Izgleda da nema grđeg i većeg dušmana napretku ljudskog roda, do slijepog vjerovanja u ono što političari kažu, bar tako ja mislim. Političare i ljude koji se guraju za nekakav pristiž, treba gledati kao oganj - vatru. Nije pohvalno bit blizu njih, ali ni daleko, jer te mogu opržiti, pa neka ti budu na dohvat ruke, kako bi se od te napasti lakše branio. Reče Dž. B. Šo: U većini slučajeva vođe naroda u početku su ljudi od povjerenja, zatim ljudi od zakona, a na kraju postaju bez vjere i zakona.
Eto ja navalio na političare i “vođe” naroda, jer kroz ovoliko godina na ovom dunjaluku, meni se većina tako prestavi. Jest ima izuztetaka, ali ti izuzeci ne ostaju dugo kao vođe odnosno političari jer ih mi rušimo. Ono što treba da muči svakog čovjeka, svakog Bošnjaka i svakog građanina RBiH je današnje stanje u svojoj državi, gdje se ne zna ko pije i ko plaća. Pitamo se; ko treba da snosi odgovorniost za ovakvo stanje a odgovor je jednostavan, birači, glasači, koji se prodaju badihava ili pak za male pare, i dosta njih da bi ostali vjerni stranci kojoj pripadaju. Jadno i nisko što jadnije i niže ne može bit, a zašto dat svoju i svog potomstva budućnost nekom blentu koji samo misli za svoju korist, a za narod ga nije briga do sledećih izbora.
„Možda će mir poslije nesreće doći, Možda ćeš nakon lutanja dom naći“.
Baš tako bi trebalo da bude, ali poslednjih skoro trideset godina lutanje se nastavlja, a mir je došao, ali samo za pojedince, jer običan čovjek još luta i traži sebe. Neko najavi, da tobože talasi nekakve stihije na bolje tek nadolaze, a signali govore da pohod u odbrani principa čovjeka i demokratije i dalje kasne. Govorim o onome kroz što prolazi RBiH i njeni građani, koji ne zaslužuju ovo stanje. Sve u svemu, ako se nastavi ovim hodom i dok „jabana“, tuđinac vlada u tvojoj kući, tu ti sreća ne ulazi, pa ovaj miroljubivi bosanski čovjek.
Kad govorim o tuđincu, moram navesti od kud nesreća ulazi u Bosanskoj kući, tako da nebih bilo zablude. Tuđinac je Evropa, pa i ako joj RBiH pripada svim bićem, ali je Evropa ne prihvata kao svoj dio, jer ta Evropa se bori od srednjeg vijeka protivu islama, što je većina stanovnika RBiH musliman. Kao tuđinci su bosanske komšije sa istoka i sa zapada, Srbija i Hrvatska, čije su protenzije prisutne na teritorij RBiH vjekovima, ali sve je dosad ostalo u njihovim protenzijama i snovima. . .
Biše i prođoše izbori i RBiH, i možemo reću da biše demokratski, ali tu i takvu demokratiju pomuti međunarodni prestavnik, Christian Schmidt, koji se najavi na dan izbora sa nekakvim izbornim zakonom, eto da bi zadovolio manjinu, Bosanske Hrvate pa i RH te presjednika te komšinske države, Milanovića i krug okolo njega. Christian Schmidt za sve njegovo službovanje kao međunarodni prestavnik, do tog dana ne napravi ama ni jedan pozitivan gest, pa kao da se probudi iz nekog lošeg sna, na sami dan izbora najavi izmjenu izbornog zakona, koji ustvari diskriminiše većinski narodi i one male narode i grupe građana kojima je domovina RBiH.
Obraćanje ambasadora RBiH pri UN-u gospodina Alkalaja i njegova izjava pred članicama svetzske organizacije, govori dovoljno, gdje se RBiH nalazi i šta je namjera nekih članica te svetske organizacije. Kao prvo RBiH posjeduje svoj ustav, makar on bio nakaradan, posjeduje svoj vrhovni sud, svoj parlament, pa Christian Schmidt treba ubrzo da ode u zaborav. Ma da većina prestavnika međunarodne zajednice, nijesu bili ništa bolji, pa zato RBiH nije mrdnula sa mjestsa ama ni koraka naprijed od 1995. godine.
Čitavu krivicu za stanje u RBiH snosi za sigurno međunarodna zajednica, koja je tu ne da pomogne građanima Bosne, nego da ih zadrži u neizvjesnosti. Drugi elemenat je većinski narod Bošnjaci, koji i dalje lutaju, pa svojim glasom na izborima, zabetonirali su stanje koje međunarodna zajednica priželjkuje. Veliki dio političara je tu, baš radi ne posvećenosti glasača koji i dalje nasjedaju na kult ličnost, i na lažima manipulatora koji se guraju da se uhvate vlasti i fotelja, pa i debelih primanja. Jest, jedno je istina da: „Ovaj život nije sve. Ljude čeka vječnost, nagrada ili kazna za urađeno“ bar tako rekoše.
