• Treba izvući pouke po prestanku rada Suda i poboljšati međunarodno krivično pravosuđe;
• Statut Međunarodnog krivičnog suda za ljudska prava (MKS) treba reformirati;
• Treba osnovati Međunarodni specijalni tribunal za rusku agresiju na Ukrajinu.

Pravni nasljednik Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (engl. IRMCT) izrekao je svoju konačnu presudu u Den Hagu. „Sada je došlo vrijeme da se sistemski evaluiraju i ocjene međunarodni sudski postupci za zločine počinjene od 1991. do 1995. i 1999. godine“, kaže Jasna Čaušević, ekspert za prevenciju genocida i zaštitu ljudksih prava u Društvu za ugrožene narode (GfbV) u Njemačkoj.

- „Iz rada sudova mogu se izvući vrijedne pouke. Budući sudovi mogu imati koristi od ovoga, bilo da se radi o Ukrajini ili Mianmaru/Burmi. Dugoročno gledano, međunarodno krivično pravosuđe mora biti reformisano u cjelini.”

Tribunali za Jugoslaviju i Ruandu pomogli su u pripremi terena za nadležnost Međunarodnog krivičnog suda (MKS) za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Do sada, međutim, MKS nije bio ovlašten da krivično goni zločin agresije ako je zasnovan na agresorskom ratu od strane države koja, poput Ruske Federacije, nije potpisnica Statuta MKS-a. Prema stručnjaku za međunarodno pravo iz Kölna, prof. dr. Clausu Kressu, to bi bilo moguće samo ako bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda taj predmet prenijelo MKS-u kako bi on izvršio svoju jurisdikciju.

[To je teško vjerovatno sobzirom na pravo veta Rusije u Vijeću sigurnosti]. Međutim, jedan takav međunarodni specijalni tribunal mogao bi odmah istražiti osumnjičene zločine agresije. Da bi to bilo moguće Generalna skupština UN-a bi morala zatražiti od generalnog sekretara UN-a da zaključi odgovarajući sporazum s Ukrajinom.

Statut MKS-a je nedostatan, drugim riječima preuzak, u ovoj centralnoj oblasti pa bi mu u tom pogledu trebala reforma. Zbog toga što je MKS idealna institucija za procesuiranje zločina agresije i, prije svega, da doprinese njihovoj prevenciji. S obzirom na to, prof. Kress se zalaže za dvosmjerni pristup, tj. hitno osnivanje Međunarodnog specijalnog suda i istovremeno popunjavanje praznine u statutu MKS-a. Njemačka treba "priznati dosadašnje zasluge MKS-a i ustanovljavanje specijalnog Međunarodnog suda za zločin agresije te preuzeti vodeću ulogu u usklađivanju jurisdikcionog režima za sva četiri zločina iz Statuta MKS-a [genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i zlocin agresije]".

U posljednjoj presudi za zločine u ratu u Bosni i Hervegovini ‘90-ih godina, Jovica Stanišić (72) i Franko Simatović (73) osuđeni su svaki na po 15 godina zatvora. Žalbene sudije su za tri godine povećale zatvorske kazne izrečene u prvom stepenu 2021. godine. Dvojica srpskih obavještajaca osuđena su za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Predsjedavajuća sutkinja Graciela Gatti Santana izjavila je da se radi o "prekretnici". Glavni tužilac IRMCT-a Serge Brammertz naglasio je da je presuda dokaz da u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat, već međunarodni sukob, - piše u saopćenju koje je za Društvo za ugrožene narode, Göttingen; - potpisala Jasna Čaušević.

Zašto smo izdali ovo saopćenje?, te u ime Društva za ugrožene narode, Jasna Čaušević, daje dodatno pojašnjenje:
Mnogi Vaši čitaoci se sigurno pitaju, bi li presuda S&S mogla imati utjecaja ne samu na dokaze za razumjevanje rata, nego možda i na pitanje odštete. Dakle, iako je dokazana umješanost Srbije preko Škorpiona, Stanišića i Simatovića (S&S), i Službe državne bezbjednosti Srbije, pretpostavljamo da neće biti nikakvih pravnih posljedica. MKSJ je sada završio svoj rad i vjerovatno nema daljeg pristupa pravdi preko Međunarodnog suda pravde, MSP /ICJ-a.
Znači li to da je pozivanje Srbije na odgovornost za agresorski rat iscrpljen? Postoji li mogućnost da se Odjel za ratne zločine Suda BiH pozove na presudu S&S? Da li je historijska pravda još uvijek hipotetički moguća, na primjer, u malo vjerovatnom slučaju otvaranja zapisnika Vrhovnog vijeća odbrane?
Na ta pitanja treba tek dati odgovore!