Svjedoci smo evo decenijama jasne slike i prizora koji se nama Bošnjacima i našoj domovini Bosni i Hercegovini svakodnevno prikazuje pred našim očima. Bilo koja od tih slika i prizora koju gledamo najbolnije nam paraju naša srca. Vidimo, a ne reagujemo kako se grupišemo u džematima i političkim strankama, koje su bez plana i programa da bude bolje u vremenima koja dolaze, a to još više povećava razdor i neslogu u Bošnjačkom bitisanju.

Od ponekih ljudi čujemo kako ovu opaku bolest treba liječiti. Bolest se liječi uz pristanak onih koji su bolesni, ali Bošnjaci ne žele da se ujedine i zajednički pobjede tu opaku bolest. Oni se moraju ujediniti jer se samo tako mogu boriti s brojnim dušmanima koji ih svakodnevno napadaju sa svih strana svijeta nemajući nikakve milosti prema njima.

Bošnjaci nisu više trunje u očima dušmana nego su postali balvani, od momenta kada su postali nacionalni i politički faktor u Bosni i Hercegovini. O ovoj temi se mora više i na svim mjestima govoriti. Ako se radi o „Evropskoj Uniji“ tj. o projektu jedinstvene Evrope bez granica.
Ovaj projekat već je u pozamašnoj realizaciji. S druge pak strane, prema Bošnjacima nisu iskreni zbog toga što ne pripadaju tom „kršćanskom svijetu“, zasnovan „na kršćanskoj katoličkoj osnovi“, a “srpski svet“ (velika Srbija), je također „hršćanski svijet“, zasnovan „na hršćanskoj pravoslavnoj osnovi“. Radi se od dva različita svijeta koji imaju jedan cilj - naškoditi Bošnjacima, jer su oni pripadnici islama koje žele imati između čekića i nakovnja, kako bi od njih nešto drugo iskovali.
Ovaj drugi „hršćanski svijet“ koji želi „Open Balkan“, a izgurati „Berlinski proces“ prihvatio bi i Bošnjake da uđu u taj projekat, da klimaju glavama pa i za ono što bi bilo protiv njih i njihove domovine Bosne i Hercegovine, njenih granica, njene imovine, njene historije, njene geografije.
Da bi Bošnjaci bili u stanju da ostvare jedinstvo svojih redova moraju prije svega biti realni u spoznaji njihovog stvarnog stanja. Veoma je važno da Bošnjaci, njihovi učenjaci na svim poljima znanosti, zauzmu zajednički stav u vezi sa ovim pitanjima da li: „Evropska Unija“, „Berlinski proces“, ili „Open Balkan“?

Razilaženja među Bošnjacima po ovim pitanjima može dovesti do razdora i nesuglasica u vjerskom i političkom nivou. Nemoguće je da se Bošnjaci slože oko „Open Balkana“, ako dio njih smatra da žive u zemljama čije su vlade protiv svega onoga što je bošnjačko, a traže od Bošnjaka da se pokoravaju i budu poslušni vladama koje otvoreno rade protiv njih. Oko ovih pitanja ne vodi se stručna i pravna rasprava.

Mi Bošnjaci moramo doći do jedinstvenog i zajedničkog mišljenja i rješenja bilo kojoj političkoj opciji da pripadamo. Ako ima nekih dilema naši stavovi i principi nam dozvoljavaju odlaganje donošenja nepravednih i opakih rješenja za sve nas i našu državu u kojoj živimo. Kamo sreće da su se Bošnjaci ranije složili protiv neprijateljskih politika i da im se suprostave u njihovim prljavim namjerama protiv njih.

Mi Bošnjaci ne smijemo prestavljati lahak plijen onima koji nas žele uloviti u zamku - „balkanolovku“ i baciti nas pred zvjeri koje su nas stoljećima ugrizale. Ne smijemo dozvoliti oživljavanje dilema koje nemaju nikakve reformske uloge u sklopu i napretku naših zajedničkih ideja. Oživljavanje tih dilema pokazalo bi u kojem se stanju nalazimo, koliko smo hrabri, odlučni i mudri, a to bi naši dušmani mogli ponovo zloupotrijebiti.

Živimo u vremenu u kojem je ljude pogodila Pandemija COVID-a, ratovi, zemljotresi, požari, poplave i sve se to nagomilalo u moru demokratije. Neki ljudi kojima je sve ovo do guše pozivaju u pomoć zapadne demokrate, koji su postavljali temelje demokratije. Na drugoj strani ima onih koji dozivaju one koji su protiv demokratije da učestvuju u tome, da je dokrajče.

Interesantno je, da bilo ko da dozva u pomoć iz Bosne i Hercegovine uvijek dolaze isti spasioci – „križari“, da spase šta se spasiti može, kršćane ili hršćane, od Bošnjaka. Po popisu stanovništva iz 2013. godine, Bošnjaci su najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini (50,1%), ali kada je u pitanju podjela vlasti i visoke funkcije u sistemu upravljanja državom, oni su najlošije zastupljeni. To je demokratija koju prisilno sprovode „križari“ u Bosni i Hercegovini.

