Kolumne
VEĆ VIĐENO... MOSKVA JE SVAKIM DANOM SVE SLABIJA
|
|
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 08. June 2022. 20:06:59
Rusija vidi Srbiju i RS kao posljednja uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu. Za očuvanje stečenih pozicija Rusija je spremna na sve. Ali...
Rusija tone u sve dublju političku i ekonomsku krizu. Od početka ruske vojne agresije na Ukrajinu bavimo se ovom temom i refleksijama na Bosnu i Hercegovinu. Naše prognoze iznesene na stranicama Oslobođenja pokazale su se tačnim. Ekonomske sankcije Rusiji počele su da daju rezultate, ali s obzirom na to da se radi o velikoj zemlji, one u startu nisu pokazivale vidljiviji efekat. Sada već pokazuju, a ruska vlast odašilje znakove nestrpljenja i velike nervoze.
TO JE IGRA, PRIVID...: Bošnjački i dijelom hrvatski dio BiH je na strani napadnute Ukrajine. Srbija i RS, kao dio BiH, intimno su na strani Moskve, ali u javnom pokazivanju Beograd glasa “protiv” Rusije. Ali, to je igra, privid. Republika Srpska, koja slijedi Srbiju, tobože je za “neutralnost” u rusko-ukrajinskom sukobu, a zapravo više nego Beograd pokazuje uočljivu naklonost prema Moskvi. Jasno je i zašto.
Dodikov režim zna da je igra na rusku kartu izborni alat s obzirom na rusofilska osjećanja u RS-u. Rusija koja se nadala brzom pokoravanju susjedne države dobro se ugruhala u napadima na Kijev i Harkiv, pa su se sada borbe prenijele na istok Ukrajine, u Donbas. Moskva nije očekivala da će agresija proizvesti takav otpor Ukrajinaca i zbijanja redova unutar zapadne vojno-političke alijanse (ako izuzmemo mađarska “iskakanja”). Zapad je sve karte bacio na Ukrajinu, a ovakva vojna podrška napadnutoj zemlji, mjerena u milijardama eura, nije viđena još od II svjetskog rata. Rusija je iznenađena, jer ne samo da nije razbila NATO i EU nego ih je ojačala i učinila prihvatljivim za neutralne Švedsku i Finsku, da ne govorimo o Gruziji, koja je doživjela rusku agresiju 2008. i Moldaviji, koja ima problem “pobune” u Pridnjestrovlju. Sada su te zemlje u velikoj opasnosti. BiH se također približava NATO-u i pored opiranja srpske strane, koja je prethodno 2006. prihvatila Sporazum o programu Partnerstvo za mir. Onda su se Srbi predomislili, da bi Dodik ipak odblokirao NATO put BiH. Opiranje RS-a NATO-u razrađeno je u Moskvi. RS je postao snažan remetilački faktor sa svim implikacijama ne samo u BiH nego i u regionu.
Rusija vidi Srbiju i RS kao posljednja uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu. Za očuvanje stečenih pozicija Rusija je spremna na sve. Ali, svakim danom slabit će položaj Moskve. Ovo se najbolje vidi iz otkazivanja posjete ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova Beogradu zbog toga što su Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora zabranile prelet njegovom avionu. Ova okolnost je, međutim, dobrodošla Vučiću pred posjetu njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji će pokušati da ohrabri srbijanskog predsjednika u nametanju sankcija Rusiji. Vrijeme ističe. EU neće još dugo čekati Vučićeva premišljanja.
Potpuno je jasno da on sjedi na dvije stolice. Vrlo je, međutim, moguće da Vučić zauzme kontrarusku stranu u pogodnom trenutku, što Moskva naslućuje. U tom kontekstu treba pratiti nedavnu Putinovu izjavu kada se Putin pozvao na odluku Međunarodnog suda o Kosovu. Vjerovatno je prozreo Vučićevu namjeru da promijeni stranu, pa između redova poslao opomenu da Moskva energetski kontrolira Srbiju, da Beograd od toga ima benefite i da u svojim rukama drži kosovski adut. Za sada Vučić čeka. Hipotetski, ne bi bilo nezamislivo rusko priznanje Kosova, kao osveta za eventualnu izdaju. Time bi kod kuće Putin opravdao pripajanje Krima, kojeg očigledno ne želi vraćati Ukrajini. Sve ovo je dobro poznato srbijanskom predsjedniku. Što se tiče RS-a, tu je uticaj Rusije mnogo veći, premda Moskva ovaj aranžman gleda povezano. Rusija dugo radi na stvaranju proruskog ambijenta i uvezivanju protivbosanskih elemenata. Hrvatski saveznik Moskve je prokazani rusofil, šef HDZ-a Dragan Čović. On je očigledno iz Zagreba dobio naputke da nastavi sa igranjem političkog kazačoka, čiji je krajnji cilj razvaljivanje BiH.
