Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić povodom smrti velikog čovjeka prof. dr. Midhata Riđanovića izražava žaljenje i saučešće porodici i njegovim prijateljima ali i žaljenje što njegova ideja bosanstva nije nadjačala zagovaranje povratka bošnjaštvu koje jeste historijski utemeljeno ali je jezički pomalo anahrono.

Da se prihvatila ideja prof. dr. Riđanovića danas bi imali Bosnu i Hercegovinu, Bosance i bosanski jezik.

I zato je tim povodom akademik Kurtćehajić otvorio malu raspravu o bosanstvu.

Mi u Ustavu BiH uopšte nemamo kategoriju nacije već samo naroda. I možda je dobro što je tako jer je otvoren prostor za izgradnju bosanske nacije.

Nacija po modernim teorijama je pripadnost državi a narod pripadnost zajedničkoj kulturi, običajima, religiji, jeziku itd.

Kada je Bosna bila država u srednjem vijeku nije bilo pojma nacije koji datira od francuske buržoaske revolucije (1789).

A sa nastankom pojma nacije Bosna nije bila nezavisna država. Sa nezavisnošću Bosne i Hercegovine 1992. godine trebalo je izgrađivati pojam bosanske nacije (koja je skraćenica za bosanskohercegovačku naciju) što nije urađeno pravovremeno ali ni danas nije kasno.

Dobrica Ćosić koji se smatra ocem modernog srpskog nacionalizma je 1989. godine izjavio da se u BiH ni po koju cijenu ne smije dozvoliti izgradnja bosanske nacije jer će mnogi Srbi prihvatiti bosanstvo ne želeći da u zemlji svojih pradjedova budu nacionalna maniina.

Zato je pogubno Bošnjake smatrati nacijom a ne narodom jer su onda i Srbi i Hrvati u BiH nacije, i to otvara put podjeli BiH na tri državice s tim što ističe akademik Kurtćehajić da ne zna nijednu državu sa dvije a kamoli sa tri nacije (jedna je nacija a ostalo su nacionalne manjine). Švicarska ima četiri izažena naroda ali jednu švicarsku naciju.

Francuska ima desetine naroda a SAD stotine ali jednu francusku odnosno američku naciju. Tako da se u tom pravcu razlikovanja nacije i naroda treba ići.

Tog septembra 1993. godine se također mogao umjesto Bošnjačkog sabora održati Bosanski sabor i Bosance proglasiti nacijom ali i narodom. (Navesti pri tome da je Bosanac sinonim za historijske nazive u etničkom smislu Bošnjak odnosno ranije Bošnjanin).

Tada bi svi državljani BiH koji to žele bili u nacionalnom smislu Bosanci a oni koji to ne bi prihvatili vremenom bi sami sebe determinisali kao nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini.

U isto vrijeme bi svi koji se danas osjećaju Bošnjacima bili Bosanci u etničkom smislu tako da bi se u Turskoj, Makedoniji, Albaniji, Kosovu, Sandžaku, ali i drugim dijelovima svijeta prihvatio termin Bosanac umjesto Bošnjak na isti način kao što se prihvatio i naziv Bošnjak.

Slično je sa terminom Hrvat koji u Hrvatskoj označava dvojaku pripadnost i državi u nacionalnom smislu ali i etničkom hrvatskom identitetu za većinu katolika kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

U Srbiji na žalost ne prihvataju moderni koncept nacije kao zajednice građana jedne države (ali to je iz razloga što se nije odustalo od velikosrpskih aspiracija) koji bi ih određivao kao Srbijance ( državljani Srbije) u nacionalnom smislu a Srbe u etničkom smislu, pa tako na primjer kažu da je Beograd prestonica Srba a ona je u stvari prestonica Srbijanaca. Vučić također nije srpski već srbijanski predsjednik.

S obzirom da se ideja bosanstva nije afirmisala do Dejtona te da u Ustavu BiH već imamo narode koji su imenovani kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati šansa za budućnost BiH je upravo izgradnja bosanske nacije (što je skraćenica od nezgrapnog naziva bosanskohercegovačka nacija) a što ima i historijsko opravdanje jer je naziv za prostor Bosne i Hercegovine 930 godina bio Bosna (948-1878) a onda nam je AustroUgarska uvela naziv Bosna i Hercegovina.

Tako bi vremenom imali Bosance kao nacionalnu kategoriju, ostali koji to ne bi prihvatali vremenom bi sami sebe doveli u poziciju nacionalne manjine.

Bosanstvo kao nacionalna kategorija time ne bi dovodilo u pitanje etnički identitet Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda koji žive u BiH.