Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


RASIZAM
Procitaj komentar
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 15. June 2022. 13:06:06
AZIZ HUREM: Mnogi Bošnjaci pa i Bosanci vjeruju da su ili da će riješiti svoj status, status gosta ili stranca – koji im je trenutno određen – ukoliko ture u džep EU-pasoš. Sve olakšice s tim pasošom se mogu svesti na malo lakši prelazak granica. Međutim, ne daj Bože kakve frtutme o kojoj se stalno šuška u medijima a koja se kuha u nekim tajanstvenim i bolesnim glavama na nekim tajnim večerama i političkim i vojnim poligonima , niko nas ne bi pitao koji pasoš imamo u džepu jer nam u tom slučaju neće ni trebat. Nego će nam prije nego što nam glavu skinu možda gaće skidat da se uvjere jesmo li o…… kao što su to radili tadašnji fašisti ’92 - 95.
Dok posmatramo stablo, bilo koje, najčešće ne pomišljamo na njegov korijen. Najbitniji su nam njegovi plodovi ako je to voćka ili njegov obim i visina ako se radi o šumskom građevinskom drvetu. Korijen nas zanima tek onda ako želimo stablo da iščupamo. Za takve namjere moramo se dobro pripremiti jer veličina stabla nije uvijek srazmjerna korijenu. Često puta voćke a posebno one rijetke i plemenite koje su niskog rasta imaju ne srazmjerno dubok i širok korijen – tako da ih je ponekad skoro ne moguće iščupati, ili iskorijeniti. Ni vjetrovi ni oluje ni paljevine ni suše i poplave nisu mogle naškoditi tim koćopernim i autohtonim voćkama.

Nešto slično je i sa čovjekom odnosno sa narodom. Pitao me jedan moj komšija, koji je dobacio najdalje do Sarajeva i to samo nekoliko puta u cijelom životu, zašto su svi Kinezi onako sitni i rastom mali, odnosno je li svaki Turčin onako širac, približne visine i crnokos? Dobro si primijetio moj prijatelju, rekoh mu. Kinezi su ti svi skoro k’o jaje jajetu slični u našim evropskim očima a ni kod Turaka nisi puno pogriješio. Oni su ti svi stameni, a srce i grudi su im k'o kameni. Okretni, brzi, spretni i hrabri. A to što su rastom malo manji od nas su nadomjestili osobinama kako sam ti i rekao. Iako to pravilo da su manji ne važi od početka do kraja i za jedne i za druge i za one za koje nisi pitao je stanje slično. To su stari narodi koji se vijekovima u prošlosti ni s kim nisu miješali. Oni imaju „stoljetna stabla i krošnje“ i milenijumske korijene. Prije svega, opstati vijekovima na tako posnoj zemlji znači da se njihov organizam privikao i prilagodio tom nebu i tom tlu a korijene pustio ne slućeno duboko i široko. Razvili su i razradili životnu taktiku kako ostati u životu i kako se oduprijeti svakom neprijatelju. Međutim, ako se i jesu sa nekim ukrštali to je bilo izvan njihove postojbine, u vojnim pohodima i osvajanjima – ali i tada su oni svoje sjeme ostavljali uvijek tamo negdje preko sedam mora i sedam gora u tuđim zemljama. Vrlo rijetko je njih neko pohodio da bi ih porobio i da bi im krv svoju „poklonio“.

Ova pravila su važila skoro sve do polovine dvadesetog stoljeća kada počinje frekventnije kretanje ljudi i roba s jednog na drugi kraj svijeta. Danas možemo sresti i visokog Turčina i malo korpulentnijeg Kineza pa i Sudanca i Nigerijanca koji nije baš tako crn kao njegov otac ili djed itd.

