Ukrajinski vojnici, oficiri, borci stoje na prvoj liniji fronta braneći svoju slobodu, identitet, integritegt, jezik, crkvu, nezavisnost u teškim okolnostima kada ,,ruska hobotnica” želi svoje krake da pusti i na druge djelove Evrope. Zvanični Kremlj, i diktator Putin žele da ovim ratom pokažu svijetu svoju snagu i moć. No očigledno je da su daleko od toga i da borbe koje su zašle u 11 mjesec pokazuju da se slom politike zvanične Rusije bliži kraju. Dok ruske snage svakonevno napadaju gradove u oblasti Donjeck u Ukrajini, vojnici u rovovima drže svoje položaje. U uništenim naseljima prave skloništa i kažu da neće odstupiti. Vode se izuzetno teške borbe smrt je svakodnevna pojava zbog autokratsko-diktatorskog režima Moskve.

Događaji od 24. februara 2022. još oštrije postavljaju pitanje imperijalne prirode SSSR-a jer razotkrivaju još uvijek neistražene rascjepe između nacionalnog i teritorijalnog; bivše sovjetske metropole i bivših sovjetskih republika; istorijske prošlosti, čiji se nacionalno orijentisani narativi ispisuju iz pozicije nezavisnih država nastalih na mjestu bivših sovjetskih republika, te stvarnih političkih granica legitimisanih međunarodnim pravom. Po svim standardnim indikatorima koji mjere dostignuća prema stepenu ostvarenja predviđenih ciljeva, rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine je neuspješan. „Ruska istina“ je samo prikladan mit koji želi zasnovati Putinovu imperijalističku viziju, a Evropa se tome najbolje može suprotstaviti tako da gradi mostove prema državama u razvoju i državama u ekonomskom usponu.

To što Putin radi u Ukrajini sada jeste pokušaj da se na neki način rekonstruiše Rusko carstvo. Sam je rekao da je propast Sovjetskog Saveza najveća geopolitička tragedija XX vijeka. To jeste opsceno i sumanuto, ali jeste njegov stav prema kojem zapad mora biti spreman dati adekvatan odgovor. Ukoliko se ne bude brzo i efikasno djelovalo posljedica može biti da će Ukrajinci platiti ultimativnu cjenu; izgubiti suverenu vlast ili možda biti inkorporirani u rusku državu sa velikim brojem žrtava i egzodusom naroda koji će biti jedna od najvećih tragedija od kraja II svjetskog rata. Svaku okupaciju tuđe države prate brutalnost, šovinizam, zatucanost, pljačke, silovanja, ubistva, ratni zločini i Genocid kao neizostavni dio šovinizma i šovinističke politike ,,velikih i moćnih“ kao ,,uobičajeni sindromi rata i ratno-huškačke politike“ Sa svakim ratnim danom povećavaju se mržnja, gorčina, sumnja, nepovjerenje zbog brutalne politike kasapina iz Moskve.

Ukrajinci iz svojih rovova brane ne samo svoju državu oni brane Evropu od pošasti rata i moguće nuklearne prijetnje koja iz dana u dan visi kao Damaklov mač nad glavama Evropljana. Kao i mnogo puta kroz svoju tešku istoriju. Ukrajina će i ovog puta izaći kao pobjednik iz nametnutog rata. Putin nije mogao da zamisli razmjere i vrste otpora koje su dočekale rusku vojsku u Ukrajini. To su ljudi koji su bili na smrt riješeni da stoje na Majdanu, koji su se 2014. digli na oružje da odbrane Ukrajinu od ruskog napada. Neopremljeni i neobučeni, u rat su ušli dobrovoljci iz svih oblasti života. Drugi su se masovno organizovali u višegodišnjem prikupljanju opreme i potrepština za borce i one koji stradaju pod okupacijom na istoku. Kad se Putin suočio sa ukrajinskim otporom, odgovorio je na jedini način koji poznaje: razornom silom ali se ta sila slomila. Gubici života jesu strašni. Pred tim prizorima biće nemoguće živjeti i disati ali će pobjeda doći kao neminovnost na strani pravednika na strani Ukrajine.

Miroslav Oniškevič (ukr: Онишке́вич Григо́рович Миросла́в pseudonimi: ,,Orest“ , ,,Bili“ , ,,Bogdan“ i ,,Oleg“) rođen je 26. januara 1911., Ugniv, okrug Sokalj – strijeljan 6. juli 1950, Varšava) - pukovnik UPA, aktivista OUN (b), komandant vojne oblasti ,, Sjan“ Brat Tarasa Oniškeviča (regionalnog komandanta Službe bezbedjenosti Lavovske oblasti). Borac za nezavisnost Ukrajine na suđenju je izjavio: ,,Shvatio sam čin svoje osude koja je pročitana, u potpunosti priznajem optužbe, ali se ne smatram krivim jer sam ispunio volju svojih patriotskih uvjerenja i dužnost jednog Ukrajinca koji se borio za stvaranje Nezavisne ukrajinske države. Sovjetski Savez i (Poljska) su neprijatelji ukrajinskog naroda, a jedini način za stvaranje vlastite Ukrajinske države bila je oružana borba ... “