DR. MUSTAFA CERIĆ: Oni sjede u kafani uz mezu i piće i nikom zlo ne misle. Treba li reisu-l-ulema u Bošnjaka s tim koji su pošteni u kafani razgovarati o sudbini dina i ummeta ili sa onima koji dolaze u džamiju makar što nisu bezgriješni? Dakako, Nerminu Nikšiću, vi u svom vrlo ambicioznom pismu potvrđujete da „vi imate svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču.“

Mislio sam da sam, kao reisu-l-ulema u Bošnjaka, bio izuzetak po nepodobnosti nakon mog govora na dovi na Karićima u ljeto 2006. god.

Čak sam i sâm u trenutku pomislio da nisam više poželjan. Da je bilo vrijeme za mog nasljednika, koji treba da bude drugačiji, koji treba da pazi šta će govoriti na Karićima pred izbore.

A na Karićima sam, kao reisu-l-ulema, rekao da mjera da se bude izabran za predsjednika države nije priča da neko klanja ili ne klanja. Moja mati klanja pet vakata namaza, ali nije za predsjednika države. Mjera za predsjednika države je njegova politička vještina i moralna dosljednost. Klanjanje se podrazumjeva, naglasio sam.

Nisam nikoga imenovao, ali stranački doušnici su razumjeli da se to odnosilo na Sulejmana Tihića.

Sutradan sam dobio pismo od Irfana Ajanovića, tadašnjeg predsjednika Glavnog odbora Stranke Demokratske Akcije (SDA), u kojem je između ostalog pisalo:

- Šta ćeš ti na Alijinom putu? Ko te tjera na njega? To je put predsjednika SDA, put političkog vođe, oca BiH. Ti budi na Božijem putu... prevršio si mjeru svojim politikanstvom nakon brojnih politikantsko amaterskih gafova.”

Pozvao sam dvojicu ljudi iz vrha SDA-a da ih pitam: Šta je ovo?

I kuda ovo vodi?

Naizgled bili su zatečeni, ali se kasnije pokazalo da Ajanovićevo pismo ipak nije bio individualni, već kolektivni partijski čin tadašnje SDA.

Molili su me da to pismo ne izađe u javnost jer bi bilo štetno za SDA na narednim izborima.
Naravno, mi to pismo nismo objavili, ali je ipak izašlo u javnost. Kako? Zna samo Irfan Ajanović.

Objasnio je on to u svom intervju „Danima“:


DANI: Zamolio sam Vas za razgovor nakon informacije koju je Oslobođenje objavilo, a tiče se Vaše korespondencije s reisul-ulemom Cerićem. Molim Vas, pošto je zapravo riječ o interpretaciji tih pisama, kažite nam o čemu se zapravo radi.

AJANOVIĆ: Oslobođenje je to prilično korektno prenijelo, međutim, nisu objašnjeni neki porivi koje sam imao kada sam se odlučio za ta pisma. Zapravo, ja sam u junu napisao reisu dva fina, blaga pisma, moleći ga, kao čovjeka s kojim sam prijatelj, da bude duhovni vođa, da ne raspamećuje narod. Na vjerskim skupovima, naime, reis govori jakim, ubitačnim riječima, prosipa mnoštvo suvislih, ali uz njih i potpuno nesuvislih riječi kroz poruke, naloge ministrima, javnim ličnostima... I onda ode sa skupa, bez ikakve lične odgovornosti, što narod zbunjuje, narod se pita šta se ovo dešava, a on se ustvari stavio u poziciju borca za liderstvo kako duhovno tako i političko, što nije imanentno bosanskim reisul-ulemama, što nije imanentno našem meshebu i bosanskim muslimanima na čijem se čelu on nalazi, kao duhovni vođa. Međutim, on nije reagirao, a ja sam onda, nakon dovišta u Karićima, bio u poziciji da mu namjerno napišem jedno oštro pismo u kojem bih ga opomenuo i razdrmao, jer blagim riječima, molbama i razgovorima ništa se očito ne postiže.