****

Dakle, oni istočnjaci i južnjaci koje mi danas susrećemo u Evropi su ne davno ostavili svoj prag i toprak. Neko je tim ljudima koji su se utopili u Evropi, Americi ili bilo gdje u svijetu iščupao korijen ili oni sami sebi uz sve bolne i porođajne muke. Velika većina nije sigurno ostavila svoju grudu iz obijesti. Nego uz sve ne prilike koje ih čekaju počinju živjeti život iz početka. U početku možda i nisu bili svjesni šta ih očekuje u zemlji koja nije njihova i neće to nikada biti. Ali, osim što zemlja nije njihova, oni nakon izvjesnog vremena primijećuju polahko da su obilježeni, da ih se upire prstom, da nisu dobro došli, da su možda drugačije obojeni – čega na početku nisu bili svjesni i što u svojoj zemlji nisu uopće primjećivali. Zatim, da i pored truda i volje nisu savladali jezik, da se njihova kultura ne poklapa sa kulturom naroda u kojem su se obreli, da im se slave i praznici ne podudaraju, da su im imena i prezimena ne prilagođena tom pismu i jeziku, da kuhinja i način ishrane je sasvim drugačiji, do voda i vazduh imaju drugačiji ukus i miris, da su im halje kratke i uske i još mnogo mnogo toga. Svakako da ne treba poricati dobre strane života i standarda zemalja domačina ali sve to treba preživjeti, prihvatiti i sa tim se saživjeti. Treba potrošiti mnogo vremena i energije. A vrijeme ne čeka, život koji prolazi u navikavanju na drugog i drgačijeg ne umitno prolazi.
I napokon, nakon svih nada, nastojanja i želja da Turčin, Sudanac ili čak Bosanac postane Francuz ili Šveđanin postaje i ostaje jalova misao. Možda on sam za sebe misli i vjeruje da je postao to što je želio ali njegov domačin Francuz, Nijemac ili Englez uvijek zna i ne zaboravlja i stalno ga podsjeća na to šta je on o odakle je on i da on ne pripada tom tlu i tom nebu. “Desi se da neki došljak zaboravi ko je i odakle je pa ga ovaj redovno opominje“.

Od kako svijet postoji a tako će biti do Sudnjeg dana je prisutno pitanje: ko gdje pripada? Po rasi, jeziku, kulturi, vjeroispovijesti, političkom ubjeđenju, boji kože. To pitanje ne mora nikada biti ni postavljeno niti ko mora davati odgovor na ne postavljeno pitanje. Ali ono visi u zraku, ono je prisutno u razgovoru između dvojice, u trgovini, administrativnom uredu, na šalteru, u avionu i autobusu, sportskom terenu, radnom mjestu i generalno svugdje.

Nakon bolnih godina kada im je taj kažiprst uperen na njih - Nigerijance, Turke ili Bosance postao mora i teret postavljaju sebi pitanje državljanstva. Vjerujući da će njemačkim ili švedskim ili čak američkim pasošem riješiti sve ove probleme što su ih do sada nosili na vratu. Ama jok bolan. Ti si opet onaj isti obilježeni Turko jal Bošnjo jal ovaj ili onaj. Piši se ti kud hoćeš i kako hoćeš ali svi znaju šta si i ko si, pa i kad ime i prezime promijeneš. Ko posjeduje koji pasoš je samo varka i životna lutrija za koju se nikada ne zna je li pravi pogodak. Tamam kad se ponadaš da si nekim tamo pasošem postao ovaj ili onaj neko te opomene da si promašio i pogriješio. Ni jedan pasoš ma koje zemlje na svijetu nikom više ne garantuje bezbjednost i jednaka a pogovo ekskluzivna prava. Pitanje državljanstva je nekada u monarhijama bilo ekskluzivno pravo za odabrane. No ipak, stranac je uvijek u jednom smislu gost ma kojeg statusa bio. A stara njemačka poslovica kaže: „Am dritten Tag beginne der Gast zu stinken“ / „trećeg dana gost počinje da smrdi“. Iako su danas svima puna usta jednakopravnosti, demokratije i slobode od uvijek su postojala pravila za goste odnosno strance i još dugo će biti na snazi. Pa i kada nisu bila napisana, neke običajne regulative su se prakticirale. Ako ništa a ono se znalo ko je domačin a ko je gost, odnosno ko je stranac. Državljanstvo odnosno pasoš je predstavljao - a i danas je tako – jedan administrativno pravni konstrukt i imao je duple aršine. Za jedne, pravu snagu i važnost a za druge običnu formalnost. Jevreji u nacističkoj Njemačkoj su svi bili državljani Njemačke, u Poljskoj, isto tako poljski državljani itd ali to im ništa nije pomoglo za vrijeme holokausta.

