Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

DR. MUSTAFA CERIĆ: Mir i suživot je isuviše važan za Bosnu da bi ga se prepustilo na milost i nemilost političarima, koji su zaslijepljeni svojim političkim ludilom i ambicijama. Zato je moj apel, prije svih, bosanskim biskupima, bosanskim episkopima, bosanskim muftijama, žao mi je što Bosna nema jevrejskog rabina, da se što prije sastanu u duhu ibrahimovske/abrahamovske tradicije: „ljubavi prema Bogu i ljubavi prema komšiji“. To je način da se političarima začepe usta kako bi se nedužni narod spasio od njihovog zaraznog virusnog ludila.

I kao što je religija isuviše važna da bi bila prepuštena samo teolozima, tako isto je i politika isuviše važna da bi bila prepuštena samo političarima.

Nažalost, u Bosni su u zadnje vrijeme dominantni političari, koji negiraju zdrav razum u korist pohvale svom političkom ludilu.

Njihovo političko ludilo je zarazna bolest poput korona virusa.

Nema te maske koja može da zaštiti ljude od političkog ludila virusa, koji se širi iz usta političara.

Jedini način je da im se začepe usta!

Fizički to nije moguće jer su političari u Bosni nedodirljivi.

Političari su poput jastreba, koji je najopasniji kad ima mlade, a političar je najopasniji kad ima suludu ideju za koju zna da ne može proći, ali zato lovi naivne ljude, vraćajući se po još sve dok zna da može i da mu je lov siguran.

Ko je odgovoran da zaštiti naivne ljude od ludila virusa političara?

Odgovorna je akademska i kulturna zajednica u našem društvu. Naravno, odgovorna je i duhovna i vjerska zajednica – crkva.

Zajednička misija ovih zajednica je da ustanu u odbranu zdravog intelektualnog i duhovnog razuma protiv političkog ludila i zaglupljivanja naroda, koje se zarazno širi u našem društvu.

Dužne su ove zajednice - akademska, kulturna i duhovna - da zaštite naivne i neupućene ljude od političkog ludila, koje razara koheziju bosanskog društva i države.

Pravilo dijaloga među akademskim, kulturnim i duhovnim zajednicama različitih bosanskih vjera i nacija važilo je u najtežim okolnostima rata u Bosni.

Pod granatama ove zajednice su se zajednički branile od međunacionalne mržnje i netrpeljivosti.

Akademici različitih nacionalnosti u Sarajevu imali su volje i snage da zajedno dignu glas protiv ludosti rata!

Kulturna društva: bošnjačkog „Preporoda“, hrvatskog „Napretka“, srpske „Prosvjete“ i jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva "La Benevolencija" redovno su se susretajali, razgovarali i međusobno se pomagali u ratu!

Vjerske zajednice i crkve: Islamska zajednica, Katolička crkva, Srpska crkva i Jevrejska zajednica su čuvale duh međuvjerskog dijaloga u Sarajevu kad nije bilo ni popularno ni jednostavno. Njihov zajednički glas je koliko toliko ublažavao zvuk granata.

To isto je potrebno danas. Rekao bih više nego ikada jer zvukovi političkog ludila sve više udaraju na zdravu pamet.

Mir i suživot je isuviše važan za Bosnu da bi ga se prepustilo na milost i nemilost političarima, koji su zaslijepljeni svojim političkim ludilom i ambicijama.

Zato je moj apel, prije svih, bosanskim biskupima, bosanskim episkopima, bosanskim muftijama, žao mi je što Bosna nema jevrejskog rabina, da se što prije sastanu u duhu ibrahimovske/abrahamovske tradicije: „ljubavi prema Bogu i ljubavi prema komšiji“.

To je način da se političarima začepe usta kako bi se nedužni narod spasio od njihovog zaraznog virusnog ludila.

Zdrav razum mora pobijediti ludost; ljubav mora pobijediti mržnju. To mora biti poruka vjere inače vjera nema ni smisla ni svrhe.

Ništa manje važno je da pozovem akademsku zajednicu različitih nacija u Bosni da u duhu i tradiciji zdrave pameti, čistog uma i savjesti dignu svoj glas protiv političkog ludila, gdje se promovira suluda ideja da su „svi protiv svih“ te da je "čovjek čovjeku vuk" (Thomas Hobbes).

Zaista mi nije jasno zašto kulturna društva bošnjačkog „Preporoda“, hrvatskog „Napretka“ i srpske „Prosvjete“, kao i jevrejske "La Benevolencije" šute dok gledaju i slušaju divljanje političara svih nacija u Bosni kako izluđuju, zaglupljuju i zastrašuju narode, šireći mržnju i strah jednih od drugih.

Naravno, ako je potrebno treba otići i u Beograd i u Zagreb da se objasni, onima koji to ne znaju, da je Bosna svjetsko čudo u jedinstvu svoje različitosti te da nema te sile, koja može tu različitost uništiti, napose ne može se Bosna ukinuti nikakvim iredentizmom, separatizmom i secesijom.

Nikad se nije moglo Bosnu podijeliti ni vojno, ni politički, ni ljudski. I nikad to neće biti moguće zato što je Bosna hiljadugodišnja/tsućljetna nedjeljiva prirodna i atomska cjelina.

Bez cinizma, bosanskim političarima je potrebna duhovna, intelektualna i kulturna pomoć da ih se izvuče iz ludila i vrati zdravom razumu.

Oni to, u stvari, i očekuju od duhovnih pastira, akademskih umova i kulturnih baštinika samo što to u svom ludilu ne znaju kako da im kažu.

Evo, mi u ime njihovo pozivamo duhovne autoritete, akademske umove i kulturne baštinike da spase političare od njihovog ludila, koje njih i sve nas vodi u ambis.

Vrijeme je da shvatimo da je politika isuviše važna da bi se prepustila samo političarima, koji zbog svojih ličnih sujeta i ambicija gube zdrav razum i osjećaj za realsnot, gube obzir prema narodu i državi.
Bože Svemogući, osnaži nam znanje i volju za konstruktivnim dijalogom u Bosni! Amin!

Bože Sveznajući, pouči nas kako da volimo komšiju bez obzira na vjeru i naciju! Amin!

Bože Milostivi, omili nam mir i suživot u Bosni! Amin!