Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


O OVOME GUS(L)ARI HISTORIJE NE GUSLAJU
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 29. January 2023. 23:01:59
(Srpkinje kao sultanije na osmanlijskom dvoru)

Narod koji se ne stidi svoje izmišljene, prisvojene historioje je narod bez historije. Historija može bez naroda, ali narod ne može bez historije. Srpski narod ima svoju historiju izmišljenu, prisvojenu i napisanu od gus(l)ara. Oni prave historijlovke, kako bi lovili historiju onih koje mrze, protjeravaju, ubijaju, genocide čine. Osnovni razlog, ali i cilj je historijske činjenice prefarbati. Za farbanje činjenica gus(l)ari miješaju farbe od svojih legendi, mitologija, mitova, mržnje i laži. A pošto ta farba brzo izblijedi gus(l)ari pokušavaju to prefarbati tuđom, prisvojenom historijom, ali i bitne historijske činjenice izbrisati ili sakriti.

Ovdje ćemo pomenuti bitku na Marici koja se odigrala 1371. godine, a onda i bitku na Kosovu polju 1389. godine. Bitka na Marici je bio početak kraja srpske države. Svaku bitku koje su Srbi protiv Osmanlija vodili oni su je izgubili. Mada su prošla mnoga stoljeća oni to slave kao svoje pobjede. Oni su pravoslavci i ne stide se da to pravo i proslave. Da li zbog umora gus(l)ara ili viška lažne historije u posljednje vrijeme te njihove proslave počinju da blijede, kao da im je farbe (po)nestalo, ili su shvatili da su stoljećima džabe farbali. Srbi zaboravljaju da je bilo i osmanlijskih i drugih historičara koji su o tim događajima zapisivali, a ne od njih prepisivali kako to rade gus(l)ari. Oni su sami sebe ubijedil da imaju svoju „pravu“ historiju. Neki od njih idu toliko u prošli vakat da je po njima i Isus bio Srbin.

A kada su bitke izgube zna se da nisu bili više ni despote, nego su postajali vazali Osmanlijske Carevine sa obavezom plaćanja godišnjeg danka. Ovdje neću pisati o izgubljenim bitkama i bježanijom srpske vojske nego ću pisati o onome što gus(l)ari ne žele da pišu, a ako je ipak o tome nešto zapisano oni to pokušavaju sakriti k'o guja noge. Kao što nije tačno da je bilo prinude tokom islamizacije, isto tako nije bilo prinude da Srpkinje budu sultanije na osmanlijskim dvorima.

Nakon izgubljenih bitaka stvar time nije bila završena. Poraženi Srbi obavezali su princezu Oliveru (u)dati za Bajazita I i da će, kao osmanlijski vazali, sudjelovati u svim bitkama koje Osmanlije sa svojim neprijateljima budu vodili. Srbi su revnosno ispunili sve svoje obaveze. Ovim su pokazali vazalsku solidarnosti, a za uzvrat su dobili demokratiju koju nikada više nisu imali, a izgleda neće ni imati.

Šest mjeseci nakon izgubljene Kosovske bitke, kneginja Milica „po savetu patrijarha i celoga sabora sveštenih lica i celoga sveštenstva“ dala je pristanak da se njena mlađa kćerka princeza Olivera uda za Muratovog sina Bajazita I zvanog Jildrim (munja) ili Veliki Amur (Bujuk Amur). Tako su ljuti neprijatelji knez Lazar (u mitološkoj legendi nazvan carem) i sultan Murat I u grobu postali prijatelji. Kneginja Milica (u mitološkoj legendi nazvana caricom) postala je punica novom sultanu, a novi despot Stefan Lazarević njegov šura. Budući da su Lazareve i Miličine kćerke Vukosava i Mara bile udate za Miloša Kobilića, odnosno Vuka Brankovića, sultan Bajazit I postao je badžanak ubice svoga oca i despota kao navodnog ljutog neprijatelja.

Srpske vazalske obaveze prema Osmanlijama, ali i rodbinske veze njihovog dvora sa Osmanlijama, potrvrđene su sudjelovanjem srpske vojske u bitkama koje su Osmanlije vodili sa svojim neprijateljima. U bici koju je osmanlijska vojska vodila kod Nikopolja protiv zapadnih križarskih vojski 1396. godine, sudjelovala je i srpska vojska.