Jedan od glavnih povoda postojanja različitih mišljenja o demokratiji je i taj što „križari“ koji donose demokratiju u Bosnu i Hercegovinu ni sami to ne poštuju, niti primjenjuju, bar djelimično kao u svojim državama, oni to rade selektivno. Nekima daju i više demokratije nego što im pripada, a onima koji se ne slažu, brutalno nameću neka svoja pravila. Nametanje demokratije silom znači da se ne poštuju načela demokratije.

Danas je demokratija u rukama jačih, moćnijih, bogatijih i oni daju sebi za pravo tumačenja i instaliranja demokratije. Oni govore da je demokratija jedini ispravni sistem života prema kojem čovječanstvo treba uputiti i da je to jedino nacionalno i međuvjersko tolerantno rješenje.

- Narod je taj koji vlada državom i on predstavlja zakonodavnu vlast; propisivanje zakona, po volji naroda, izvršava se putem legalno izabranih poslanika; da li je to u Bosni i Hercegovini izvodljivo, ako znamo da tamo žive tri naroda i ostali, a uvijek su dva naroda kršćanski i hršćanski protiv onog trećeg, islamskog naroda.

- Demokratija zagovara slobodu ispoljavanja bilo kojeg vjerovanja; u okrilju ovog sistema čovjek može vjerovati što god želi, ali je sporno kada Bošnjak treba ići na džumu - namaz, na bajramske - namaze, na hadž, kako treba da se oblače Bošnjakinje na radnim mjestima u državnim institucijama. Namjerno se izbjegava potpisati Ugovor između države Bosne i Hercegovine i Islamske Zajednice, a izgovori su banalni.

- Demokratija zagovara slobodu govora bez obzira na to kakav je sadržaj tog govora; taj slobodni govor se koristi da bi se Bošnjaci vrijeđali, skrnavilo njihovo vjerovanje i stradanja u genocidima. Bošnjaci teško dolaze do riječi, jer nemaju slobode da koriste svoj jezik – bosanski, ali im nameću nepostojeći – „bošnjački“.

- Demokratija zagovara sekularizam; ispoljavanje vjere može biti samo u okvirima vjerskih institucija i objekata; zabranjeno je mješanje vjere u društvenom i ekonomsko – političkom uređenju. To ne važi u jednom dijelu Bosne i Hercegovine u kojem žive i Bošnjaci.

Bez popa nije moguće ni kanalizaciju otvoriti, ne slaviti ratne zločince. U nekim školama ima više krstova i ikona nego u nekim crkvama, a te škole pohađaju i bošnjačka djeca, škole nose imena hršćanskih svetaca, u njima se slave hršćanske slave, veličaju ratni zločinci.

- Demokratija zagovara ličnu slobodu individue koja može činiti što joj je volja, pod uslovom da se ophođenje te individue ne suprostavlja vladajućem zakonu. Zakoni se prave da bi se kršili, to znaju u Bosni i Hercegovini, pa se tako prema zakonima i odnose. Krše se na svakom koraku i ne poštuju se: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

- Demokratija zagovara postojanje raznolikih političkih partija, stranaka bez obzira na njihovo vjerovanje ili ubjeđenja. U Bosni i Hercegovini to demokratsko pravo je maksimilno ispunjeno, pa imamo stranaka koje pred izbore niču kao pečurke posle kiše. Ima i nacionalnih stranaka u koje ljudi ulaze, pa iz istih bježe, u neke druge stranke za „šaku eura“. Za njih kažu da su: papci, preletači, izdajice, kukavice, a sve da bi vršili blokade i ometali napredak društva i države.

- Demokratija zagovara vladavinu većine; shodno učenju ovog sistema, većina je uvijek u pravu pa makar ta većina zagovarala zablude i nepravde, pa niko im zbog toga ne smije prigovoriti. Zato u Bosni i Hercegovini ima političara koji zaborave ko su i šta su, izdaju sebe i sve svoje, samo da bi bili u toj „ekipi“ zvanoj – većina.

-Demokratija zagovara izbore i glasanje; ali Bosna i Hercegovina je daleko od toga, jer se u to umješaju „križari“ i sve okrenu naopačke. Oni donose odluke kako ko koga može birati i glasati. Izbori nisu demokratski, a onda i glasanje kako bi se nešto izglasalo u parlamentima. Kako se glasa i koliko vrijedi čiji glas o tome određuju „križari“. I kada se izglasa njihov „križarski“ zakon pa i pogrešan i nepravedan, na izvršnoj vlasti ostaje da taj zakon sprovede!

Tako ti izabrani (probrani) među kojima je puno: papaka, preletača, izdajica i kukavica iz reda bošnjačkog naroda udruženo postaju pravi vladari, i pored toga što su manjina u narodu, i tako postaju vlasnici kompanija, preduzeća, banaka, kuća, stanova, hotela i koriste državne resurse kao da im je ćaćevina. Ovo kod Bošnjaka koji izlaze na izbore stvara nesuglasice, međusobne razmirice, a to nisu načela bošnjačkog jedinstva. Truhlo je i lahko se prekida političko uže koje političari koriste da bi uvezali svoje stranačke snopove. To uže nije kao ono Allahovo. Nesuglasice među bošnjacima treba rješavati utvrđenom islamskom metodom koju su nam prenijeli prvi muslimani.

“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte...“ (Kur'an, III/103).