Dvoumio sam se da li da komentiram krivotvorene teze, nije mi još uvijek jasno čijeg, (h)istoričara Husnije Kamberovića, ali mi je jasno da Kamberović nije autentični i objektivni bosanski povjesničar.

Osobno, nisam historičar, ali jesam živi svjedok da Alija Izetbegović nije nikad bio spreman za podjelu Bosne. To što je Alija ispitivao bosanske intelektualce ne samo o pitanju Bosne, već i o drugim pitanjima značajnim za naciju i državu u tijeku agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima, nije nikako značilo da je bio spreman na podjelu Bosne. To je Kamberovićev krivi navod da bi „objektivno“ zadovoljio očekivanja srpskih istoričara i hrvatskih historičara nacionalista kako su u agresiji na bosanski državni i teritorijalni integritet i suverenitet bili svi isti – Milošević, Tuđman i Izetbegović.

Nažalost ili nasreću, stranica gdje Kamberović tvrdi da je Alija Izetbegović bio spreman na podjelu Bosne nije više dostupna.

No, uspio sam spasiti drugi krivi navod Kamberovića prije brisanja ove stranice. Riječ je o „promjeni“ nacionalnog imena u Bošnjaka. Kamberović tvrdi: „Promjena nacionalnog imena je bila samo jedna od odluka donesenih na Bošnjačkom saboru 1993. godine. Važno je imati u vidu ratni kontekst u kojem je Sabor zasjedao, stanje na ratištima koje je bilo vrlo nepovoljno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake (tada Muslimane), ali i dotadašnju dinamiku u nacionalnom razvoju Bošnjaka (kojima je 1968. priznat status nacije pod imenom Musliman). Iako su se i prije 1992. neke grupe intelektualaca zalagale za bošnjačku nacionalnu nominaciju, smatrajući da nominacija Musliman nije historijski opravdana, u ratnim uvjetima je ta ideja o promjeni nacionalnog imena ponovo ojačala“.

Zaista ne mogu da shvatim da naizgled školovani Bošnjak, poput Husnije Kamberovića, nasjeda na tendencioznu nacionalističku srpsku i hrvatsku priču o tome da smo mi, Bošnjaci, bili „Muslimani“ pa smo se samo-preimenovali u Bošnjake na Bošnjačkom saboru 1993. godine. Prije svega, mi smo bili Dobri Bošnjani – Bošnjaci prije nego smo postali muslimani po primanju islama. Dakle, stvar je potpuna obrnuta. Nismo mi od „Muslimana“ postali Bošnjaci 1993. god., već smo mi od drevnih Bošnjaka postali „muslimani“ u smislu našeg duhovnog i kulturnog identiteta.

Uostalom, „Bošnjak“ je naše povijesno etničko ime, „musliman“ je naše duhovno i univerzalno-civilizacijsko ime, a „Bosanac“ je naše državno-nacionalno ime u smislu da je bosanska država nacija, koja je postala država-nacija članica Ujedinjenih nacija 22.05.1992. godine. Dobri Bošnjani – Bošnjaci su čekali hiljadu/tisuću godina i dočekali da znaju, da se osjećaju i da se slobodno, javno i glasno ponose širom svijeta na svoje etničko ime „Bošnjak“, na svoje duhovno ime „musliman“ i na svoje državno-nacionalno ime „Bosanac“.

I umjesto da umni Bošnjaci, od kojih se očekuju da budu avangarda bošnjačkog kulturnog i bosanskog državnog osvješćivanja, jedan od njih po imenu Husnija Kamberović nasjeda na srpsko-hrvatsku mantru o takozvanoj promjeni nacionalnog imena u Bošnjaka, što bi trebalo da znači da su Bošnjaci izmišljena nacija, kao što tvrdi sveznajuća i zlonamjerna Ivana Marić.

Nemam namjeru da se pravim pametan pred (ne)pametnim (h)istoričarem Husnijeom Kamberovićem, ali imam potrebu da svjedočim istinu o rahmetli Aliji Izetbegoviću te da objasnim mojim Bošnjacima njihov etnički, duhovni i nacionalni identitet. Osjećam to mojom moralnom i patriotskom dužnošću bez obzira kako će to neko protumačiti.

Allahu Sveznajući budi mi svjedok da sam uradio što sam mogao! Amin!