*****

U Srednjem vijeku biti stranac je bila i društvena i socijalna kategorija. Crkva je u svoje okrilje zaogrtala strance lutalice i one koji su ostali bez sredstava i krova nad glavom. U Jozefovom zakoniku iz 1787. stranci su podijeljeni na korisne i štetne i taj zakon je omogučavao strancima neke privilegije i prava ali tek nakon dužeg boravka u datoj državi. Da bi već u Francuskoj revoluciji 1789. se naslućivale konture državljanstva i u Deklaraciji o ljudskim pravima postavljeni propisi o državljanstvu.

Međutim, istovremeno, unutar granica tadašnjih država se formiraju nacije koje iz društva i javnog života istiskuju religiju i crkvu. Crkvena vlast nije više vlast jer gubi poluge moći, a nacije koje su tada bile uglavnom monolitne preuzimaju državu u svoje ruke – gradeći, ne naciju nego nacionalizam - svjesno ili ne svjesno koji će biti preteća šovinizma i fašizma. Dvije decenije kasnije se piše i usvaja zakon o sticanju i gubitku državljanstva. Tada već počinju progoni buntovnika i pojedinaca koji su bili u sukobu sa režimom.

Tek nakon Prvog svj. rata kada su kraljevine pale na koljena se ozbiljnije počinju razmatrati pitanja izbjeglica odnosno novopridošlih građana. Ali još uvijek sa velikim manjkavostima i primjesama rasizma. Tako je izglasan zakon da državljanstvo može dobiti samo neko ko potiče isto tako iz bivših kraljevina ali samo ako odgovara većinskom stanovništvu po jeziku i rasi. Taj zakon su Jevreji nazvali „Antisemitski zakon“ – „Anti Semitsko ustavno pravo“. Tako Jevreji iz Galicije nisu ispunjavali uslove i nisu mogli postati npr. austrijski državljani osim naučnika, pisaca i onih koji su sa sobom donosili veliko bogatstvo. Da bi to i novostečeno bogatsvo bilo opljačkano u praskozorje Drugog svj, rata kada su počele Kristalne noći.

****

Zašto sve ovo pišem?
Mnogi Bošnjaci pa i Bosanci vjeruju da su ili da će riješiti svoj status, status gosta ili stranca – koji im je trenutno određen – ukoliko ture u džep EU-pasoš. Sve olakšice s tim pasošom se mogu svesti na malo lakši prelazak granica. Međutim, ne daj Bože kakve frtutme o kojoj se stalno šuška u medijima a koja se kuha u nekim tajanstvenim i bolesnim glavama na nekim tajnim večerama i političkim i vojnim poligonima , niko nas ne bi pitao koji pasoš imamo u džepu jer nam u tom slučaju neće ni trebat. Nego će nam prije nego što nam glavu skinu možda gaće skidat da se uvjere jesmo li o…… kao što su to radili tadašnji fašisti ’92 - 95.

Zato; bolje stanje u našoj domovini odnosno eliminacija fašističkih antibosanskih političara neće i ne može doći sama po sebi. Njih treba uklonuti i privesti pred lice pravde za sva ne djela koja su činili u prošlosti i za podrivanje mira i sigurnosti, za secesionističke namjere i planove, za ratni plijen, za privredni kriminal bilo u ratu ili u miru. A da bi se to moglo uraditi potrebno je glasati i birati probosansku avangardu. Međutim da bi to pravo ostvarili potrebno se registrovati za Izbore. Dragi Bosanci, ma gdje bili i živjeli i ma koliko vjerovali da će Bosna preživjeti bez mene i tebe jednog dana možemo zažalit. Uvijek je lakše braniti ono što imaš nego ponovo osvajati ono što si izgubio. Čovječe, nemoj da te zavara švedski, njemački ili bilo koji drugi komfor pa da odjavašiš od svoje grude, da ti bude svejedno. Bosnu mi još uvijek trebamo a i ona nas. Ukoliko je ostavimo i odrodimo se od nje drugi jedva čekaju da je prisvoje i pregrade. Tvoj glas, ma gdje ti bio mora biti samo samo za BOSNU i ni protiv koga.

