AKADEMIK PROF. DR. ALEKSANDAR KNEŽEVIĆ: Prošlo je više od četvrt vijeka po prestanku rata. Šta su u tom periodu uradili intelektualci? Ne mnogo. Nema ih više od desetak koje su prepoznali mediji i koji govore o funkcionisanju države. Ne veliki, ali značajan broj intelektualaca se snalazi i krade, uglavnom to rade preko etničkih političkih stranaka. Njih država ne interesuje. Za relativno male lične koristi prave veliku štetu državi. Poseban problem su oni intelektualci koji su ovladali izbornim sistemom. Razvili su sistem lažiranja izbora – instalirani nemoralni brojači glasova imaju veći uticaj na rezultate izbora od samih glasača. Državom upravlja soj krimilizovanih intelektualaca koji se uključuju u etnokonfesionalne političke stranke.

Prošlo je više od četvrt vijeka po prestanku rata. Šta su u tom periodu uradili intelektualci? Ne mnogo Republika Bosna i Hercegovina je u proljeće 1992. bila napadnuta upravo u vrijeme priznavanja njene državnosti od mnogih država svijeta i njenog prijema u Ujedinjene nacije. Bila je to tada jedina država u Evropi bez svoje oružane sile. Praktično, napala ju je Socijalistička Republika Srbija koja je prije toga podjarmila Socijalističku Republiku Crnu Goru. Rat je planiran ranije. Ključno je bilo osnivanje tri etnokonfesionalne političke stranke (zvane nacionalne iako su radile protiv svoje nacije – bosanskohercegovačke). Tako se moglo iz Beograda upravljati etničkom strankom bosanskih Srba – stvaranje nereda, održavanje nelegalne skupštine srpskog naroda, te mobilizacija. Vodeću ulogu imala je Jugoslovenska narodna armija kojom je ovladala Srbija. Kasnije se u rat protiv dijela teritorije Bosne i Hercegovine uključuje Republika Hrvatska, a preko “svoje” etničke političke stranke.
Tada vlast Republike Bosne i Hercegovine raspolaže samo sa Teritorijalnom odbranom sa ograničenim fondom naoružanja, jer je neposredno prije rata dio naoružanja TOBiH bio otet sa obrazloženjem da zbog sigurnosti treba da je predat na čuvanje JNA. Vrši se mobilizacija i stvara se Armija Republike Bosne i Hercegovine, sa skromnom organizacijom i slabim naoružanjem. Diplomatija Srbije je već osigurala embargo za uvoz oružja u BiH. Jedini legalni uvoz oružja u BiH vršila je JNA za naoružavanje vojske bosanskih Srba i jedinica koje su dolazile iz Srbije i Crne Gore.

STVARANJE ARMIJE RBIH: U veoma teškim ratnim uslovima stvara se Armija Republike Bosne i Hercegovine. Teško se dolazi do oružja. Ipak, ta armija ne dozvoljava pad Sarajeva, Mostara, Bihaća, Tešnja i drugih napadnutih gradova. Na mnogim frontovima pobjeđuje. Goloruka raja postiže pobjedu nad jednom od najjačih armija svijeta – JNA. Pred početak dejtonskih pregovora u jesen 1995. Armija RBiH ima inicijativu.

U teškim uslovima, pripadnici ARBiH su pokazali visok moral i herojstvo. Bio je to poseban fenomen. Vojska koja je nastala u samom ratu sačuvala je državu. Pobjedu su izvojevali i građani koji su trpjeli svakodnevna granatiranja i djelovanja snajpera, koji su živjeli u oskudici hrane, energije i vode. Ti ljudi su uprkos svakodnevnim atacima održali ljudskost i osjećaj bosanstva.

U Daytonu pregovaraju tri zaraćene strane: napadnuta Republika Bosna i Hercegovina i države napadači Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i Republika Hrvatska. Države napadači postavljaju uslove. U Daytonu višestruki poraz bh. države. Dešava se ono što se do tada u njenoj istoriji nije nikada dešavalo. Ona se dijeli etnički! Blizu 50% etnički ispražnjene države pripada bosanskim Srbima, dok približno drugih 50% pripada bosanskim Bošnjacima i bosanskim Hrvatima koji imaju svoje etničke kantone. Država je osakaćena, ima mali broj državnih funkcija. Najveća potvrda ove kapitulacije je rješenje da je obrazovanje u nadležnosti Republike Srpske, odnosno kantona u Federaciji BiH. Time se dugoročno betonira etnički način razmišljanja po kojem je domovina bosanskih Hrvata Republika Hrvatska, a bosanskih Srba Republika Srbija. Takav pristup se razvija u cijelom poratnom periodu. Poraz je i u tome što bosanski jezik ima tri naziva.

