SILADŽIJSTVO NAD KONJOM USRED BANJA LUKE Stoga me vašar budala koji se desio u nedjelju, 9.januara na ulicama Banja Luke nije niti uplašio niti inspirisao da razvijam scenario mogućeg rata u glavi. Pomno sam propratio kretanje učesnika marša koji su izgubljeno, više instiktivno nego li racionalno, ali po dresuri, mahali malim trobojkama dok su malobrojni uniformisani momci i djevojke na svojim prsima stezali puščane cijevi uvjereni da su spremljeni za igru paintball.

SAID ŠTETA: Sve ono što sljedbenici i negatori počinjenog genocida u Srebrenici ali i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, pod patronatom Ministarstva unutrašnjih poslova koje je nastavak i naslijeđe onog MUP-a RS-a koji je počinio genocid i strašne zločine, pokušavaju ugurati u jednu nedjelju, tačnije 9.januar, liči mi na pjesmu jednog folk pjevača. Odveć tužnu, u kojoj aktuelni pjevač, dobro poznato lice ispod šatora najavljuje nedjelju u kojoj svi su tu a njega tamo nema. Zato iskreno žalim prostatitis momke ali i njihove izabranice sa marša u Banja Luci, koje im nisu tog jutra ukazale na moguće zahlađenje njihovog mokraćovoda, što za posljedicu ima obostrane konsekvence, da ne crtam. Toplo im preporučujem da ostanu kod svojih kuća i piju što više čaja.

Na stručnoj stranici koja tretira ružnu i antipotentnu bolest našao sam da je Prostatitis upala prostate, a Prostata je žlijezda koju nalazimo kod muškaraca i veličine je kestena. Nalazi se u donjem dijelu trbuha u blizini mokraćnog mjehura i mokraćovoda. Obično ne uzrokuje nikakve probleme i nije uočljiva. U slučaju upale to se mijenja, uobičajeno stanje kod muškaraca, osobito u starijoj dobi. Stoga zaključujemo kako je prostatitis učestala bolest i pogađa mnoge muškarce. Kako prepoznati prostatitis, koji su uzroci i prije svega što pomaže kod prostatitisa?

Jedan od prvih simptoma uočen je nedavno u pisanoj formi od strane medicinskog radnika Nenada Stevandića koji se zbog proširenja želuca i još veće guzice hrani sa budžeta njemu omražene, nepostojeće i nemoguće države Bosne i Hercegovine. Da mu je voda stala u mokraćovodu vidi se iz zahtjeva kojeg je podnio za održavanje svečane akademije povodom neustavnog Dana RS-a u sarajevskoj Vijećnici. Naravno, zahtjev je odbila uvažena gradonačelnica Sarajeva, gospođa Benjamina Karić. To je ona usamljena žena, jer za Boga miloga dolazi iz SDP-a a to je Bošnjacima bogohuljenje da bi je branili. Skidam joj kapu prije svega kao legalno izabranoj gradonačelnici glavnog grada Bosne i Hercegovine, a posebice kao ženi na čijoj sam strani sve dok je drži svjesnost da je debeloguzan koji je pisao zahtjev bio svjedokom kada su njegovi saborci zapalili vijećnicu i tako izgorilo milioni primjeraka knjiga neprocjenjive vrijednosti. Oni koji ne čitaju a budalasto mašu barjacima poput onih u Banja Luci, Benjaminu Karić ne mogu razumjeti.

No vratimo se naslovu kolumne. Zove me neku noć dragi prijatelj koji svoj mir nađe na vlastitom imanju da tamo ljudima uz zdrav zalogaj pokloni puno osmijeha, i pita me imali nam spasa?
Morao sam ovog ljubitelja biblioteke ipak podsjetiti da su ovaj grumen zemlje koji se zove Bosna a koja traje dva milenija, napadali imperijalisti od Starog Rima, preko osmanske Turske, Austro-ugarske, pa sve do komšija četnika i ustaša, koji evo nakon Austro-ugarske, bez predaha u socijalističkoj Jugoslaviji, kidišu kontinuirano do danas. Zapadni nude sapun a istočni vakcinu??
Utješio sam ga da su svi odreda ovdje polomili zube i napustili prostor sa dijagnozom iz naslova.

Jedan od prvih simptoma uočen je nedavno u pisanoj formi od strane medicinskog radnika Nenada Stevandića koji se zbog proširenja želuca i još veće guzice hrani sa budžeta njemu omražene, nepostojeće i nemoguće države Bosne i Hercegovine. Da mu je voda stala u mokraćovodu vidi se iz zahtjeva kojeg je podnio za održavanje svečane akademije povodom neustavnog Dana RS-a u sarajevskoj Vijećnici.

Stoga me vašar budala koji se desio u nedjelju, 9.januara na ulicama Banja Luke nije niti uplašio niti inspirisao da razvijam scenario mogućeg rata u glavi. Pomno sam propratio kretanje učesnika marša koji su izgubljeno, više instiktivno nego li racionalno, ali po dresuri, mahali malim trobojkama dok su malobrojni uniformisani momci i djevojke na svojim prsima stezali puščane cijevi uvjereni da su spremljeni za igru paintball. Mladići i djevojke, ne mogu vas nazvati budalama za razliku od vaših nadređenih kojima ne znam drugu karakternu odrednicu, u tim puškama je municija koja ubija. Ali i onaj na koga vas kao krvoločne pse pucikaju nadređene budale, možda bude imao pušku. Lovačku ili od vodovodne cijevi, svejedno. Znate, to su eksponati koji su pobijedili četvrtu vojnu silu u svijetu tih devedesetih godina a koja se pretvori iz narodne u agresorsku jugoslovensku armiju, u vrijeme kada ste vi bili u zoni prostate, da ne kažem u jajima.

Promatrajući ostale učesnike marša, tu kolonu kojoj je vidljivo stala voda, uočio sam da je tog 9.januara Banja Lukom marširao prostatitis. Takva je i starosna dob sljedbenika ideje o otcjepljenju entiteta Republika Srpska, o veličanju osuđenih ratnih zločinaca pred Međunarodnim sudom u Den Hagu, koji smrde u nekim od evropskih prdekana. Ne osjećajući niti strah niti impresiju pred tom kolonom bolesnika kojima je neko tutnuo zastavicu samo da im ruke zebu, pitao sam se može li odjel urologije bolnice koja pacijentima upumpava tehnički kisik, primiti sve te dobro prehlađene pacijente sa otežanim mokrenjem. Obzirom da mi je poznata konstrukcija vojnika za rat, uočena marširajuća garda zbog dijagnosticirane tegobe imat će problem i za onu drugu fiziološku potrebu, osim što im to jedino učinkovito rade ideološke budale, samo retorički.

Da sumiramo! Sve ono što sljedbenici i negatori počinjenog genocida u Srebrenici ali i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, pod patronatom Ministarstva unutrašnjih poslova koje je nastavak i naslijeđe onog MUP-a RS-a koji je počinio genocid i strašne zločine, pokušavaju ugurati u jednu nedjelju, tačnije 9.januar, liči mi na pjesmu jednog folk pjevača. Odveć tužnu, u kojoj aktuelni pjevač, dobro poznato lice ispod šatora najavljuje nedjelju u kojoj svi su tu a njega tamo nema. Zato iskreno žalim prostatitis momke ali i njihove izabranice sa marša u Banja Luci, koje im nisu tog jutra ukazale na moguće zahlađenje njihovog mokraćovoda, što za posljedicu ima obostrane konsekvence, da ne crtam. Toplo im preporučujem da ostanu kod svojih kuća i piju što više čaja.

Znate, ne dobija se država sa dvoje inficiranih jaja!