DANI: Šta se ustvari dogodilo u Karićima?

AJANOVIĆ: Reis je na dovištu u Karićima, parafraziram, a gotovo da citiram, kazao: "Ja sam na Alijinom putu", pa onda: "Ja sam na Alijinom putu i na njemu ću biti do svoje smrti i nema te političke snage u BiH koja je više na Alijinom putu." Ko to može reći? Samo neko ko sebe smatra jedinim čovjekom koji može da nastavi Alijin put. "Ne dajte političarima u džamije." Slažem se s tim u potpunosti. Ne dajmo politici u džamije, ne dajmo politici u Potočare i Srebrenicu, ali ne dajmo ni ono što on čini. Teme i sadržaj njegovih politikantskih govora prevršile su mjeru za duhovnog poglavara, za reisa, a uz to se dešava i inflacija njegovih govora i nastupa, kako u zemlji tako i u inozemstvu, dok zanemaruje svoje obaveze kao vjerskog poglavara. Reis na Karićima kaže: ima političara koji idu u džamije. I sad ću vam, kaže, 10 minuta o izborima. I on na dovištu, na vjerskom skupu, 10 minuta želi da priča o izborima. Govori li Papa deset minuta o izborima? Govore li drugi vjerski poglavari na vjerskom skupu o izborima? A ne govori i ne bavi se problemima koji su veoma bitni: recimo stanjem u Islamskoj zajednici koje nije dobro, vjerska pouka mladih potpuno je okoštala i zastarjela, u potpunoj je stagnaciji, džamije su iz sedmice u sedmicu sve praznije, stvaraju se pokreti za ukidanje ezana sa džamija, imami su, a to posebno naglašavam, loše plaćeni za svoj rad kako u zemlji tako i u dijaspori..... Dakle, izuzetno je nesređeno stanje u Islamskoj zajednici i to bi trebao biti motiv da reis, kao vjerski poglavar, radi svoj posao. Nemam ništa protiv političkih poruka, ali neka one budu racionalne, nedvosmislene, objektivne, neka budu naslonjene na vjerske poruke. Ne može on doći u Glamoč, a to me je ponukalo na ta prva dva pisma u julu ove godine, i kazati: neko čini razdor među Bošnjacima, a ne kazati ko to čini, ne kazati uzroke i ne spomenuti posljedice. To mu Avaz ushićeno objavljuje pa nakon dva dana tempirano donosi i pamflet Mirnesa Ajanovića na naslovnoj strani: neka se Tihić dobro zamisli o poruci reisa Cerića. Na ovaj način, ovako nesuvislim i nedovršenim porukama, reis Mustafa Cerić stvara smutnju među muslimanima, među Bošnjacima, i upravo on, kao reis, čini razdor među Bošnjacima.

DANI: Molim Vas, šta ste sada napisali u prvom pismu reisu?

AJANOVIĆ: Kazao sam mu da je zaista prevršio mjeru i izdigao se daleko iznad svojih nadležnosti i kompetencija. Kazao sam mu da narod govori kako je postao lupetalo. I u njemu živi, kao i u svakom od nas, taj oholi ego, kojeg muslimani zovu nefs, koji je gori od šejtana. Šejtana pobijedimo u džematu, skupa s ostalima, ali taj oholi ego stalno čovjeku govori - ti si bolji i vodi ga tako da ne pobijedi sebe. Sebe treba pobijediti, pa onda izaći sa javnom riječi. To je ono što sam napisao. Dobro se sjećam Mustafe Cerića na osnivačkoj skupštini SDA u Kaknju, jula 1990. i njegovih riječi: "Muslimani ovih dana u Bosni grade Nuhovu lađu, da opstanu, da očuvaju državu..." Danas Mustafa Cerić međutim u funkciji reisa svojim govorancijama čini razdor među Bošnjacima i razvaljuje tu "bosansku Nuhovu lađu".