U teškim uslovima, pripadnici ARBiH su pokazali visok moral i herojstvo. Bio je to poseban fenomen. Vojska koja je nastala u samom ratu sačuvala je državu. Pobjedu su izvojevali i građani koji su trpjeli svakodnevna granatiranja i djelovanja snajpera, koji su živjeli u oskudici hrane, energije i vode. Ti ljudi su uprkos svakodnevnim atacima održali ljudskost i osjećaj bosanstva. (Foto: Screeshot)

Prošlo je više od četvrt vijeka po prestanku rata. Šta su u tom periodu uradili intelektualci? Ne mnogo. Nema ih više od desetak koje su prepoznali mediji i koji govore o funkcionisanju države. Ne veliki, ali značajan broj intelektualaca se snalazi i krade, uglavnom to rade preko etničkih političkih stranaka. Njih država ne interesuje. Za relativno male lične koristi prave veliku štetu državi. Poseban problem su oni intelektualci koji su ovladali izbornim sistemom. Razvili su sistem lažiranja izbora – instalirani nemoralni brojači glasova imaju veći uticaj na rezultate izbora od samih glasača. Državom upravlja soj krimilizovanih intelektualaca koji se uključuju u etnokonfesionalne političke stranke.

Ovdje se iznosi mišljenje da je osnova bavljenja kriminalom u Bosni i Hercegovini nedostatak znanja, ono je prethodnik kriminala. Svaka bitna aktivnost u nekoj državi započinje znanjem i informacijama. U slučaju nedovoljnog znanja, ono se improvizuje i time se stvara prostor za kriminalno djelovanje. Nedostatak znanja omogućava organizaciju kriminala, bez obzira na to da li se radi o neznanju vođenja države, bilo o kriminalu vezanom za privrednu i drugu aktivnost u takvoj državi.

NEMA ZNANJA: Bio je, u negativnom smislu, impresivan razgovor funkcionera povodom nedavnog štrajka rudara. Radilo se o traženju rješenja, ali kroz improvizaciju baziranu na neznanju. Bilo bi normalno da su federalni ministar za energiju i direktor Elektroprivrede BiH pokazali da oni znaju kako se povezuju proizvodnja električne energije i njeno korištenje u Evropskoj uniji kojoj težimo. Daleko smo od toga da možemo odmah da kopiramo model EU, ali trebalo je poći od osnova tog modela, te u nekom dužem periodu raditi na njegovom usvajanju i u okviru toga regulisati današnji odnos države, rudnika uglja i elektroprivrede. A njih dvojica su pokazala osnovna neznanja o upravljanju električnom energijom u državi i došli do rješenja koje će se ubrzo pokazati pogrešnim.

I sama odluka o ograničenju cijene električne energije za privredu, donesena pred samu Novu godinu od Federalne skupštine je pokazatelj nepoznavanja nečega što se zove upravljanje električnom energijom u državi. To je samo potvrda neznanja resornog ministra i direktora Elektroprivrede BiH, ali i privrednika i političkih stranaka.

Intelektualci ubrzano gube državu. U Bosni i Hercegovini u toku je nova faza političkog sukoba Republike Srbije protiv BiH. Radi se o psihološkom ratu koji ima za cilj slabljenje bh. države, kako bi se jednog dana ona raspala. Odgovor onih intelektualaca koji su plaćeni za očuvanje i razvoj države trebao bi da se bazira na znanju. A ono glasi: potezi koje vuče Narodna skupština Republike Srpske su nezakoniti, protupravni. Ne treba govoriti biće ili neće biti rata i tražiti međunarodnu podršku da do rata ne dođe. Osnov je u pravnoj kvalifikaciji poteza Milorada Dodika kroz skupštinu RS-a i u tom smislu treba animirati tzv. međunarodnu zajednicu. Pokazati da se radi o protupravnom aktu. Ne može se dozvoliti da se odluke Skupštine BiH, tj. države poništavaju odlukama jednog entiteta. I o tome treba stalno govoriti.

Međunarodna zajednica teško se snalazi sa međuetničkim odnosima u BiH, ali pitanje odnosa legalno - nelegalno bilo bi im potpuno jasno, kada bismo ga mi pravilno i argumentovano postavili. Stvar je u pravnoj, a ne etničkoj problematici. Praizvor je postojanje konflikta građanski - etnički u državi.
Pod dejstvom hrvatske i srpske politike, etnokonfesionalne stranke i tzv. građanske stranke spominju ono čega nema u Dejtonskom ustavu BiH. Spominju otrcani pojam konstitutivnost naroda, mada se radi o konstituentnosti, što ima mnoga manju težinu. Po Mirovnom sporazumu, konstituentni su i ostali narodi i građani. Govore o legitimnom predstavljanju naroda (množina), mada se radi o legitimnom predstavljanju naroda (jednina) na određenom teritoriju. Izabrani vijećnici predstavljaju narod (građane) date teritorije, a ne tri naroda u državi.

Kod nas se govori i postoje zastave naroda. Nigdje u svijetu ne postoje zastave naroda. Postoje samo zastave država i njenih administrativnih jedinica. U Velikoj Britaniji ne postoji zastava Engleza, ali postoji zastava Engleske. Tako ne mogu postojati zastave Bošnjaka i Hrvata. A zastava Republike Srpske nije zastava Srba, nego svih građana tog entiteta. U Republici Srpskoj se smatra da je taj entitet republika. Republika je samo dio naziva tog entiteta. Mnoge entitetske ustanove u RS-u imaju odrednicu republički, što je nepravilno.

Šta rade bh. intelektualci – političari, naučnici, novinari i drugi intelektualci. Dozvoljavaju zloupotrebu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Način razumijevanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, te svjesno iskrivljavanje pojedinih pojmova iz Sporazuma elemenat je političkog života u BiH. Članovi etnokonfesionalnih političkih stranaka su uveli pogrešne pojmove i pogrešno razumijevanje Mirovnog sporazuma i ustava. Opozicija to ne primjećuje, ni intelektualci to ne primjećuju. Ponavljaju pogrešno kao papagaji.

Što je najgore, znatan broj intelektualaca smatra da je njihov zadatak da podržavaju određenu etničku grupu samo zbog njihove etničke ili vjerske pripadnosti. Mnogim intelektualcima izgleda da je bošnjaštvo, hrvatstvo i srpstvo vrsta političkog opredjeljenja. Jednostavno smatraju da treba da podrže svog samoproglašenog etničkog vođu. I u ratu su se mnogi intelektualci prislanjali ovoj ili onoj vojsci samo zbog svoje etničke, bolje reći vjerske pripadnosti. To je bilo jače od želje da se sačuva država.

Kako je protekli rat bio i unutar države i van nje proglašen etničkim, a ne međunarodnim kakav je stvarno bio, značajan broj bosanskih Hrvata i bosanskih Srba je smatrao da treba da se bore za svoj narod, mada su se borili protiv vlastite države. Da je rat proglašen međunarodnim, sigurno je da bi se dio tih Hrvata i dio tih Srba obreo na strani svoje države. Opasni su intelektualci koji pokazuju veću brigu prema susjednim državama, nego prema svojoj državi. Bar tako izgleda, jer je to samo maska za kriminalno bogaćenje.

BOSANSTVO: Bošnjologija, hrvatologija i srbologija su postale važne naučne oblasti na kojima se zasniva nerazvoj države. Tako uspješno da to prihvataju i međunarodne ličnosti koje pozivamo da spriječe raspadanje Bosne i Hercegovine. Ne zna se koliko će dugo to trajati, koliko će ova država nazadovati, ali razvoja bilo koje države nema bez građanskih sloboda, a ne kolektivnih stega. Nema bez bosanstva - osjećaja pripadnosti svojoj državi.

Pošto neće svi intelektualci da napuste državu, očekuje se da se ipak izvjestan broj njih okrene ka razvoju države, da misle svojom, a ne glavama etnonacionalista i kleptomana. Da će više voditi računa o svojoj, nego o stranim državama. Da će se ostvarivati napredak budućih pokoljenja na ovoj teritoriji. (Preuzeto: oslobodjenje.ba)

---

(Autor je član Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” (BANUK))

---