Al Husarija, Cezareja
džamija prazna, nema ezana, nema Bošnjaka
samo prodavnica i restoran
iznad munare crna je ptica
Nakba
gorda ko maršal što je naredio ubijanje
vreba
možda u kamenu, nalik hercegovačkom
krije se duša, smokve stolačke što sanja
Ubiti!
ispisuje krilima na nebu
ne toliko plavom kao hercegovačko
ubiti sjećanje na Bošnjake
Cezareje, Al Husarije
A jedna starica
tu je rođena
putopisca mladog čeka
jezikom bosanskim da mu ispriča
na kojem duša stotu izdiše
priču o Bošnjacima
što car ih protjerao, sultan zaboravio
Nakba!
Ptica je ista kao na prsima naciste
leti iznad munare Cezareje, Al Husarije
šute mezari u zaborav zarasli
Na putu samo je tabla
“Od Rimljana do Bošnjaka”
Nakba!
Jednako danas, ista je ptica, isti je plijen
zemljom od riječi hodaju prognane duše

Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
(Nakba- ar. katastrofa)
(Ramazan 21, 1444.godine, u 5,40 sati)

U Cezareji su izgradili dvije džamije, koje podsjećaju na džamije u Hercegovini. Nažalost, džamije su uništene 1948. godine prilikom stvaranja Izraela. Bošnjaci su bili primorani naći novi dom. Osvajači su ostavili munaru kao spomenik, a dio te jedne džamije danas je restoran i prodavnica.
većina doseljenika Bošnjaka je u 19. stoljeću preuzela prezime Bushnak, Bushnaq ili Bouchnak. Riječ bušnak se danas u Palestini koristi za nekog ko je lijep ili čovjeka svijetle puti.

Upravo se to zbilo sa Bošnjacima iz Cezareje (Al Husarije) u Palestini. Kao izbjeglice su došli u to prelijepo mjesto na obali mora, a završili kao prognanici širom Bliskog istoka. Ta bošnjačka oaza u Palestini egzistirala je 64 godine. To znači da su sigurno postojali oni koji su dobro zapamtili izbjegličku muku i lutanje po tadašnjem Osmanskom carstvu, kao što su kasnije i zapamtili izbjegličke logore i patnju zajedno sa stotinama hiljada Palestinaca po arapskom svijetu 1948. godine. “Znate li da imamo rođake u Palestini?”, znao bi upitati moj stariji daidža Hajrudin tokom naših porodičnih okupljanja. Nakon podužeg lutanja još uvijek velikom Osmanskom državom odlučili su da se nastane u mjestu Cezareja (Al Husarija) u blizini Haife. Ova idila bit će prekinuta u ratu 1948. godine. Bošnjaci iz Cezareje su postali samo jedna iz niza strašnih priča “Nakbe”, katastrofe u kojoj su stotine hiljada ljudi morale napustiti Palestinu. Neki od njih su ostvarili značajan uspjeh u svim sferama života, od kulture do politike. Među njima je svakako najpoznatija senatorka Nadia Bushnaq, kao i poznata fotografkinja Laura Boushnak. Što se tiče same Cezareje (Al Husarije) u njoj je i danas sačuvana džamija sa haremom, kao svjedok prisustva Bošnjaka u ovom mjestu. Cezareja je danas izuzetno posjećeno turističko mjesto. S obzirom na kontinuitet naseljenosti na jednoj od tabli na putu za ovo mjesto stoji “Od Rimljana do Bošnjaka”.Još uvijek su živi oni koji su zapamtili Cezareju prije Nakbe. Također su bili dovoljno stari da zapamte i priče onih tada najstarijih o ostavljenoj domovini u Evropi.

Foto: Anadolija