Poezija
HIJENE
|
|
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 18. March 2022. 00:03:13
zalud im neće čuti jauk s mojih usti
bolom ja se u sutonu mrsim
nakon duge šutnje kao posta
od sreće što istim još poklekla nije
kada krvava čeljust zalogaj ispusti
još se suncu sjajnom tek malo isprsim
jedna zraka meni bude dosta
da mi dušu prostu toplinom ugrije
Đavolji rep i kosa boje pogane krvi
zastali ispod svjetla da im se neuki dive
u kandžama im duša naivna, još povjeruje
Da su to ljudi, brani ih, pogled se mrvi
tvrdi da ne vidimo dobro, kako su krive
slike u kojima hijena u njedra zaviruje
Vidiš
ja koračam ispod kandži smjelo
strahove sam davno
vezao u čvor kao mornar uže
samo Jedan bdije
ljepota mi usne dovom Njemu dira
na postelju trošnu kada klone tijelo
osjećam se slavno
tinta mi je more da potraje duže
za čuvane tajne što ih duša krije
pa ih jutrom slažem perom od nemira
Sutra
što će doći, međ’ prstima svila
da svatove svoje ugleda u nadi
pa ni vrijeme nije pokleklo od straha
ne plašim se noći, hijena u krvi
Istina je dušu medom napojila
čekanje mi samo svakim danom sladi
ja s nadom koračam do posljednjeg daha
pišem kako stići, sjajnom suncu prvi
Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
|
Ostali prilozi:
|
Ostali prilozi istog autora:
|
