Islamske teme
APEL ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE DA SE PRIZNA ISLAM U ŠVEDSKOJ
|
|
Autor: Muhamed Hodžić
Objavljeno: 17. December 2022. 13:12:40
Islamska vjerska zajednica (IVZ) u doba Kraljevine Jugoslavije mogla je održavati veze sa predstavnicima islamskih vjerskih zajednica van granica države isključivo sa znanjem nadležnih institucija vlasti u Beogradu.
Shodno tome Vrhovno starješinstvo IVZ je 8. juna 1933. godine uputilo pismo ministru inostranih poslova u Beogradu Bogoljubu Jevtiću sa molbom da preko predstavnika Jugoslavije u Švedskoj uruči pismo Vrhovnog starješinstva švedskom ministarstvu vjera u vezi priznavanja islama u toj zemlji.
Prethodno je Ulema medžlis u Sarajevu 16. maja 1933. izvijestio Vrhovno starješinstvo o tome da su se švedski muslimani obratili redakciji „Islamskog svijeta“ s molbom da publikuje njihovu peticiju za priznavanje islama upućenu švedskom ministarstvu vjera i da se sa svoje strane zauzme kod nadležnog švedskog ministarstva. Pomenuta redakcija je taj predmet ustupila Vakufsko-mearifskom vijeću u Sarajevu koje je zaključilo da se peticija preko Ulema medžlisa uputi Vrhovnom vjerskom starješinstvu kao predstavka svih jugoslovenskih muslimana da islam bude priznat u Kraljevini Švedskoj.
U prilogu je tekst s memorandumom Muslimanskog društva Velike Britanije u kome se navodi da je za Kurban-bajram u džamiji Woking u Engleskoj gostovao švedski imam dr. Abdullah Uno Kuller. On je tom prilikom naveo da muslimani nisu službeno priznati u Švedskoj, da privatno mogu biti muslimani ali da u javnom životu moraju ostati kao članovi švedske crkve.
-Mi nemamo prava da ostavimo tu crkvu osim ako postanemo članovi neke druge kršćanske crkve. Naravno mi uživamo slobodu vjerske misli u svakom pogledu, ali ta takozvana sloboda je mrtvo slovo, jer ćemo tim časom kada napustimo tu crkvu izgubiti sva građanska prava, navodi Kuller.
On je pozvao predstavnike muslimana u Jugoslaviji da potpišu peticiju Engleskog muslimanskog društva kako bi se muslimanima u Švedskoj dala ista prava koja uživaju crkve.
Tekst peticije Muslimanskog društva Velike Britanije
Njegovoj ekselenciji ministru vjera Švedske u Štokholmu
Vaša ekselencijo!
Mi skromni potpisnici ove peticije, stanovnici Engleske imamo čast ukazati pažnje Vaše ekselencije na anomaliju u švedskom zakonu. Mi imamo nekoliko prijatelja švedske narodnosti koji su primili islam. Koliko nam je poznato, švedski zakon dozvoljava im kao privatnim pojedincima da se pridržavaju vjere koju žele, ali u javnom svojstvu mogu biti kršćani.
Biće nam osobito drago ako se i ova vjera prizna ravnopravnom ostalim vjerama i ako se i njima daju sva civilna prava koja uživaju druge crkve. Ovaj naš apel je u ime pravde i mi se iskreno nadamo da će Vaša ekselencija poduzeti potrebne korake da se ta nekorektnost ukloni iz zemlje koja je također članica Lige naroda.
Ovu je molbu potpisalo preko 200 lica i poslalo švedskoj vladi.
U pismu upućenom švedskom ministru vjera u Štokholmu, Vrhovno starješinstvo je „tumačeći osjećanja i želje preko 1.500.000 muslimana Jugoslavije“ ukazalo na činjenicu da islam nije priznat prema švedskim zakonima i da tamošnji muslimani ne mogu uživati sva prava kakva imaju pripadnici drugih priznatih vjeroispovijesti. Izražena je nada da će švedske vlasti poduzeti potrebne mjere da islam bude priznat u toj Kraljevini.
U konačnici, to pismo je proslijeđeno predstavniku Jugoslavije u Beču s nalogom da ga uruči tamošnjem švedskom poslaniku, o čemu je Ministarstvo inostranih poslova u Beogradu obavijestilo reisa Maglajlića u pismu od 17. jula 1933. godine.
Koliko je ova peticija imala efekta kod švedskih vlasti nije poznato, međutim situacija danas je takva da u Švedskoj postoji značajan broj muslimana zbog imigracije na kraju 20. stoljeća.
Prema nekim podacima, prvi muslimani koji su se organizovali u Švedskoj bili su imigranti, uglavnom tatarskog porijekla. Islam je postao primjetniji u Švedskoj početkom 1970-ih dolaskom imigranata sa Bliskog istoka a jedan dio imigranata stigao je u Švedsku i iz bivših jugoslovenskih republika.
Kako vidimo naša ulema se ni tada nije naročito bavila svojim nacionalnim pitanjem, pitanjem svoga nacionalnog identiteta bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka, već je njihov rad među Bošnjacima ostajao u granicama vjerskih i vjersko-prosvjetnih ciljeva.
Priredio: Muhamed Hodžić
Shodno tome Vrhovno starješinstvo IVZ je 8. juna 1933. godine uputilo pismo ministru inostranih poslova u Beogradu Bogoljubu Jevtiću sa molbom da preko predstavnika Jugoslavije u Švedskoj uruči pismo Vrhovnog starješinstva švedskom ministarstvu vjera u vezi priznavanja islama u toj zemlji.
Prethodno je Ulema medžlis u Sarajevu 16. maja 1933. izvijestio Vrhovno starješinstvo o tome da su se švedski muslimani obratili redakciji „Islamskog svijeta“ s molbom da publikuje njihovu peticiju za priznavanje islama upućenu švedskom ministarstvu vjera i da se sa svoje strane zauzme kod nadležnog švedskog ministarstva. Pomenuta redakcija je taj predmet ustupila Vakufsko-mearifskom vijeću u Sarajevu koje je zaključilo da se peticija preko Ulema medžlisa uputi Vrhovnom vjerskom starješinstvu kao predstavka svih jugoslovenskih muslimana da islam bude priznat u Kraljevini Švedskoj.
U prilogu je tekst s memorandumom Muslimanskog društva Velike Britanije u kome se navodi da je za Kurban-bajram u džamiji Woking u Engleskoj gostovao švedski imam dr. Abdullah Uno Kuller. On je tom prilikom naveo da muslimani nisu službeno priznati u Švedskoj, da privatno mogu biti muslimani ali da u javnom životu moraju ostati kao članovi švedske crkve.
-Mi nemamo prava da ostavimo tu crkvu osim ako postanemo članovi neke druge kršćanske crkve. Naravno mi uživamo slobodu vjerske misli u svakom pogledu, ali ta takozvana sloboda je mrtvo slovo, jer ćemo tim časom kada napustimo tu crkvu izgubiti sva građanska prava, navodi Kuller.
On je pozvao predstavnike muslimana u Jugoslaviji da potpišu peticiju Engleskog muslimanskog društva kako bi se muslimanima u Švedskoj dala ista prava koja uživaju crkve.
Tekst peticije Muslimanskog društva Velike Britanije
Njegovoj ekselenciji ministru vjera Švedske u Štokholmu
Vaša ekselencijo!
Mi skromni potpisnici ove peticije, stanovnici Engleske imamo čast ukazati pažnje Vaše ekselencije na anomaliju u švedskom zakonu. Mi imamo nekoliko prijatelja švedske narodnosti koji su primili islam. Koliko nam je poznato, švedski zakon dozvoljava im kao privatnim pojedincima da se pridržavaju vjere koju žele, ali u javnom svojstvu mogu biti kršćani.
Biće nam osobito drago ako se i ova vjera prizna ravnopravnom ostalim vjerama i ako se i njima daju sva civilna prava koja uživaju druge crkve. Ovaj naš apel je u ime pravde i mi se iskreno nadamo da će Vaša ekselencija poduzeti potrebne korake da se ta nekorektnost ukloni iz zemlje koja je također članica Lige naroda.
Ovu je molbu potpisalo preko 200 lica i poslalo švedskoj vladi.
U pismu upućenom švedskom ministru vjera u Štokholmu, Vrhovno starješinstvo je „tumačeći osjećanja i želje preko 1.500.000 muslimana Jugoslavije“ ukazalo na činjenicu da islam nije priznat prema švedskim zakonima i da tamošnji muslimani ne mogu uživati sva prava kakva imaju pripadnici drugih priznatih vjeroispovijesti. Izražena je nada da će švedske vlasti poduzeti potrebne mjere da islam bude priznat u toj Kraljevini.
U konačnici, to pismo je proslijeđeno predstavniku Jugoslavije u Beču s nalogom da ga uruči tamošnjem švedskom poslaniku, o čemu je Ministarstvo inostranih poslova u Beogradu obavijestilo reisa Maglajlića u pismu od 17. jula 1933. godine.
Koliko je ova peticija imala efekta kod švedskih vlasti nije poznato, međutim situacija danas je takva da u Švedskoj postoji značajan broj muslimana zbog imigracije na kraju 20. stoljeća.
Prema nekim podacima, prvi muslimani koji su se organizovali u Švedskoj bili su imigranti, uglavnom tatarskog porijekla. Islam je postao primjetniji u Švedskoj početkom 1970-ih dolaskom imigranata sa Bliskog istoka a jedan dio imigranata stigao je u Švedsku i iz bivših jugoslovenskih republika.
Kako vidimo naša ulema se ni tada nije naročito bavila svojim nacionalnim pitanjem, pitanjem svoga nacionalnog identiteta bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka, već je njihov rad među Bošnjacima ostajao u granicama vjerskih i vjersko-prosvjetnih ciljeva.
Priredio: Muhamed Hodžić
