Majka je uvijek imala više brige i čežnje za sinom koji je otišao u svijet tragom propisane sudbine, nego za onom djecom koji su joj pri ruci i koji su ostali sa njom na starom i toplom porodičnom ognjištu. Ali isto tako djeca rasuta po svijetu su u sebi razvili dublji i širi senzibilitet prema roditeljima, komšijama, svom rodu i grudi svojoj.

Nisu oni odlazili što vole više beton, staklo i blještavilo hladnog i ne poznatog svijeta nego upravo i samo zato što su osjećali nepravdu, zapostavljenost, segregaciju i beznađe koje su im priredile oligarhije i klike koje su samo komfor sebi gradile i za dušmane radile.


U Beču 19. nov. 2022. je svečano obilježen „Dan Sandžaka“. Dan Sandžaka je Dvadeseti Novembar. To je dan kada su se najistaknutiji ljudi ovih krajeva sastali 20. novembra 1943. g. u Pljevljima i osnovali ZAVNOS. Dakle prije 79 godina je Sandžak dobio svoju autonomiju u okviru koje im je zagarantirano pravo na samoorganiziranje i upravljanje vlastitim rukama i svojim glavama unutar granica ove regije. Je li to i danas tako pitanje je. Odnosno jesu li ti principi ikada zaživjeli ili su podanici režima radi vlastitog komfora pali na koljena i zbog svog trbuha postali vazali onih koji ne mogu ni sa kim u svom susjedstvu doći do bilo kakvog sporazuma. Međutim, o tome nećemo sada i ovdje – neka se sami oni pitaju i testiraju – jednog dana će im biti jasno ali će biti i kasno.
U svakom slučaju Bošnjaci Sandžaka su od uvijek bili vođeni idejom suživota, tolerancije i univerzalnih vrijednosti, tradicije i antifašizma uz bogatstvo multietničnosti i međusobnog poštovanja jednih naspram drugih – Bošnjaka, Albanaca, Srba, Crnogoraca i ostalih. Možda čak bi ovaj datum pao u zaborav i postao ne važan da nije Bošnjačkog nacionalnog vijeća. BNV je 2005. godine donijelo odluku da je 20. novembra - Dan Sandžaka i 11. maj Dan bošnjačke zastave kao i 11. juli Dan sjećanja na genocid u Srebrenici i 28. septembar Dan Bošnjaka. Dakle, narod bez obzira koliki i kakav bio mora i treba imatimti svoje praznike vjerske, nacionalne, kulturne, …. Narod ima svoj jezik, povijest, književnost, teritoriju, svoje nacionalne vođe i sve što ga čini jedinstvenim i značajnim faktorom.

*****

Poslije uvodne riječi organizatora koji je poselamio musafire i sve prisutne za govornicu je pozvan prof. Mithat ef Mujović. Gospodin Mujović je inače bio jedan od najbližih saradnika rahmetli muftije Zukorlića a istovremeno je imam u jednom bečkom džematu i prva i najvažnija adresa sandžačke dijaspore u Evropi. Dotični je istakao da narod bez svoje lične karte postaje bezbojan i ne predstavlja nikakav značajan činilac na bilo kom polju niti na bilo kojem mjestu i vremenu. Prof. Mujović uvijek i svugdje kao i ovaj put ovdje ističe da su hrabrost, čestitost, poštenje i poštovanje osnovni postulati za uspjeh čovjeka kao i svake zajednice. Naglasio je i podvukao da ljubav prema svojoj grudi moramo prenositi i razvijati u svojoj djeci a time ćemo se najbolje odužiti svojim očevima i djedovima kao i svojo grudi koja nas je othranila.


Najveću pažnju i zanimanje je privukao naravno niko drugi do predsjednik Mešihata muftija prof. dr. Mevlud ef. Dudić. Ono što je meni ostalo urezano još od sarajevskih dana sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka a to je kompaktnost Bošnjaka iz Sandžaka koji su se obreli u Sarajevu iz ovih ili onih razloga. Ti ljudi su se uvijek držali skupa i mogli pouzdat i oslonuti jedan na drugog u dobru i zlu. Međosobno povjerenje koje nose sa sobom im je ugrađeno kao drugi DNK-code. A to je osnovni uslov za uspjeh. Pored najljepše očinske besjede koje je sa bine uputio Mevlud ef. Najviše će imati odjeka ona upućena na adresu Beograda i onih koji igraju zu njihovu muziku. A sastoji se u tome da Bošnjaci Sandžaka nisu srbijanci da imaju sve osobenosti jednog posebnog naroda uz puni respekt naspram svih koji sa njima i pored njih žive. Osim toga, jasno i nedvosmisleno je poručio beogradkom režimu da u Srbiji ne mogu egzistirati dvije tri ili više Islamskih zajednica. Ako taj „luksuz“ nisu dozvolili srpskoj pravoslavnoj crkvi zašto to čine sa Islamskom zajednicom. A apsolutno je jasno da su to učinili da nas rascjepkaju kako bi umanjili našu komponentu. I sve to je hrabri gazi-Mevlud-ef rekao glasno i jasno uz prisustvo savjetnika srbijanskog ambasadora koji je bio pozvan od strane organizatora.


Nacionalno-vjerski hor su sačinjavali još i prijepoljski glavni imam Aref ef. Duraković i glavni imam u Novom Sadu Fadil ef. Murati.

*****
Manifestacija je imala i kulturno-zabavni karakter koji su organizirali i upotpunili „Zajednica sandžačke dijaspore i BNF Austrije na čelu sa Muamerom Džanković, „KUD IKI Wien“u vođstvu gospodina Ismeta Mehmedovića, Udruženje Bosna-Sandžak, Udruženje žena Verda, Huma. Org. Er-Rizk, KUD Sebilj sa Elvisom Mijović i FC Sandžak u Beču – koji su nam priredili folklorne igre naših krajeva.
Umjetnički dio programa je izveo Hamza Škrijelj sa duhovnim, nacionalnim i vjerskim muzičkim kompozicijama između ostalih jednom koja je mahsuz komponovana kao posveta i spomen na muftiju Zukorlića r.a. A likovno umjetničkim dijelom je manifestaciju začinio akademski slikar Selver Kardović svojom izložbom umjetničkih djela.

Bošnjaci diljem dunjaluka sretan vam i berićetan Dan Sandžaka i da ih još vijekovima sa našom djecom dočekujemo i obilježavamo.




(Foto: Ishak Ahmetović)