Osmanlijsku vojsku predvodio je srpski zet sultan Bajazit I a križarsku ugarsko – hrvatski kralj Žigmund. Odlučujuća bitka odigrala se 28. septembra 1396. godine. I, kad je poraz osmanlijske vojske izgledao neizbježnim,Osmanlijama su s desnog boka u pomoć pritekli Srbi pod komandom novog kneza Stefana Lazarevića, a Osmanlije su poraz pretvorili u pobjedu. Tako su Osmanlije, samo sedam godina poslije ljutog Kosovskog boja, izvojevali veliku pobjedu uz pomoć poraženih Srba, a šura je spasio zeta.

Sultan Bajazit se još jednom našao u nevolji, u bici koju je osmanlijska vojska vodila na ravnici Čebilkabad (Trastikovac) kod Angore (Ankare) sa Tatarima 1402. godine, ali su mu se opet u nevolji našli njegovi Srbi. Osmanlijsku vojsku predvodio je sultan Bajazit I a tatarsku Timurtarij (Timur).
U odlučujućoj bici koja se odigrala 27. aprila 1402. godine, Osmanlije su učestvovali sa deset hiljada ratnika predviđeni knezom Stefanom Lazarevićem, ali sada šura nije mogao pomoći zetu. Dio razbijene srpske vojske zajedno sa knezom glavu je spasio bijegom sa bojnog polja. Sultan Bajazit I bio je zarobljen i umro je u tatarskom ropstvu 8. marta 1403. godine.

U međuvremenu je na oba dvora došlo do promjena. Bajazita I naslijedio je njegov sin Mehmed I (1403. – 1421.) a ovoga Murat II (1421. – 1451.).

Kneza Stefana Lazarevića naslijedio je sin Đurđe Stefanović 1477. godine, a imao je još sinove Lazara, Grgura i Stefana, te kćerke Maru i Katarinu.

Godine 1545. još je jedna srpska princeza postala osmanlijska sultanija i to iz loze Hrabljenovića, tobožnjih ljutih osmanlijskih neprijatelja.

Tada se sultan Murat II oženio Lazarevom praunukom, Stefanovom unukom i Đurđevom kćerkom Marom zvanom Amarisa kao njegovom trećom ženom po redu.

Mara je postala druga maćeha princu Mehmedu, budućem sultanu Mehmedu II Osvajaču (El Fatihu), osvajaču srpskih despotovina i Bosne. Mehmed je 1451. godine zbacio sa prijestola svoga oca Murata II a svoju maćehu Maru, uz počasti i brojne darove uputio bratu Đurđu u Srbiju. Mara se nije dugo zadržala u Srbiji pa se već 1457. godine vratila na teritorij Osmanlijskog Carstva. Naselila se je u malom mjestu Ježevo na Sv. Gori južno od Strumičkog jezera. Tu je bila okružena srpskom vlastelom i monasima. Razvila je i živu političku aktivnost, jer je često pozivana kao posrednik kod sklapanja raznih ugovora o miru i drugih važnijih događaja. Povelje je pečatila pečatom svoga tada već pokojnog oca Đurđa. Održavala je redovnu prepisku sa Dubrovčanima kao sa svojim „dobrim starim prijateljima“. Za Maru Konstantin Juriček kaže slijedeće: „Hršćanima je služila svom snagom. Carigradski patrijarski postavljali su se i smjenjivali njenim uticajem. Patrijarh Marko Ksilikaraba (1464. – 1465.), pošto je zbačen, postao je arhiepiskop ohridski 1467. godine i duhovni Marin sveštenik, a plovdivski mitropolit Dionisiskog patrijarha postavljeni su Srbi Rafailo 1475, i Bifor 1486. godine.

Uz ime sultanije Mare vezan je i jedan dugo vođeni spor sa Dubrovčanima u koji se bio umješao i njen pastorak sultan Mehmed II Osvajač, a nastavio njegov sin. Posredstvom beogradskog mitropolita, Marin otac Đurđe ostavio je dio svojih dragocijenosti kod Dubrovčanina Marka Đurđeva Gučetića.

Ona se 11. avgusta 1459. godine u svoje ime i u ime svoga oslijepljelog brata Grgura (koji je bio u njenoj pratnji) obratila Dubrovčanima s molbom da joj se vrati polovina poklada koje pripadaju njoj i Grburu.

Ovaj se spor dugo vodio i u njega se nakon očeve smrti uključio novi sultan Bajazit II (1481. – 1512.). na kraju je Mari i njenom bratu vraćen samo manji dio traženih dragocijenosti. Mara je umrla u dubokoj starosti 14. septembra 1487. godine. Budući se bila zamonašila, sahranjena je u manastiru sv. Bogorodice u Kosnici kod Drame na području starog Panagija u Grčkoj.

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif