Prije 45 godina, 7. septembra 1977. potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera i panamskog vođe generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45- godišnjicu sporazuma prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža Panama se uspravila na međunarodnoj sceni zašto je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije Panama je prebolovale revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od strane SAD.

Omar Torrijos Herrera bio je veliki poštovalac jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Od početka sedamdesetih godina panamska strana je tražila susret Torrijosa sa maršalom Titom. General Omar Torrijos je bio primljen u Beogradu na čelu državne delegacije Paname. O jugoslovenskom predsjedniku je znao sve i tokom razgovora se vidjelo njegovu divljenje za ličnost Josipa Broza Tita. Osim toga jugoslovenski šef države je bio utemeljitelj nesvrstanog pokreta koji se dopadao mladom panamskom lideru. U njemu je vidio šansu za Panamu koja je kretala u diplomatsku borbu za povratak panamskog kanala matici zemlji. Tu bitku je trebalo izdržati, jer ne treba zaboraviti da su se sudarili mali David i veliki Golijat. Polovinom marta 1976. godine Tito je posjetio neke latinoameričke zemlje, a među njima i Panamu. Doček osnivača nesvrstanosti i moderne ikone 20 vijeka, bio je veličanstven. Visoku jugoslovensku delegaciju na aerdoromu su dočekali vrhovni vođa revolucije

Tito je odlikovan sa najvećim panamskim odličjem Ordenom Manuel Amador Guerrero

Omar Torrijos, predsjednik Paname Demetrio Lakas i drugi rukovodioci te zemlje, dok su sa jugoslovenske strane bili tadašnji visoki rukovodioci Stevan Doronjski, Vidoje Žarković o drugi. Titu je priređen srdačan doček, a za vrijeme posjete je odlikovan najvišim panamskim odlikovanjem Ordenom de Manuel Amador Guerrero (Josip Broz Tito, presidente y mariscal yugoslavo, 15 de marzo de 1976). Nakon uspješnih pregovora sa Jimmy Carterom u Jugoslaviju 1.oktobra 1977. godine, dakle ni mjesec dana od potpisisvanja historijskog sporazuma sa SAD, stiže Omar Torrijos da bi Tita informirao o velikoj pobjedi Paname, koja i jeste bila veličanstvena. Bilo je to veliko priznanje za Jugoslaviju, koja je bila nezaobilazni faktor na svjetskoj pozornici. Dvije godine nakon toga Tito se obreo na Kubi gdje je predvodio jugoslovensku delegaciju na skupu nesvrstanih zemalja. Josip Broz Tito je ponovo razgovarao sa Torrijosom, čovjekom koji je pokrenuo pitanje vraćanja panamskog kanala pod suverenitet svoje zemlje. Znao je naravno da će povratak kanala ekonomski ojačati Panamu. Tih događaja sjetio se Vidoje Žarković koji je u svojoj knjizi „Moje viđenje Tita“ (Podgorica, 2005.) napisao da je Torrijos pozdravio Tita „vojnički“ i odmah mu predložio da obrati pažnju na "novog, mladog, veoma perspektivnog političara iz Afrike Samoru Mašela, predsjednika Mozambika". Žarković je prije ovog razgovora informirao Tita da je na samitu predsjednik Mozambika Samora Mašel održao jedan radikalan govor, koji je bio ultralijeve orijentacije, jer se zalagao za „prirodno savezništvo“ nesvrstanih sa istočnim lagerom. Žarković je rekao Titu da je Mašel jedan od rijetkih na samitu koji nije izrazio želju za susret sa njim. Žarković veli da je zapitao Torrijosa nije li saslušao Mašelov govor, a da je ovaj odgovorio da je stvarno Mašel održao veoma slab govor na samitu koji je bio usmjeren na vezivanje pokreta za socijalistički blok, kao njegovog saveznika. Torrijos je nastavio mirno da elaborira svoj prijedlog da se Tito susretne sa Mašelom:

“Samoru ne treba cijeniti samo po tom govoru, treba uzeti u obzir objektivni, veoma teški položaj Mozambika i Samore. Treba uzeti u obzir i njegovo neiskustvo kao državnika. On je po svemu sudeći veoma pošten čovjek. Zato i predlažem Titu da obrati pažnju na njega".

Govoreći ovo o Mašelu rekao je da podsjeća i sebe na neka svoja radikalna shvatanja u doba krize oko Panamskog kanala. Nastavio je zatim:

“Smatrao sam da Panamski kanal treba minirati i razoriti ako SAD ne prihvate naše zahtjeve i uslove za mirno rješenje problema. Mnogi se nijesu slagali sa mojim mišljenjem. U to vrijeme ste Vi, Tito, bili u posjeti Panami. Divio sam Vam se kao heroju iz oslobodilačkog rata i sukoba sa SSSR-om. Radovao sam se susretu sa Vama, između ostalog i zato što sam vjerovao da će moja radikalna zalaganja naići na Vašu punu podršku. Mislio sam: ko će me drugi razumjeti i podržati ako ne heroj – maršal Tito. U prvom razgovoru sa Vama izložio sam Vam svoje namjere. Upitali ste: a šta ću ako Amerikanci ne budu spremni u ovom momentu da idu toliko daleko i da odmah priznaju puni suverenitet Paname nad zonom Kanala. Spremno sam odgovorio da ću u tom slučaju minirati i razoriti Kanal. Odgovorili ste mi da to ne činim, jer ako velikoj sili stanete na žilu kucavicu njenih interesa ili njenog ponosa, ona se neće ustručavati ni od najkrvavijih mjera. Reakcija SAD-a, ako bi minirali Panamski kanal, bila bi tragična za mali panamski narod – preduzeli bi, bojim se, i mjere koje bi dovele u pitanje čak i njegov opstanak. Ne slažući se sa Vama ja sam rekao da smo mi spremni da prihvatimo borbu sa njima, kao što ste vi prihvatili borbu sa daleko nadmoćnijim Nijemcima. Dobićemo i pomoć, doći će trupe iz prijateljskih zemalja da nam pomognu. Vi ste mi, odmahnuvši rukom, odgovorili da je drugačija situacija sada od one u kojoj je Jugoslavija vodila narodnooslobodilačku borbu. Strane trupe će možda i doći da pomognu, ali pitanje je da li će htjeti da se povuku kada vam ne bude više potrebna pomoć. Rekli ste da učinimo sve da pregovorima oko Kanala ostvarimo maksimum onoga što je realno moguće, da ne izlažemo zemlju riziku uništenja. Bio sam razočaran ovakvim Vašim stavovima. Pomislio sam da su godine preobrazile heroja Tita i pretvorile ga u oportunistu. Ali sam, ipak, postupio po Vašem savjetu. Kada sam na istaknutim dužnostima sazrio i stekao više iskustva, došao sam do zaključka da ste bili potpuno u pravu".

Torrijos je tada ustao i, poklonivši se Titu, rekao:
"Hvala Vam, Maršale, što ste spasili panamski narod od moje plahovitosti i neiskustva". Eto, tako je govorio panamski lider jugoslovenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu, osnivaču nesvrstanog pokreta. Sa puno pijeteta i pažnje.

Sutra: Ostavština Omara Torrijosa