržana u članu 3.stav 5. a posebno njen treći dio za koji nije potrebna entitetska suglasnost već samo tumačenje konačnog tumača civilnog dijela Dejtonskog sporazuma a to je Visoki predstavnik prema kojoj će BiH pored taksativno navedenih nadležnosti dobiti u nadležnost i sva ona pitanja koja su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet. Shodno ovoj odredbi Visoki predstavnik može dati državi BiH neograničen broj nadležnosti poput policije, nauke, zdravstva, kulture, sporta itd.
6. Potrebno je da svojom odlukom Visoki predstavnik implementira odluku Ustavnog suda da se za institucije BiH ne može koristiti termin zajedničke institucije jer je očigledno da Parlament BiH zbog pravila entitetske trećine to nije, niti će usvojiti. Također je potrebno da donese odluku da se ne mogu koristiti neustavni termini poput državna zajednica, suverenitet entiteta, vitalni nacionalni interes, država Rs jer u Ustavu na engleskom jeziku koji je najvalidniji jasno stoji država BiH, vitalni interes naroda, nema nigdje spomena o suverenitetu entiteta a kamoli da su države. Također je neophodno da se sankcioniše narativ da su entiteti stvorili BiH jer entiteti u pravnom smislu postoje tek sa potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i ne prethode Dejtonskoj BiH koja jedina nastavlja svoj internacionalnopravni kontinuitet.
 |
7. U budućem popisu stanovništva ispraviti grešku od 2013 godine gdje stoji etnička/nacionalna pripadnost jer su to dvije različite kategorije. Nacija označava pripadnost državi a etničnost pripadnost zajednici ljudi koji imaju iste ili slične običaje, tradiciju, kulturu, jezik pa i religiju. Nacionalna pripadnost Bosni i Hercegovini bi u punom smislu riječi bila Bosanac i Hercegovac ali je tehnički to neupotrebljiv termin te je jedino moguće reći Bosanac koji u sebi apsorbuje Hercegovca kao teritorijalno određenje, tim prije što je oko 930 godina od Porfirogeneta 949. godine pa do Berlinskog kongresa 1878. godine za ovaj prostor korišten termin Bosna. Ali nacionalno određenje se pretpostavlja i rubrika za to nije potrebna.
O ideji bosanstva. Kad su u pitanju narodi 1993. godine je promijenjen naziv Musliman u Bošnjak jer su okolnosti zahtijevale da se religijska odrednica Musliman zamijeni te je odlučeno na Bošnjačkom saboru da se uzme historijski naziv Bošnjak koji je u periodu egzistencije Bosne pod Osmanlijama korišten za stanovnike Bosanskog pašaluka potom vilajeta za sve njene stanovnike bez obzira na religiju i koji je zamijenio autentični srednjevjekovni termin Bošnjani.
Unatoč političkoj odluci i promjeni naziva Musliman u Bošnjak mnogi bosanski Muslimani to nisu u potpunosti prihvatili pa su se pisali Bosanci što ih je stavljalo u kategoriju ostalih. A najveći broj bosanskih muslimana nije htio da bude među ostalim pa su se označili kao Bošnjaci iako im je miliji termin Bosanac. Da ne bi bilo zabune važno je izboriti se da su Bošnjak i Bosanac sinonimi i u etničkom smislu predstavljaju određenje za pripadnost istom narodu jer unutar jedne kuće, porodice ili familije u užem ili širem smislu imate situaciju da se jedni određuju Bošnjaci a drugi Bosanci a više je nego očigledno da pripadaju istom narodu.
Mnogi bosanski Srbi i Hrvati ne žele da napišu da su Bošnjaci jer je 1993. godine termin Musliman zamijenjen terminom Bošnjak i smatraju to odrednicom samo za bosanske muslimane. U tom smislu prijedlog je se razvija svijest o bosanstvu ne samo u nacionalnom nego i u etničkom smislu i da na sljedećem popisu u istoj rubrici stoji Bošnjak/Bosanac kao jedna kategorija a neka vrijeme pokaže koji je termin miliji bosanskom čovjeku.
Shodno navedenom potrebno je podvući da termin Bosanac ima šire značenje od termina Bošnjak koji ustavno predstavlja samo etničku a ne nacionalnu kategoriju. Naime u Ustavu BiH se termin nacija ili nacionalno uopšte ne pominju.
Bosanac ima dvojako značenje. U jednom smislu riječi to je odrednica za nacionalnost odnosno pripadnost državi BiH a u drugom smislu je sinonim za pripadnost narodu ali i tu ima širi opseg od naziva Bošnjak jer uključuje ne samo bosanske muslimane odnosno Bošnjake već i sve one koji smatraju da pripadaju ne samo državi BiH nego i narodu sa istom kulturom, običajima vezi pa i srodnim religijama i jeziku.
 |
8. Potrebno je riješiti pitanje bosanskohercegovačkog izlaza na more. Većina naših parlamentaraca je glasala za štetan ugovor o granici sa Crnom Gorom sa kojim je mnogo važniji izlaz na more Sutorina pripao Crnoj Gori iako su sve historijske i pravne pretpostavke bile na strani Bosne i Hercegovine a NATO je prihvatio arbitražu kao riješenu granicu što ne bi zakočilo Crnu Goru da uđe u NATO dok bi BiH vratila njen teritorij koji joj je odlukom Predsjedništva AVNOJ-a od 24. februara februara 1945. o granicama BiH pripadao. Badinterova komisija koja je bila savjetodavno a ne presuđujuće tijelo EZ u Mišljenju broj 3. polazila je od principa postojećeg stanja ali uz naročito uvažavanje principa „Uti posidettiis juris qui“ ( što se po pravu posjeduje). Crna Gora je protivpravno otuđila Sutorinu BiH i na arbitraži bi to bilo odlučujuće. Kod Neuma godinama već nema granične policije BiH što je potpuno neprihvatljivo i izaziva podsmijehe naših susjeda.
9. Potrebno je povezati političku vlast sa bosanskom inteligencijom. Naši predstavnici vlasti, osim časnih izuzetaka potpuno su odcijepljeni od probosanske inteligencije i zato nam se dešavaju brojne greške u borbi za odbranu suvereniteta i propuštaju mnogi pravni mehanizmi da država ojača. U tom smislu treba podržati ideju akademika Esada Durakovića da je neophodno sazvati Bosanski sabor na kojem bi se iznijele ideje koje bi itekako mogle biti korisne za BiH a koje bi probosanski nosioci vlasti i političke elite mogle staviti u funkciju integracije BiH zaključuje akademik Kurtćehajić.