„Država – to sam ja“ reče Luj XIV. Ima njih još i danas koji bi se ponašali kao Luj kad bi im palo šaka.

VRH



Ostali prilozi:
» BRAVO, MOJI DRAGI BOSANCI IZ KALESIJE!
Mr. Milan Jovičić | 13. August 2022 08:33
» O PROIZVODNJI KRIVNJE U KOLEKTIVNOJ SVIJESTI BOŠNJAKA
Dr. Sead Alić | 12. August 2022 08:18
» UKRAJINA ODOLIJEVA RUSKIM UDARIMA I OKUPACIJI
Božidar Proročić | 12. August 2022 07:55
» HRVATI I DAVIDOVA ZVIJEZDA
Dr. Adamir Jerković | 11. August 2022 08:02
» IMPERATIV MORALNE SAVJESTI ZA PALESTINU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. August 2022 07:54
» TRIDESETOGODIŠNJI VJERSKI RAT
Dr. Sead Alić | 10. August 2022 06:39
» DA LI SMO PONOSNI I PRKOSNI BOSANCI, ILI SMO PALESTINCI?
Mr. Milan Jovičić | 09. August 2022 07:07
» IZRAELSKI AMBASADOR GENDLER U SLUŽBI APARTHEIDA U BOSNI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. August 2022 16:05
» TEMELJNI UGOVOR - TEMELJNA IZDAJA CRNE GORE
Božidar Proročić | 05. August 2022 21:07
» VODSTVO I PROMJENE
Dr. Mesud A. Ramić | 05. August 2022 09:53
» EUROPOCETRIČNI NACIONALSOCIJALIZAM VIKTORA ORBANA
Dr. Sead Alić | 04. August 2022 21:14
» ZA SLOBODU BOSNE I NARODA I REISU-L-ULEMA SE BORIO
Elmedina Muftić | 04. August 2022 19:35
» BOSNA JE PEDESET DRUGA DRŽAVA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 01. August 2022 14:09
» ODBRANA UKRAJINE TREBA DA BUDE PRIORITET EVROPE
Božidar Proročić | 31. July 2022 13:51
» PORUKE I POUKE POVODOM NOVE 1444. HIDŽRETSKE - MUSLIMANSKE GODINE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. July 2022 15:19
» KAMO SREĆE DA TO ISTINA NIJE
Sead Zubanović | 30. July 2022 03:57
» DA LI JE I POSLJEDNJA ŠANSA VISOKOG PRESTAVNIKA OHR-A?
Mr. Milan Jovičić | 30. July 2022 01:56
Ostali prilozi istog autora:
» EVROPA JE KUKAVICA
29. July 2022 15:37
» KO JE KOGA PRAVIO?
01. June 2022 13:37
» MEZARI I MEZARISTANI
23. May 2022 18:11
» BAJRAMSKA BESJEDA
02. May 2022 00:44
» RASPUTIN
06. March 2022 23:14
» QUO VADIS, BOSNIEN?
28. January 2022 00:21
» PROSTITUCIJE REPUBLIKE SRPSKE
12. December 2021 15:01
» HOUSE OF ONE
30. November 2021 14:57
» I KAMEN BI ZAPLAK’O
13. July 2021 16:32
» APSURDI
07. May 2021 19:00
» RAMAZANSKA PRIČA
12. April 2021 15:13
fastvee.gif
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Taslidza Banner.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
almirhot.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif