Autor: Aziz Hurem

AZIZ HUREM: U svakom slučaju komunikacijska tehnologija i bolesti koje uzimaju svoj danak se nadopunjuju. U starijoj populaciji te nove bolesti kao što je ova današnja COVID-pandemija imaju veći učinak. Dok mlađi naraštaj pada u zamku otuđenosti i samoće posredstvom novih svih socijalni mreža, iako bi ih bilo ispravnije nazvati „asocijalnim“ – te će i oni dakle djeca platiti skup račun. Ko može i na koji način resocijalizirati poslije tu djecu – koji su danas djeca a sutra već treba da vode ovaj svijet.

Je li to broj stanovnika na Zemlji dosegao svoju kritičnu tačku?
Ne znam tačno da li je Bill Gates ili neko drugi izjavio da ćemo u skorijoj budućnosti dobijati hranu i piće u kapsulama – ali je izvjesno da kreatori razvoja tehnologije razmišljaju i rade na tome. To više nije ni ne moguće, ni naučna fantastika nego realna opcija. Trasom kojom je krenuo ovaj svijet više nas ništa ne može iznenaditi na tom putu.

Da se ne vraćamo daleko u prošlost kako bismo vidjeli koliko su nas udaljili telefoni, telefaksi, pisma, mailovi i ostali vidovi komunikacione tehnologije. Sve ove varijante ukupno nisu tako radikalno i opsežno razdvojile prijatelje, drugove, roditelje i djecu, komšije, rodbinu i sve druge kao što je to učinio facebook. Međutim facebook je bio samo uvod u sve ono što će doći poslije.
Pošto nisam iz tog digitalnog svijeta, ne znam da li već postoji, ako još ne a onda je sigurno na pragu Metaversum. Metavers će nas dokusuriti i ovo malo ljubavi i ljudskog karaktera što je ostalo u nama i među nama razbiti i uništiti. Još danas se članovi jedne obitelji izoliraju jedni od drugih zatvarajući se svako u svoju sobu i komuniciraju virtualno a takva praksa je i sa svima sa kojima se poznaju ili ne poznaju ti virtualci.

Novi oblik „Metaversum“ kolektivnog virtualnog prostora, razgovora i svih kontakata samo ne tjelesnog je nešto strašno u čemu će se naša djeca naći – htjeli ili ne htjeli – jer, vjerojatno neće se moći tome oduprijet.

Metaverse omogućuje učesnicima da kolektivno sjede na jednom mjestu za stolom i uzajamno razgovaraju, diskutuju, razmjenjuju mišlenja, i iskustva, stavove, ..... To je tzv. „konvergencija“ i to sve u 3D formatu. Sama riječ „meta“ znači nešto izvan, ne stvarno, ne dokučivo, .....
Kada se sav ovaj digitalni i virtualni svijet sumira može se kazati da Corona nije bila ni potrebna – jer se mi i bez COVID-virusa izoliramo, zatvaramo ili ćemo se zatvarati u razne karantene.

*****
Istina je da neko želi po svaku cijenu ograničiti broj stanovnika na Zemlji. Možda čak i smanjiti. Koliko glasno se na sva zvona oglašavaju promicatelji homoseksualizma govori dovoljno da je nekome stalo da se smanji ili zaustavi natalitet. Homoseksualaca je bilo od postanka svijeta i bit će ih uvijek. Ali nikada nisu bili glasni, jer se ta seksualna orijentacija smatrala nastranom, bolesnom, sramnom i svakvom samo ne normalnom. Danas se pa skoro homoseksualizam doživljava kao prestiž. Od muzičkih zvijezda, glumaca i ostalih prominenata iz showbusiness-svijeta do visokih dužnosnika na političko društvenim arenama. Propagatori ove pošasti u Zapadnoj Evropi idu tako daleko da među izbjeglicama iz Iraka, Sirije i Afganistana traže jeftine žrtve, instruiraju ich da prilikom podnošenja zahtjeva za azil obavezno navedu da su homoseksualci te da su u svojim zemljama bili ljudi drugog reda.

Iako sam dugo vremena proveo među Arapima, - nikada i nigdje se o tome nije ni govorilo niti moglo naslutiti. Kod tog naroda i u njihovoj kulturi je posebno izražena želja muškaraca za ženama tako da je homoseksualizam u muslimanskom svijetu gola propaganda i laž.

Kada se krajem sedamdesetih ili početkom osamdeseti počelo šuškati o AIDS-u stidljivo uz te priče je išla i priča o homoseksualcima. „Faktum“ je bio da su tu bolest proizveli afrički homoseksualci koja je prenosiva i ne izlječiva. Zašto i kako da ta bolest proklija u Africi. Međutim, nešto kasnije su pisali da je klicu te bolesti donio neko iz Evrope jer se afrikanci k‘o biva mnogo i brzo razmnožavaju pa ich u tome treba zaustaviti.

Skoro na isti način su igre sa Coronom. Zašto baš da COVID-sjeme bude posijano u Kini (ili je kako se u početku tvrdilo tamo i proizvedeno)? Je li slučajno odabrana najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Danas se tvrdi ili samo špekulira da je i ovu klicu donio neko iz Evrope. I to iz iste one zemlje koja je i AIDS-u kumovala. Haman su se pronalazaći „patenata“ za smanjenje populacije na zemlji nadali da će moći kontrolisati mortalitet ako već ne mogu natalitet. Ali su se prevarili jer se Lockdown smjenjuje jedan za drugim i produžava ne nazirući mu kraja.

U svakom slučaju komunikacijska tehnologija i bolesti koje uzimaju svoj danak se nadopunjuju. U starijoj populaciji te nove bolesti kao što je ova današnja COVID-pandemija imaju veći učinak. Dok mlađi naraštaj pada u zamku otuđenosti i samoće posredstvom novih svih socijalni mreža, iako bi ih bilo ispravnije nazvati „asocijalnim“ – te će i oni dakle djeca platiti skup račun. Ko može i na koji način resocijalizirati poslije tu djecu – koji su danas djeca a sutra već treba da vode ovaj svijet.

Sve u svemu strategija kreatora razvoja ljudske civilizacije se svodi na kontrolisanje i ograničavanje nataliteta.