Još od samog osnivanja web-magazin Bošnjaci.Net postao je medij koji se već pune dvije decenije bori za prava Bošnjaka širom svijeta. Njegova medijska uloga je višestruko značajna u mnogim teškim godinama koje su iza nas; to je bio i ostao medijski svjetionik koji je širio istinu. Na njegovim stranicama bilo je i uvijek ima mjesta za sve slobodno-misleće intelektualce, koji znaju kolika je cijena istine. Njegovim ukupnim radom postignuto je očuvanje identiteta, jezika, religije, običaja, književnosti, folklora i kulture Bošnjaka. Ono što je posebno značajno je to, što je web-magazin Bošnjaci.Net skrenuo pažnju i sjećanje na memorijale i stradanja Bošnjaka, na sve ,,naše” Srebrenice (bilo ih je mnogo), kao i genocidnu politiku koja je vođena prema Bošnjacima. To je dio jednog mračnog perioda u kome se željelo uništiti i satrijeti svijetlo ime Bošnjaka.

Sandžak je ostao sveto ime i sveto mjesto mnogobrojnih karavanskih a često i nažalost muhadžirskih puteva, koji su vodili širom Evrope. Nisu ga zaobišla nažalost ni mnogobrojna istorijski teška razdoblja i istorijske epohe, koje su ostavile brojne ožiljke na životima mnogih budućih generacija. Sandžak je bila i ostala najljepša riječ i najljepša misao koju čine opštine Priboj, Prijepolje, Sjenica, Novi Pazar, Tutin, Rožaje, Plav, Gusinje, Berane, Pljevlja i Bijelo Polje. Moramo se sjećati svih onih gazija koji su pali u borbi za slobodu protiv bilo kojeg oblika fašizma i protiv bilo kog oblika šovinizma nad Bošnjacima.

Danas, kada živimo u eri modernih tehnologija, kada su nam brojni podaci ali i proučavanje moderne istorije itekako dostupni, mi na prostoru Zapadnog Balkana ništa nismo bliži da se suočimo sa istinom, da je prihvatimo i da se pokajemo. Ma koliko da je istina bolna i surova moramo joj pogledati u oči. Na svojoj duši i srcima ne smijemo nositi grijehe naših predaka. Mi danas moramo da pogledamo jasno istini u oči, da se iskreno pokajemo i skinemo kolektivnu odgovornost za zločine koje su počinili naši preci na području Sandžaka, pa samim tim i dobrim dijelom Crne Gore. Jedino na taj način možemo graditi ljepšu i bolju budućnost i suživot među svim narodima. To su istorijski procesi, zbog kojih ne smijemo ćutati. Podsjetiću samo na neke od tih zločina: 1912 /13 – nasilno pokrštavanje, strijeljanje i ubijanje muslimana plavsko-gusinjskog kraja; 1919. – ponovljeni zločini u plavskom kraju; 1924. - genocid u mjestu Šahoviće kod Bijelog Polja; 1943.- četničko orgijanje nad preko 8.000 muslimana donjeg Bihora i Polimlja; 1945. - strijeljanje na hiljade muslimana na novopazarskom Hadžetu; 1945. - bez sudske odluke strijeljanje mula Jakupa Kardovića u Rožajama; 1992. – hapšenje i deportacija u gradovima crnogorskog primorja; 1993. – ratni zločini nad Bošnjacima i raseljavanje čitavog kraja pljevaljske Bukovice; 1993. - otmica putnika iz voza na stanici Štrpci; 1994. - državno-policijski teror nad cjelokupnim bošnjačkim političkim rukovodstvom tadašnje SDA u Crnoj Gori, koje su činili: Rasim Šahman, Erdžan Fetahović, Omer Omerović, Mevludin Kasumović, Rifat Vesković, Harun Hadžić, Hakija Muratović, Isat Skenderović, Umer Hadžić, Šefket Brković, Avdo Ciguljina, Rizah Burnazović, Sabahet Spahić, Ibrahim Čikić, Esad Omerović, Husein Smakić, Dževad Begović, Sead Bibuljica, Sead Pućurica, Senad Pućurica i Šefćet Bošnjak.

Iskreno, kao Crnogorac žalim zbog genocidne politike koju su provodili pojedini pripadnici mog (crnogorskog) naroda. Zbog toga sam se svih ovih godina trudio, a i dalje ću se truditi, da kroz prizmu borbe za prava Bošnjaka, ali i kulturnu prizmu svih drugih manjinskih naroda (Albanaca, Hrvata i drugih) pokažem da umjesto puta zla i puta odmazde postoje i putevi koji će biti svijetli, časni i puni međusobnog poštovanja. Mi sa Cetinja smo i u tim mnogo teškim godinama devedesetih umjeli da pokažemo da smo na strani manjinskih naroda. Zato, dragi uredniče Esade Krciću, želim da vam čestitam jubilej - dvije decenije borbe za istinu, da još dugo web-magazin Bošnjaci.Net traje i da zajedničkim snagama doprinesemo jednom ljepšem i boljem sistemu vrijednosti. Jer, koliko god da je naša Crna Gora mala, ona je dovoljno prostrana za sve njene građane i narode i za sva dobra djela koja možemo učiniti u ovoj, i svim narednim godinama.