Tako je govorio Irfan Ajanović („Tako je govorio Zaratustra“).
Slučaj je bio i na bosanskom sudu. Presuda je glasila da se od reisu-l-uleme očekuje da ima visok stepen tolerancije tako da treba oprostiti tuženom, tj., Irfanu Ajanoviću.
Advokat koji je zastupao reisu-l-ulemu – bolje je bilo da ga nije branio. Vjerovatno je nezabilježeno u sudskoj praksi da sud traži od oštećenog da halali optuženom za krivdu.
Irfan Ajanović je odavno out, ali ima sebi sličnog u bosanskoj politici poput Nermina Nikšića, koji nije SDA, već predsjednik Socijala Demokratske partije (SDP) Bosne i Hercegovine.
Nije Nermin Nikšić bio na Karićima, ali dohaberili su mu sarajevski mediji govor – vaz reisu-l-uleme Kavazovićima na Karićima, koji ga je jako pogodio jer je u tom govoru prepoznao spašavanje „vojnika“ Bakira.

Zato je Nermin Nikšić imao potrebu da napiše otvoreno pismo reisu-l-ulemi Kavazoviću.
Pismo je podugo, u kojem je Nikšić sabrao sve svoje lične i partijske frustracije kako bi ih onako izravno sasuo u lice reisu-l-ulemi Kavazovići.

Otvori link ovdje.

Očito, govor reisu-l-uleme Kavazovića na Karićima bio je samo povod za nagomilane frustracije, koje je Nikšić skupljao da bi ih sada u svom pismu pobrojao nakon što ga je Elmedin Konaković svojim pismom ohrabrio.

Žao mi je što se i Fuad Kasumović uključio u ovu hajku na reisu-l-ulemu Kavazovića i Islamsku zajednicu.

Odmah da kažem – Islamska zajednica je bila i ostala jedna i jedinstvena do Sudnjega dana unatoč svima, koji su pokušavali i pokušavaju da je razbiju i podijele.

Ima nas dovoljno, koji smo svoj život posvetili misiji Islamske zajednica da bi je iko sebi prisvojao ili razbijao.

Islamska zajednica je opće dobro Bošnjaka – muslimana i zato je ona viša i važnija od svih nas, pojedinačno i partijski, zato niko nema pravo da se s tom našom zajedničkom vrijednošću poigrava.

Treba znati, u vrijeme urušavanja jugoslovenskog društva i države, Islamska zajednica je bila jedina organizirana institucija u Bošnjaka, koja je imala infrastrukturu za bilo kakav organizirani otpor srpsko-crnogorskoj agresiji na našu zemlju – moralno, kulturno i politički.
Nažalost, ni nakon iskustva genocida Bošnjaci nisu bili u stanju izgraditi svoje vlastite nacionalne i državne institucije, koje bi zamijenile historijsku ulogu Islamske zajednice u očuvanju bosanskog nacionalnog, političkog i državnog identiteta.

Prema tome, Islamska zajednica je, nažalost, i dan-danas okosnica duhovnog i, velikim dijelom, političkog bića Bošnjaka – muslimana upravo zato što je politika u Bošnjaci/Bosanaca atomizirana do besvijesti i besciljno, zato što je jalova na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Razumijem frustracije Nermina Nikšića u tome da mu je SDA-a noćna mora, posebno Bakir Izetbegović, ali to nije razlog da se politički obračunava sa reisu-l-ulemom Kavazovićem i Islamskom zajednicom, kao jedinim bastionom duhovne, nacionalne i, naravno, političke sigurnosti Bošnjaka – muslimana.

Nermine, zašto vam smeta snažna i utjecajna Islamska zajednica?

A ne smetaju vam tamjanski pohodi po Bosni srpskog patrijarha Porfirija, koji se u Doboju sprda duhovnim autoritetima kod katolika i muslimana - resa i kardinala.

Vi se Nikšiću ponašate kao da nikad niste bio u državnoj vlasti zajedno sa SDA-a, gdje ste mogao uraditi da vam djeca ostanu u Bosni.

Zašto zbog svojih propusta prozivate reisu-l-ulemu Kavazovića i Islamsku zajednicu, koja nije ni na koji način u vlasti, gdje se donose nacionalne i državne odluke?

