DR. MUSTAFA CERIĆ: Dva su oblika bosanskog komšiluka: unutarnji i vanjski ili prirodni i vještački. Unutarnji oblik bosanskog komšiluka je prirodan zato što se Bošnjak rađa i raste u komšijskom ozračju, gdje se identitet „komšija“ stavlja na prvo mjestu, prije vjere i nacije. Komšija nije familija, ali je odnos prema komšiji familijski u smislu da sve komšijske brige su zajedničke kao familijske i sve radosti se dijele komšijski.

Ljubav prema Bogu Stvoritelju i komšiji dobroželjitelju prva je i osnovna moralna Božanska zapovijed. Stoga nije pitanje da li je imperativ imati dobre odnose s komšijom, već je pitanje kako i s kojim komšijom se može i mora graditi dobri komšijski odnosi. Ako i po čemu, Bosna je historijski bila (i ostala) poznata po nepovredivosti ili svetosti poštivanja komšijskog prava i dostojanstva. Taj postulat Bosna ima u svom moralnom i kulturnom genu. Ubiti taj bosanski gen znači ubiti sâmu Bosnu kao takvu.

Dva su oblika bosanskog komšiluka: unutarnji i vanjski ili prirodni i vještački. Unutarnji oblik bosanskog komšiluka je prirodan zato što se Bošnjak rađa i raste u komšijskom ozračju, gdje se identitet „komšija“ stavlja na prvo mjestu, prije vjere i nacije. Komšija nije familija, ali je odnos prema komšiji familijski u smislu da sve komšijske brige su zajedničke kao familijske i sve radosti se dijele komšijski.

Vanjski oblik komšiluka je vještački u smislu da je potrebna vještina da se grade i njeguju dobri odnosi sa komšijama/susjedima oko Bosne. Nažalost, Bosna ima loše komšije. Ako bi bila kuća, niko je ne bi kupio zbog loših komšija. No, to ne smije biti razlog da Bosna odustane od svetosti bosanskog komšiluka ma koliko bilo teško i neizvjesno naročito nakon genocida.

Nasreću, komšije agresori s genocidnom namjerom nisu uspjeli ubiti ni moralni ni kulturni gen bosanskog unutarnjeg i vanjskog komšiluka. Taj neuništivi bosanski gen je preživio s izvjesnim oštećenjem, ali je preživio i garant je opstanka i napretka Bosne.

Da, upravo tako, agresori s genocidnom namjerom su imali namjeru da ubijanjem gena bosanskog komšiluka, ubiju duh i tijelo Bosne. Rane na bosanskom tijelu su krvave i bolne, ali rane na bosanskom duhu mogu biti smrtonosne ako se moralni i kulturni gen bosanskog komšiluka ne obnovi.

Naravno, lakše je obnoviti unutarnji nego vanjski oblik bosanskog komšiluka jer je unutarnji oblik prirodan. Teško je obnoviti vanjski oblik bosanskog komšiluka jer je vještački. Bosna ne može očekivati od svojih komšija da prihvate bosansku komšijsku vještinu zato što su si umislili da je Bosna njihova sluga.

Ali, Bosna nije nikad bila njihova sluga ma koliko se to njima činilo. Bosna je oduvijek bila gospodar svog duhovnog i mentalnog stanja i učitelj susjedima o lijepom komšijskom ponašanju. Bosna to mora biti i danas unatoč svemu. Bosna mora učiti svoje vanjske komšije da poštuju svetost njenog unutrašnjeg komšiluka.

To je danas najveći i najvažniji izazov za bosanski duh i bosansku pamet: kako i s kim obnoviti dobre odnose s vanjskim komšijama, koji još uvijek gledaju Bosnu kao svoju sluškinju. Možda je odgovor na pitanje „kako“ lakši nego odgovor na pitanje „s kim“. Da li s onima koji negiraju utvrđeni i presuđeni genocid nad Bošnjacima pa očekuju da Bošnjaci odustanu od zahtjeva za odštetu ili s onima koji priznaju genocid, ali nemaju utjecaja da nagovore naciju na katarzu?

Očito, mnogo je više pitanja za Bošnjake nego za bošnjačke komšije, kojima je kao sve jasno jer im je Bosna predzadnja rupa na svirali. Bilo bi dobro da im je Bosna zadnja rupa na svirali, ali nije. Njima je Bosna prva rupa na svirali inače ne bi se toliko svađali oko nje. Oni su ludo opsjednuti Bosnom i zato povlače lude poteze prema Bosni, koji im prljaju obraz.

Dakle, na Bošnjacima je pravo i obavezu da svoje komšije uče lijepom ponašanju prema svetosti bosanskog komšiluka unutarnjeg i vanjskog. Upravo su zbog te povijesne misije i dobili časnu titulu „Dobri Bošnjani“ („Bono Homini“).

Vanjske bosanske komšije neće se mijenjati. Oni će nastaviti da Bosni pakoste, ali će i Bosna nastaviti da im prkosi svojim lekcijama o svetosti bosanskog komšiluka.

Bošnjaci u Bosni ne smiju nikad odustati od svetosti bosanskog komšiluka bez obzira kolika bila cijena. Ne može biti ni veća ni poraznija nego ona ako bi Bošnjaci odustali od toga – od izgradnje i njege svetog pravila o svetom bosanskom komšiluku unutrašnjeg i vanjskog.

O tome kako i s kim to postići treba da bude glavna bosanska tema i glavni cilj ove generacije Bošnjaka, koji ne smiju ostavljati svojim potomcima dugove, koje će morati plaćati svojom krvlju.