Ovih dana smo se naslušali prijetnji ambasadora Kalabuhova upućenih BiH, koji bez trunke diplomatije otvoreno govori da će Rusija reagirati na pokušaj pridruživanja BiH NATO-u. U zgradi NSRS-a ponovio je prijetnju. U ulozi advokata HDZ-a BiH rekao je “da se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje”. Dodik je ponovo zloupotrijebio Narodnu skupštinu, dajući joj neustavnu zadaću da uopće raspravlja o pitanjima u isključivoj nadležnosti Predsjedništva BiH. Ovo se događalo 6. juna 2022. i, gle zanimljivosti - u Danu kada svijet obilježava godišnjicu iskrcavanja saveznika u Normandiju 1944. godine.
POČETAK KRAJA: Akcija Overlord je bila početak kraja njemačkog fašizma. Ima neke simbolike u tome. Na američku crnu listu 1944. stavljen je Treći rajh. Nakon 78 godina nisu stavljena ustaška imena Luburića i ostalih zlikovaca koja obilježavaju ulice Mostara. No, na listi su se našli predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara (HDZ) i ministar zdravstva RS-a Alen Šeranić (SNSD). Prvi zbog blokade funkcioniranja FBiH, a drugi zbog promicanja secesionističkih aktivnosti RS-a. Suočen sa opasnošću crne liste, ministar finansija Bevanda je, ipak, pronašao kakav-takav način da izgleda konstruktivan. Da li se Dodik prepao težih kazni, tek NSRS je odgodio prenos nadležnosti i pružio podršku misiji EUFOR-a u BiH. Kako god, jasno je da samo stavljanje na američke i britanske crne liste neće biti dovoljno. Bez smjenjivanja nacionalnih vođa i njihovog udaljavanja iz političkog života, jer su do besvijesti zadeverali ovu zemlju, ovaj posao neće imati smisla. Bez radikalnog pristupa “crni” sa liste govoriće: Samo ti piši, to me ne dotiče! (Preuzeto: oslobodjenje.ba)
Rusija tone u sve dublju političku i ekonomsku krizu. Od početka ruske vojne agresije na Ukrajinu bavimo se ovom temom i refleksijama na Bosnu i Hercegovinu. Naše prognoze iznesene na stranicama Oslobođenja pokazale su se tačnim. Ekonomske sankcije Rusiji počele su da daju rezultate, ali s obzirom na to da se radi o velikoj zemlji, one u startu nisu pokazivale vidljiviji efekat. Sada već pokazuju, a ruska vlast odašilje znakove nestrpljenja i velike nervoze.
TO JE IGRA, PRIVID...: Bošnjački i dijelom hrvatski dio BiH je na strani napadnute Ukrajine. Srbija i RS, kao dio BiH, intimno su na strani Moskve, ali u javnom pokazivanju Beograd glasa “protiv” Rusije. Ali, to je igra, privid. Republika Srpska, koja slijedi Srbiju, tobože je za “neutralnost” u rusko-ukrajinskom sukobu, a zapravo više nego Beograd pokazuje uočljivu naklonost prema Moskvi. Jasno je i zašto.
Dodikov režim zna da je igra na rusku kartu izborni alat s obzirom na rusofilska osjećanja u RS-u. Rusija koja se nadala brzom pokoravanju susjedne države dobro se ugruhala u napadima na Kijev i Harkiv, pa su se sada borbe prenijele na istok Ukrajine, u Donbas. Moskva nije očekivala da će agresija proizvesti takav otpor Ukrajinaca i zbijanja redova unutar zapadne vojno-političke alijanse (ako izuzmemo mađarska “iskakanja”). Zapad je sve karte bacio na Ukrajinu, a ovakva vojna podrška napadnutoj zemlji, mjerena u milijardama eura, nije viđena još od II svjetskog rata. Rusija je iznenađena, jer ne samo da nije razbila NATO i EU nego ih je ojačala i učinila prihvatljivim za neutralne Švedsku i Finsku, da ne govorimo o Gruziji, koja je doživjela rusku agresiju 2008. i Moldaviji, koja ima problem “pobune” u Pridnjestrovlju. Sada su te zemlje u velikoj opasnosti. BiH se također približava NATO-u i pored opiranja srpske strane, koja je prethodno 2006. prihvatila Sporazum o programu Partnerstvo za mir. Onda su se Srbi predomislili, da bi Dodik ipak odblokirao NATO put BiH. Opiranje RS-a NATO-u razrađeno je u Moskvi. RS je postao snažan remetilački faktor sa svim implikacijama ne samo u BiH nego i u regionu.
