Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista: Niko ne može osporiti da se Ukrajinci bore i ginu za Evropu i da u toj velika žrtva na oltaru savremene Evrope ali i svijeta. Obrazlažući pozitivno mišljenje Evropske komisije, jedan visoki zvaničnik iz Brisela rekao je: „Komisija ne zaboravlja da je Ukrajina jedina zemlja u Evropi u kojoj su pucali na ljude i ubijali ih zato što su izašli na ulice sa zastavama EU. Ne možemo im sada reći: ,,Žao nam je, izabrali ste pogrešnu zastavu.“

(Mihail Šiškin ruski pisac u progonsstvu i egzilu u otvorenom pismu): Šta može da učini pisac? Prije svega, on može da govori glasno. Ćutati znači podržavati agresora. Pobunjeni Poljaci su u XIX vijeku ustali protiv ruskog carizma pod geslom „Za vašu i našu slobodu!“ Sada se Ukrajinci sa Putinovom armijom bore za vašu i našu slobodu. Oni brane ne samo svoje ljudsko dostojanstvo, nego i dostojanstvo cijelog čovječanstva. Ukrajina sada brani našu slobodu i naše dostojanstvo. I mi smo dužni da učinimo sve kako bismo joj pomogli.

Bliži se 130 dan rata u Ukrajini gotovo više od četri mjeseca beskonpromisne borbe u odbrani od ruskog agresora i velikoruske politike diktatora iz crvenog Kremlja. Dosadašnji tok rata ostavio je nesagledive posljedice ratnih ratazaranja, proganjanja, zločina, ubistava i svega onog što ratovi nose sa sobom. Jedan od najvećih boraca na polju ljudske misli za približenje Rusije sa Zapadom jest bez sumnje Rus grof Petar Čadajev (1794—1856). U svojim filozofskim djelima i raspravama o svojoj naciji piše: ,,Mi nikad nismo napredovali uporedo s drugim narodima; nismo povezani ni s jednom od velikih ljudskih porodica; ne pripadamo ni zapadu ni istoku, niti baštinimo njihove tradicije. Izmješteni tako van vremena, na nas nije uticalo opšte obrazovanje ljudskog roda.“ Kako se agresija opravdava time da Ukrajina istorijski pripada Rusiji, sva objašnjenja zasnovana na donedavnoj postsovjetskoj istoriji kako bi se drugačjim odnosom prema Rusiji mogla izbjeći ruska agresija na Ukrajinu nemaju mnogo smisla. Ne zato što ne postoji, to jest ne može se zamisliti, bolji sistem evropske i svjetske bezbjednosti od ovoga koji je sada na probi, već zato što svakako, sa tačke gledišta ruskih vlasti, novi sistem nikako ne bi mogao biti onaj u kojem je Rusija jedna od država u Evropi od Atlantika do Urala ili čak do Vladivostoka. Ruske vlasti vide Rusiju kao svjetsku silu, a ne samo kao evropsku državu i tome leži jedan suštinskih problema na kojem se treba fokusirati.

UKRAJINSKA ŽRTVA ZA SLOBODU EVROPE: Niko ne može osporiti da se Ukrajinci bore i ginu za Evropu i da u toj velika žrtva na oltaru savremene Evrope ali i svijeta. Obrazlažući pozitivno mišljenje Evropske komisije, jedan visoki zvaničnik iz Brisela rekao je: „Komisija ne zaboravlja da je Ukrajina jedina zemlja u Evropi u kojoj su pucali na ljude i ubijali ih zato što su izašli na ulice sa zastavama EU. Ne možemo im sada reći: ,,Žao nam je, izabrali ste pogrešnu zastavu.“ Takva odluka je strateški važna za Evropu u cjelini. Ovdje nije u pitanju samo sudbina druge najveće zemlje u Evropi. Pored preporuke da se Ukrajini dodijeli status kandidata, uz „puno razumijevanje“ da je nakon toga potrebno preduzeti određene konkretne korake, komisija je preporučila da se isti status odobri i Moldaviji koja leži između Ukrajine i Rumunije, uz „puno razumijevanje“ da su nama (Evropi) potrebne promjene šireg zahvata. Podržavati, braniti i boriti se za Ukrajinu jedna je od temeljnih vrijednosti na kojima mora Evropa da istraje. Retorika mračne Putinove Rusije, od samog početka osuđena je na propast među političarima svijeta. Evropa je prošla više puta kroz različita ratna razaranja i sukobe koji su ostavili trajne i često nesagledive posledice koje nas prate i dan danas na stranicama savremene istorije. Jedan od strateški važnih ciljeva Rusije je sljedeći:. Mnogobrojni stručnjaci za bezbjednost koji su aktivni uvjereni su da Putin ne namjerava samo da osvoji i neutrališe Ukrajinu, poništavajući njen jezik, kulturu i nacionalni identitet. Sve to je samo sredstvo za postizanje ,,većeg cilja. “ On želi da podijeli Nato, da dezavuiše EU i primora Džoa Bajdena to jest SAD da se direktno uključi u igru moći, koja bi Rusiji omogućila da preuzme diplomatsku kontrolu nad istočnom Evropom. Nakon više stodvadeset dana rata, da su Nato saveznici bili ozbiljni, ukrajinska vojska bi sada imala čime da se brani. Umjesto toga slali su im oružje u veoma malim količinama. Čak i sada, nakon zakašnjnele odluke SAD-a da isporuče raketni sistem visoke pokretljivosti (Himars), odgovor zapada je pun oklijevanja i odlaganja.

TO JE NEDOPUSTIVO I TO IMA VISOKU CIJENU U LJUDSKIM ŽRTVAMA U UKRAJINI!!! Moderno oružje je najefikasnije kada je dio sistema: artiljerija dugog dometa koju može da ispaljuje rakete navođene laserima ili čak GPS-om, može da koristi radare, dronove ili druge senzore za otkrivanje ciljeva, a operacije mogu biti vođene na osnovu satelitskih obavještajnih podataka i elektronskog nadzora. To je sistem. Ukrajina posjeduje samo udarni dio sistema, a ne cjelinu. Jedini odgovor je otpor: vojni, kroz podršku Ukrajini i ponovno naoružavanje Evrope; informativni, prozivanjem intelektualaca i analitičara koji prenose Putinove laži; i strateški, staranjem da Nato postane savez istinskih demokratija i država. Mihail Šiškina, ruski piscac u emigraciji, progonstvu i egzilu u svom otvorenom pismu u javnosti o stanju u Rusiji (fragment) piše: ,,Ja sam Rus. U ime mog naroda, moje države kao i u moje lično ime, Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija osjeća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime, molim Ukrajince za oproštaj. Isto tako znam da zbog svega što se tamo čini, nemoguće je oprostiti. “ zatim nastavlja: ,, Želim da se vratim u Rusiju. Ali kakvu Rusiju? U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati – nepodnošljiv je smrad policijskih čizama. Vratio bih se u svoju zemlju, o kojoj sam pisao u Otvorenom pismu još 2013 – dakle prije aneksije Krima i početka ovog rata protiv Ukrajine – pismu kojim sam odbio da na međunarodnim sajmovima knjiga predstavljam Putinovu Rusiju: „Želim da predstavljam drugu, svoju Rusiju, zemlju bez uzurpatora na vlasti, gdje se ne brani pravo na korupciju, već ljudska prava, zemlju slobodnih medija, slobodnih izbora i slobodnih ljudi.“

Foto: Tportal