Reisu-l-ulema Kavazović nije iz Konjica, ali jeste proveo šest mjeseci u hrvatskom logoru zato što je branio Bosnu. Ako ništa drugo, to je dovoljno da mu prigovarate za svoju borbu u Konjicu, koju poštujemo.

Mnogo ogavnije je pozivati se na 300.000 km za obnovu Ferhadije džamije. Nisi li, Nikšiću, ti to dao iz svog džepa ili ti je to bila patriotska i državnička dužnost?

Šta je trebalo da zbog toga preimenujemo Ferhadiju džamiju i Nerminiju?

Najtužnije od svega je, Nikšiću, držati moralnu lekciju reisu-l-ulemi Kavazoviću o vašoj sarajevskoj multikulturi, na koju vi, kao, imate monopol.

Šta znači stavljati reisu-l-ulemu Kavazovića naspram uglednih ličnosti kao što su Bogić Bogičević te članovi ratnog predsjedništva Bosne i Hercegivine Mirko Pejanović, Ivo Komšić, Tanja Ljujić Mijatović, pokojni Jovan Divjak, Stjepan Šiber i Ivica Osim?

Znači li to da kad vi, udruženi poduhvat - Nova Alijansa, pobijedite SDA i Bakira Izetbegovića da nas čeka Gatanomo zato što nismo multikulturni po vašoj mjeri?

Imam lično iskustvo s vašom es-de-peovskom tolerancijom sa sarajevskom gradonačelnicom Benjaminom Karić, koja se nije udostojala da ispuni svoje obećanje za prijem, kojeg sam tražio kao bosanski građanin. To sam dobro zapamtio.

Zato, molim te Nikšiću, nemojte nam vi pričati o toleranciji, poput tolerancije Kemala Ataturka, tolerancije koju si prizivao da se vrati u Tursku, tolerancije, kojoj smeta ezan i sve drugo što podsjeća na islam.

Ako iko, reisu-l-ulema u Bošnjaka nije nikad tekfirijo, proglašavao nikoga nevjernikom u Bosni, ali, isto tako, bosanski reisu-l-ulema je uvijek bio s onima, koji dolaze u džamiju i koji odlaze na Ahiret s dženazom, koji brinu o vjeri onako kako znaju i umiju.

Zar je posao reisu-l-uleme da stoji na ulazu u džamiju kako bi zabranio ulazak, kako vi kažete, onima koji su licemjerni, koji lažu i koji kradu.

U Europi je samo rimski papa bezgriješan, ali ne i kod svih katolika. Svi ostali su griješni, uključujući i nas ulemu i vjernike Bošnjake, na koje vi ukazujete prstom da su licemjerni, da lažu i da kradu zato što su SDA-a, dok su oni koji ne idu u džamiju iz SDP-e pošteni, govore istinu i ne kradu.

Oni sjede u kafani uz mezu i piće i nikom zlo ne misle. Treba li reisu-l-ulema u Bošnjaka s tim koji su pošteni u kafani razgovarati o sudbini dina i ummeta ili sa onima koji dolaze u džamiju makar što nisu bezgriješni?

Dakako, Nerminu Nikšiću, vi u svom vrlo ambicioznom pismu potvrđujete da „vi imate svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču.“

Šta je sporno u tome?

Nismo li slobodni da svako ima svoju priču?

Nije li i reisu-l-ulema slobodan da ima svoj izbor i kao građanin i kao vrhovni poglavar – reisu-l-ulema?

Nije li reisu-l-ulema u Bošnjaka odgovoran za din i ummet?

Teško je vama, Nikšiću, razumjeti da reisu-l-ulema brine mnogo više o vama nego što vi brinete o reisu-l-ulemi i Islamskoj zajednici.

No, lahko vam je svoj nerad i neuspjeh na izborima pravdati miješanjem reisu-l-uleme i Islamske zajednice u politiku.

Jedno je izvjesno – Božja je zadnja – uvijek i na svakom mjestu!