Rusija vidi Srbiju i RS kao posljednja uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu. Za očuvanje stečenih pozicija Rusija je spremna na sve. Ali, svakim danom slabit će položaj Moskve. Ovo se najbolje vidi iz otkazivanja posjete ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova Beogradu zbog toga što su Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora zabranile prelet njegovom avionu. Ova okolnost je, međutim, dobrodošla Vučiću pred posjetu njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji će pokušati da ohrabri srbijanskog predsjednika u nametanju sankcija Rusiji. Vrijeme ističe. EU neće još dugo čekati Vučićeva premišljanja.
 |
Potpuno je jasno da on sjedi na dvije stolice. Vrlo je, međutim, moguće da Vučić zauzme kontrarusku stranu u pogodnom trenutku, što Moskva naslućuje. U tom kontekstu treba pratiti nedavnu Putinovu izjavu kada se Putin pozvao na odluku Međunarodnog suda o Kosovu. Vjerovatno je prozreo Vučićevu namjeru da promijeni stranu, pa između redova poslao opomenu da Moskva energetski kontrolira Srbiju, da Beograd od toga ima benefite i da u svojim rukama drži kosovski adut. Za sada Vučić čeka. Hipotetski, ne bi bilo nezamislivo rusko priznanje Kosova, kao osveta za eventualnu izdaju. Time bi kod kuće Putin opravdao pripajanje Krima, kojeg očigledno ne želi vraćati Ukrajini. Sve ovo je dobro poznato srbijanskom predsjedniku. Što se tiče RS-a, tu je uticaj Rusije mnogo veći, premda Moskva ovaj aranžman gleda povezano. Rusija dugo radi na stvaranju proruskog ambijenta i uvezivanju protivbosanskih elemenata. Hrvatski saveznik Moskve je prokazani rusofil, šef HDZ-a Dragan Čović. On je očigledno iz Zagreba dobio naputke da nastavi sa igranjem političkog kazačoka, čiji je krajnji cilj razvaljivanje BiH.
Ovih dana smo se naslušali prijetnji ambasadora Kalabuhova upućenih BiH, koji bez trunke diplomatije otvoreno govori da će Rusija reagirati na pokušaj pridruživanja BiH NATO-u. U zgradi NSRS-a ponovio je prijetnju. U ulozi advokata HDZ-a BiH rekao je “da se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje”. Dodik je ponovo zloupotrijebio Narodnu skupštinu, dajući joj neustavnu zadaću da uopće raspravlja o pitanjima u isključivoj nadležnosti Predsjedništva BiH. Ovo se događalo 6. juna 2022. i, gle zanimljivosti - u Danu kada svijet obilježava godišnjicu iskrcavanja saveznika u Normandiju 1944. godine.
POČETAK KRAJA: Akcija Overlord je bila početak kraja njemačkog fašizma. Ima neke simbolike u tome. Na američku crnu listu 1944. stavljen je Treći rajh. Nakon 78 godina nisu stavljena ustaška imena Luburića i ostalih zlikovaca koja obilježavaju ulice Mostara. No, na listi su se našli predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara (HDZ) i ministar zdravstva RS-a Alen Šeranić (SNSD). Prvi zbog blokade funkcioniranja FBiH, a drugi zbog promicanja secesionističkih aktivnosti RS-a. Suočen sa opasnošću crne liste, ministar finansija Bevanda je, ipak, pronašao kakav-takav način da izgleda konstruktivan. Da li se Dodik prepao težih kazni, tek NSRS je odgodio prenos nadležnosti i pružio podršku misiji EUFOR-a u BiH. Kako god, jasno je da samo stavljanje na američke i britanske crne liste neće biti dovoljno. Bez smjenjivanja nacionalnih vođa i njihovog udaljavanja iz političkog života, jer su do besvijesti zadeverali ovu zemlju, ovaj posao neće imati smisla. Bez radikalnog pristupa “crni” sa liste govoriće: Samo ti piši, to me ne dotiče! (Preuzeto: oslobodjenje.ba)
