Nije nimalo teško prihvatiti misao i tvrdnju da je neznanje majka svakog zla i nesreće. Posebno narodima i državama nanosi zlo i nesreću političko neznanje koje se može dogoditi kroz političke odluke. Borba protiv neznanja, zaostalosti i nazadnosti predstavlja inperativ, ličnu obavezu za svakog političara, pojedinca posebno, ali i za zajednicu u cjelini. Ovim ne želimo reći da je obrazovanost jedino i isključivo sredstvo za iskorijevanje političkog neznanja. Nailazimo na vrlo skromno obrazovanje, nerijetko i nepismene ljude, kojia se međutim, nikako ne može pripisati političko neznanje.

Koliko je ko politički neznalica pokazuju nam izbori, koji prezentiraju birače i izabrane. Izabrani političari često i lahko dolaze do glasova još brže i lakše dolaze do lažnih diploma - kupuju i glasove i diplome, za novac koji su „zaradili“ u firmama –„mita i korupcije“.

Često se mogu susresti ljudi sa dobrim, čak i visokim diplomama, koji žive u neznanju i sa neznanjem. Oni su daleko od politike i političke korupcije. Puno je onih koji imaju nekupljene diplome oni se dokazuju na – „zapadu“, a ne u državi koju su napustili bez povratne karte. Postupati suprotno načelima zdravog rasuđivanja, postupati štetno po državu i društvo, biti negativan po svoju okolinu – eto to su primjeri prisustva pravog političkog neznanja. Imamo decenijama političare koji nisu još naučili političku - abacedu.

Jedna država, jedan Dejtonski ugovor, jedan ustav, jedna armija, jedna državna imovina, ali nema „jedan čovjek jedan glas“, kako bi Bosna i Hercegovina bila i ostala građanska za sve nas. Da ne bude tako stotine političara – neznalica i njihovih savjetnika koji svaki na svoj način tumače sve što je vezano za Bosnu i Hercegovinu, sa ciljem da je iznutra razore.

To je dokaz da su nam političari nepismeni. Jer, da nisu nepismeni do sada bi sve to od riječi do riječi pročitali i shvatili, i ne bi se tako ponašali. Stepen obrazovanja političara ovdje predstavlja samo puku formalnost.

Zapad (ne)svjesno nastoji da se političko neznanje u Bosni i Hercegovini iskorijeni, ili barem svede na što manju mjeru predstavljanja, bez sumnje, jednu od onih preokupacija političara u svakom vremenu, koju treba njegovati i razvijati, koju treba cijeniti i pozdraviti. Zapad se sam uvjerio da u Bosni i Hercegovini mnogi koriste tronožac umjesto stolice ili fotelje i tu nestabilnost tronošca koriste da sve bude nestabilno. Svaki od njih vuče na svoju stranu kako bi ravnoteža bila potpuna.
Političari svaki na svoj način se obraćaju zapadu (strancima), ono kako vjetar puše. Jedni šalju gnusne uvrede, drugi im se uvlače u stražnjice, treći bi umjesto zapada da krenu na istok. Ovakvo nastojanje kod nekih političara urodi plodom spoznaje, jer ne žele bez svoje volje otići s političke scene. Bosna i Hercegovina je potrošila više stranih političara nego svojih, ona ih rodila kao krtice pa ih ne da iz svoje zemlje.

Ima političara koji spoznaju da su, i pored svih svojih mogućnosti i sposobnosti, sasvim nemoćni, bespomoćni i u svemu od zapada ovisni. Birači se trebaju duboko zamisliti pred činjenicom zašto ne mogu djelovati na procese koji se eto decenijama odvijaju pored njih, a ne mogu zaustaviti neke i pogrešne poteze onih političara kojima su dali svoj glas i svoje povjerenje. Izgleda da biračima niko nije rekao da: „Demokratiju ne mogu kopirati, ali demokratiju mogu kapirati.“

Zbog političkog neznanja Bosna i Hercegovina decenijama tapka u mjestu, a njeni građani trkom je napuštaju kao putnici voz koji se na nekoliko minuta zaustavio na željezničkoj stanici. Djeca bosanskohercegovačkih političara ne iseljavaju, a zašto bi kad im roditelji imaju preko šest prosječnih plata od onih koji bježe iz Bosne i Hercegovine. Sportskim riječnikom rečeno: - Bosna i Hercegovina je prvak svijeta u odlasku njenog stanovništva. U posljednjoj deceniji odselilo je više od pola milijuna stanovništva.

Živimo u vremenu punom dinamike, punom žurbe, punom svakovrsnih iznenađenja, otkrića, dostignuća, rezultata. Naše preokupacije i želje su mnogobrojne, stalno se mijenjaju, stalno nastaju, a političari ostaju, liče na Makove „kamene spavače“. Kada je ovo ovako onda se moramo najozbiljnije pripremati za demokratske izbore, povesti borbu protiv političkog neznanja. Uvijek je bilo ljudi u čijim je srcima stajala neugasiva želja da državi i njenim građanima bude što bolje. Takvi nam ljudi – političari trebaju koji će i narod i državu dovesti do željenog cilja. Tražimo ih, birajmo ih dok imamo još strpljivosti. O strpljivosti se govori na mnogo mjesta, a bilo bi dobro da glasačima jednom pukne to strpljenje koje bi kod političara probudilo interes da traže nauku, tamo gdje se to traži, a ne u centralama partija kojima pripadaju.

Istinsko političko naukovanje nije u tome da dobiju visokoškolsku diplomu koja će im obezbijediti bogat materijalni izvor i garantirati sretan i bezbrižan život u stranci ili vlasti, nego da to znanje primjene u firmama koje stvaraju profite. Nažalost, političari bez visokog naukovanja ili ne najsposobniji su u firmama: „mita i korupcije“.

Političari s političkim neznanjem i bez fakulteta imaju druge talente i znanja. Oni su vrlo talentovani za: galamu, svađu, vrijeđanja, negiranja, laži, svi oni mogu misliti samo mnogi na tome štede, da bi on i zapad (stranci) imali posla u Bosni i Hercegovini.

Zbog nužnosti promjena Bosna i Hercegovina treba političko znanje, a ne političko neznanje i političke neznalice kako bi se mogli dati odgovori na ova pitanja:

- Kako odvratili srpske i hrvatske ekstremne desničare, nacionaliste i fašiste da u korist jačanja države Bosne i Hercegovine odustanu od svojih velikodržavnih ciljeva?
- Kako preduprijedili i paralizirati negativne utjecaje na stanje ekonomije u Bosni i Hercegovini s obzirom na uvjete surove konkurencije na međunarodnom tržištu roba i kapitala?
- Kako riješiti otvorena politička, ekonomska i granična pitanja i sporove Bosne i Hercegovine s Hrvatskom i Srbijom?
- Kako integrirati sistem obrazovanja, sisteme industrijske, energetske i poljoprivredne proizvodnje u Bosni i Hercegovini, pored ostalog i tako što bi se za te oblasti uspostave ministarstva na nivou države Bosne i Hercegovine?
- Kako na prostoru entiteta „rs“, i na prostoru entiteta FBiH u regionalnim i lokalnim sredinama pod vlašću nacionalnih stranaka i grupacija, spriječiti nacionalističku, desničarsku, velikosrpsku i velikohrvatsku hegemoniju, te kako osigurati jednakopravnost i funkcioniranje državnih institucija na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, odnosno kako osnažiti državni suverenitet na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine?

Na ova krupna pitanja nema odgovora. Umjesto toga, upire se prst i agitira za eliminisanje jedne nacionalne stranke (SDA), a koja nema ni nacionalnog prefiksa. One druge zaista nacionalne mogu ostati i raditi šta im na um padne. U tome imaju podršku „izdajnika“ sa svih strana, ali i onih koji nemaju političkog znanja. Ovo će ostati i u sva buduća vremena ako se ne krene u borbu protiv političkog neznanja.