Da se vratimo građaninu RBiH, kako već rekosmo da i dalje luta i možda traži sebe, ma da se to lutanje dobro primjećuje, ali dali traži sebe, nijesmo sigurni, jer vrijeme je da je sebi već našao. Kako bih upozporio tog građanina pa samo bih da citiram ovo: „Čovječe, ti imaš samo jedan dan, jučer je prošlo, a sutra još uvijek nije došlo."
Ima jedan veliki pomak i pozitivnost, jer prije neko dan jedna velika grupa Bošnjaka, Bosanaca, vrati svoje ljiljane u Bosanski kraljevski grad Bobovac odakle su se viorili sve do dolaska Turaka 1463. godine. Naravno da ima pozitivnih grupa i udruženja u Bosni pa i u izbjeglištvu, koje su progresivne i okupljaju patriote Bosne, kojima je dobro poznata ova krilatica koja kaže: „Cuvaj brata da ti dugo traje“.
Ono što se traži od Bošnjaka i to svakog Bošnjaka ili Bosanca je, da pred svojim domom postavi jarbol i na njemu podigne bajrak sa ljiljanima, a ako to nije u mogućnosti, da na svom prozoru montira držač za bajrak i na njemu da mu se uvijek vihori bajrak sa zlatnim ljiljanima. Neka to bude onaj isti bajrak koji se vihorio pred UN-om bukadar godina. Sve dok se Bošnjaci ili Bosanci pokrijevaju i ogrću sa nekakvim bajracima, nametnutim od Evrope i obavijaju se nečime što Bošnjaku ne pripada, nema vam napredka. Samo prazne glave prihvataju ono što nije njegovo. Jedna engleska izreka kaže i ovo:
Prevari me jednom – sram te bilo, prevari me dva puta – sram mene bilo.
Što se tiče, Evrope sve nam je jasno od onog dana kada je izglasan embargo na oružje i kada visoki prestavnik, Christian Schmidt nametnuo izborni zakon. Sad je lopta pred najvišim sudom RBiH i pred parlamentom, da preuzmu svoje nadležnosti, te neka Christianu Schmidtu pokažu vrata.
Da se malo vratimo na naše komšije, koji se ne ponašaju kao komšije, pa da se najprvo moramo okrenut Srbima, koji kako jedan Srbin reče u stihovima:
Od čega globus bježi
čega se kultura srami
time se ponose Srbi
i čude što su sami ….
Sve o Srbima je već rečeno, od onog dijela trijaznih Srba, kao naprimjer Nenad Čanak, Čeda Jovanović, a u posljednje vrijeme od Vladimira Jevtića koji kaže: “Srbi su ubijali Bošnjake. Napadali su ih nenaoružane, mirne i iznenađene po selima i gradovima istočne Bosne“. A Protić kaže sljedeće: „Jeftinoća, praznoslovlje, neiskrenost, licemerje, to smo mi“. „Dosta je bilo laganja. Dosta je bilo obmanjivanja... Ništa kod nas nije dobro, nažalost“. . . Dragan Veselinov u jednom interviju oslikava čitavo stanje na tim prostorima, i pokazuje prstom na SPC i zločine koje su sveštenici i ta crkva izrežirali i počinili. Gospodin Veselinov upire prstom na istinu i obmanjivanja SPC u vezi istoriskih činjenica, gdje od pojedinaca koji to ne zaslužuju prave kult ličnosti i svece. Dimitrije Tucović je ostavio dokumente koji se nemogu više sakrit, pa u nekim njegovim spisima piše da je gledao „kako se srpski pijani vojnik uveseljavao bacanjem Albanaca strmoglavce na Demir kapiji, u valove rijeke Vardara. – Taj “junački” podvig Srba, pohvalio se jedan srpski časnik i to veselo ispripovijedao prisutnima – kako su “uništili” selo Ljumu“. Tucović svjedoči pohvale pravoslavnih sveštenika, gdje kaže: „Jesi li se, sokole, nasjekao turskije i arnautskije glava?” Također svedoči o Crnogorskim varvarstvima u Krasnići, gdje mogu dostojno stati pored varvarstva srpske vojske u Ljumi: isti metodi, ista bezobzirnost, ista krvožednost. Pozivat se na dokumenta o srpskim odnosno o crnogorskom srbovanju i varvarstvima koja samo priliče velikosrbima, bi se moglo napisat na tomove knjiga.

Ne bi mnogo rekao o Hrvatima, jer sve što su radili protivu svojih komšija Bošnjaka, je kopija srpskih zločina gemocida, pa da ne bih citirao dokumente jer i tu ih ima puno, ali presude za UZP dovoljno govori o presuđenom političkom i vojnom rukovodstva „legitiminih predstavnika“.