Samo jednom sam u svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri stala u potpunosti iza onoga ko je uhapšen i tvrdila da je nedužan. Bilo je to kad je u Beču po potjernici iz Srbije uhapšen general Armije RBiH Jovan Divjak. Svaki novinar zna koliko je to nezahvalno i koliko rizikuješ profesionalnost i lični kredibilitet u takvim situacijama. Ali, sada ću to uraditi po drugi put u ovih skoro 30 godina bavljenja novinarstvom: Osman Mehmedagić nije kriv! Smeta od kako je došao jer se suprotstavljao svim napadima iz vana na BiH, ali i ovima iznutra koji su radili na rušenju države. Bio je barijera ruskom uticaju u BiH, koliko god to neki pojedinci pokušavali minimizirati u javnosti.

Privođenje direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine svjesno je ponižavanje i direktora i Službe i države. Na radost Beograda i Banjaluke koji su mu godinama fabricirali razne afere, ali nisu ništa mogli sve dok se u napade na njega nisu uključili određeni sarajevski krugovi (uz podršku medija) i tužitelji državnog Tužiteljstva. Ali, oni su već odavno postali država u državi i progone, hapse i optužuju koga hoće, stavljajući se na stranu onih političkih struktura koje urušavaju državu Bosnu i Hercegovinu.

Podsjetit ću da su po naređenju istog tužitelja, Olega Čavke, koji sad “istražuje“ direktora OSA-e, svojevremeno duge cijevi upale u zgradu Predsjedništva BiH hapseći tada (politički nepodobnog) Živka Budimira uz neke optužbe za koje će se ispostaviti, odlukom Ustavnog suda BiH a i kasnijom sudskom presudom, da su rekla-kazala. Budimir je oslobođen, a ostalo je zabilježeno da u Predsjedništvo BiH ni u ratu nisu upale duge cijevi, ali jesu po naređenju Tužiteljstva BiH. Imao je taj tužitelj još bezbroj (kriminalnih) afera, ali i dalje, zahvaljujući svojim šefovima, ima u rukama moć da progoni. I smije se u lice svima. Iako nikad niko nije analizirao koliko je njegovih istraga propalo (i zašto) i da li je ikad iko zbog toga odgovarao.

Samo jednom sam u svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri stala u potpunosti iza onoga ko je uhapšen i tvrdila da je nedužan. Bilo je to kad je u Beču po potjernici iz Srbije uhapšen general Armije RBiH Jovan Divjak. Svaki novinar zna koliko je to nezahvalno i koliko rizikuješ profesionalnost i lični kredibilitet u takvim situacijama. Ali, sada ću to uraditi po drugi put u ovih skoro 30 godina bavljenja novinarstvom: Osman Mehmedagić nije kriv! Smeta od kako je došao jer se suprotstavljao svim napadima iz vana na BiH, ali i ovima iznutra koji su radili na rušenju države. Bio je barijera ruskom uticaju u BiH, koliko god to neki pojedinci pokušavali minimizirati u javnosti. Bio je barijera i domaćim petokolonašima. Puno je toga što je on uradio, a što zbog prirode posla tajnih službi javnost ne zna. Ali znaju ono što su im servirali mediji. Koga su to još tužitelji uhapsili jer nema validnu diplomu?! Uostalom, je li i to dokazano?! A sada navode i brojne druge optužbe kao razloge hapšenja. Šta kad to što tvrde ne budu mogli i dokazati, a Čavka je od ranije puno poznatiji po medijskim spektaklima nego ozbiljnim optužnicama i pravnim znanjem.
Tužiteljstvu BiH ne smeta rušenje države koje već godinama zajednički provode Milorad Dodik i Dragan Čović, ne smetaju ratni zločinci koji se smiju i pravu i pravdi, ne smetaju svi napadi na ustavni poredak, državne institucije, ali smeta direktor OSA-e jer je bio barijera svim neprijateljima BiH i sa istoka i sa zapada. Obavještajno-sigurnosna služba BiH na čelu sa direktorom Mehmedagićem bila je najozbiljniji partner zapadnim saveznicima, od NATO-a do svih evropskih sigurnosnih službi, u regionu. Zato je treba srušiti, Mehmedagića maknuti i na njegovo mjesto postaviti podobnog – Srbina. Jer, OSA je bila jedna od rijetkih državnih institucija koja je odlično radila i imala ugled kod zapadnih partnera pokazujući da država Bosna i Hercegovina itekako funkcionira! Odupirući se uticaju i Dodika i Čovića.

Ako Tužiteljstvo BiH već ima dokaze, za koje tvrde njima bliski mediji koji su učestvovali u hajci na OSA-u i direktora mjesecima, zašto nisu optužili Mehmedagića? Zašto nisu direktora pozvali na razgovor? On nema rezervnu domovinu, nema duple pasoše (kao što je imao prethodni direktor OSA-e i mnogi drugi) i sigurno bi se odazvao tom pozivu koji se mogao potiho obaviti u službenim prostorijama. Ne, trebalo je poniziti direktora i Službu, treba poniziti državu! I treba od toga napraviti spektakl!

Dugo već tužitelji Tužiteljstva BiH svojim istragama “ugone strah u kosti“ svima. Već dugo je javna tajna da će svako ko im se suprotstavi biti progonjen: dobit će istragu, možda biti i uhapšen a mediji bliski tim tužiteljima će mu rasturati kredibilitet i privatni život. Upravo zbog toga malo će se ko, ako iko, usuditi da javno stane u Mehmedagićevu odbranu čiji ugled mjesecima ruše Avaz i slični, a beogradski Kurir i slični prenose.

Hapšenje, kako su već objavili svi mediji a vijest odjeknula u cijelom regionu, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH strašna je poruka. Svako može biti uhapšen, a Tužiteljstvo BiH je, kako je već pokazalo, spremno i na zloupotrebu zakona kako bi radili šta hoće. Kako se samo neko usudio pozvati na bilo kakvu odgovornost Gordanu Tadić?! Ona jeste saslušana u VSTV ali dan poslije je uhapšen direktor OSA-e! U Sarajevu. Jer niti su, a niti smiju, Tadićkini tužitelji otići bilo gdje u RS ili zapadnu Hercegovinu. Pravna nesigurnost i atmosfera straha već je proizvedena u Sarajevu. Možda sad svi trebamo hodati pognute glave!

Istraga.ba je najavila plan za hapšenje direktora OSA-e. Budalama i neupućenima samo nije jasno ko stoji iza toga. Nažalost, nije malo onih koji danas likuju. Međutim, nije malo ni onih koji su ogorčeni današnjim postupkom Tužiteljstva BiH i Olega Čavke, koji su ogorčeni zbog hapšenja i procesuiranja generala, hapšenja i istraga protiv svih uglednijih Bošnjaka na pozicijama, a koji se ne usuđuju javno ništa reći. Iz straha da bi zbog toga oni mogli biti sljedeći. Dok svi gledamo šta rade Dodik, Čović i drugi zaštićeni pojedinci. Hapšenje Osmana Mehmedagića je kap koja je prelila čašu. Dugo ćutimo, a oni uništavaju jednog po jednog… Sloboda koju mi garantira Ustav dozvoljava mi da sve ovo kažem. Po cijenu da ja budem sljedeća. (Avangarda)