Akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić proziva sve pravnike i političare u entitetu Rs da kažu koja je to odredba odnosno član i stav bilo Ustava Bosne i Hercegovine ili nekog drugog aneksa Dejtonskog sporazuma na kojoj Dodik i njegov politički establišment zasnivaju svoju tvrdnju i šire neistinu da je nepokretna imovina slovom Dejtona data entitetima pokušavajući da cijelom svijetu prodaju rog pod svijeću.

Bosni i Hercegovini u postupku sukcesije i Sporazuma potpisanog u Beču 29. juna 2001. godine od strane država nasljednica ex Jugoslavije koji je stupio na snagu 2004. godine kao jednoj od država nasljednica ex Jugoslavije po istim principima i pravnim osnovama pripada u vlasništvo sve ono što pripada i drugim državama sukcesorima.

Bosna i Hercegovina slovom Ustava BiH što jasno stoji u članu 1. stav 1. jedina ima pravni kontinuitet što znači da nastavlja uživati prava ranije Republike Bosne i Hercegovine.

Dodikova politika se ne miri sa tim. Ona pokušava na svaki način da ospori Bosni i Hercegovini ono što pripada drugim državama nastalim raspadom ex Jugoslavije. U tom smislu se pravna tumačenja podešavaju Dodikovim političkim zahtjevima.

Shodno tome ide prva laž da su entiteti u Dejtonu stvorili Bosnu i Hercegovinu i prenijeli na nju vanjski suverenitet istovremeno zadržavajući unutrašnji suverenitet.

Do Dejtona postojale paradržava Republika srpska kao nepriznata tvorevina i državni provizorijum koji se zvao Federacija Bosne i Hercegovine čijim stvaranjem je nestala sa sa scene još jedna paradržava Hrvatska republika Herceg-Bosna. Tek slovom Dejtona modificirana je unutrašnja struktura Bosne i Hercegovine i u čl.1. stav 3. stoji da se ona sastoji (a ne da je sastavljena) od dva entiteta. Termin država stoji samo uz Bosnu i Hercegovinu kao i termin suverenost koja se ni u jednom dijelu Ustava BiH ne pominje za entitete. Što se tiče potpisa u Dejtonu koji stoje uz Rs i pokušaja da se kaže da je time priznat međunarodnopravni subjektivitet entiteta to je najobičnija podvala. Opći Mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini kao međunarodni ugovor potpisali su samo predstavnici Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Entiteti su potpisali anekse ali kao subjekti domaćeg prava čime su preuzeli obavezu za njihovo poštivanje i izvršenje.

Priča da je nepokretna imovina slovom Dejtona data entitetu Rs koju neprekidno mantraju Dodik i njegovi istomišljenici nije zasnovana na bilo kojoj odredbi o vlasništvu nego na nadležnostima. U članu 3. stav 1. taksativno su navedene nadležnosti Bosne i Hercegovine. Ima ih deset. Međutim pitanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine određeno je i općom odredbom sadržanom u članu 3.stav 5. Dodatne nadležnosti: Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 - 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.

Tako da sve nadležnosti koje su dosad date državi Bosni i Hercegovini saglasnošću entiteta date su na osnovu prvog dijela ove odredbe koja također predviđa u svom trećem dijelu dobijanje u nadležnost i sva ona pitanja koja su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine a u čemu glavnu riječ ima Visoki predstavnik koji je Aneksom 10. članom 5. označen kao konačni tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma. Ovaj dio odredbe o dodatnim nadležnostima ima neograničen potencijal kad je u pitanju integracija Bosne i Hercegovine i nije uopšte iskorišten ukazuje akademik Kurtćehajić.

Dodik i njegov establišmment se ponašaju kao da odredba o dodatnim nadležnostima ne postoji a priču da nepokretna imovina pripada entitetima zasnivaju na članu 3.stav 3 a) Ustava BiH u kojem stoji: sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Ovdje je prevara Dodikove politike zasnovana na pokušaju da se nadležnosti protumače kao vlasništvo a to su dva različita pravna pojma. Naime država Bosna i Hercegovina može biti vlasnik šumskog, poljoprivrednog ili vodozemljišta a da isto da entitetima, kantonima ili općinama na korištenje i upravljanje pod uslovima koje ona odredi zadržavajući pri tom pravo vlasništva.

Međutim suština Dodikove politike je da se Bosna i Hercegovina učini praznom ljušturom koja nema svoju imovinu, a sve pod izgovorom da je entitet taj koji je bez imovine prazna ljuštura. Međutim entitet Rs je dat u Dejtonu Srbima u Bosni i Hercegovini kao vid garancije da neće biti preglasani i da mogu u najvećem kapacitetu i punoj ravnopravnosti ostvarivati svoja prava iako je nakon Dejtona 2007. godine presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu presuđena odgovornost faktičke tvorevine Rs za genocid u Srebrenici čime je u stvari svako postojanje Rs-a nakon te presude nagrada za izvršeni genocid.

Ali ni unatoč tome samo postojanje Rs-a nije bilo dovoljno za Dodika koji je više puta nagovještavao odcjepljenje entiteta RS-a i davao izjave da će Srbija i Rs jednog dana biti isto. Bez vlasništva nad nepokretnom imovinom to je nemoguća misija.

Na potezu je Visoki predstavnik koji uporište ima u članu 3.stav 3. b) gdje stoji: b) entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Ova odredba jasno ukazuje da je država nadređena entitetima i zahtijeva od strane entiteta poštivanje Ustava BiH i institucija BiH, a prije svega Ustavnog suda čije su odluke članom 6. stav 4. Ustava BiH konačne i obavezujuće kao i poštivanje međunarodnog prava i u tom smislu sporazuma o sukcesiji potpisanog od strane država nasljednica ex Jugoslavije.

Pitanje vlasništva nad nepokretnom imovinom je biti ili ne biti za Bosnu i Hercegovinu i popuštanje Dodiku bi dovelo državu na korak do podjele.