Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

DR. MUSTAFA CERIĆ: Mi Bošnjaci smo nacija, koja ima svoje korijene, ima svoje ima, ima svoj dom i domovinu, ima svoju državu, ima svoju adresu Bosnu i Hercegovinu za sve Bošnjake na Balkanu, Europi i svijetu. Mi Bošnjaci smo politička nacija, koja mora da se bori za svoja prava u bosanskoj državi na principu jednakih prava svih građana, ali i da brine o položaju svih Bošnjaka i Bošnjakinja na Balkanu, Europi i svijetu. Bosanska država je matična država svih Bošnjaka, kao što je Hrvatska matična država svih Hrvata i kao što je Srbija matična država svih Srba. To treba da bude cilj bošnjačke politike.

Dragi Bošnjaci/Bošnjakinje,
Danas je 11. jul 2021. god., dvadeset šesta godišnjica od srpskog genocida nad našim narodom i osamnaesta kolektivna dženaza srebreničkim šehidima.

Danas smo ujedinjeni u duši i srcu i iskreniji smo u zajedničkim mislima više nego ikada. Duša naša ima isti osjećaj bola sa žrtvama genocida, a srce naše ima istu ljubav prema bratu i prijatelju.

Danas smo ono što mislimo da jesmo, a to je da smo jedna nacija, koja ima svoje mjesto pod suncem na brdovitom Balkanu.

Nacija postaje ono što sama o sebi misli. Ako misli da nije u stanju da nešto napravi, onda neće to ni napraviti, ali ako misli da može napraviti to što joj po prirodi stvari pripada, onda će to i napraviti ako ima jedinstvo misli i akcije.

Jedanaesti juli je dan kad „živi“ šehid u Potočarima opominje „budnog“ gaziju u Bosni da mora biti oprezan i spreman da napravi ono što mu po prirodi stvari pripada.

Da, tako je. Danas čujemo kako Ramo zove svog sina Nermina da (ne) „dođe kod Srba“, već da Bošnjaci i Bošnjakinje „dođu sebi“.

Srpske ratne zločince Haag je osudio na doživotnu robiju za genocid na ovome svijetu, a velika kazna Božja ih čeka na drugome svijetu.

Nema više tih srpskih vođa u Srebrenici, ali ima njihovih slijepih i mračnih sljedbenika u liku i djelu zloćudnog Mladena Grujičića. On je tu da čorlući žrtvama srpskog genocida.

ZAVJET BOŠNJAKA I BOŠNJAKINJE: Dragi moji Bošnjaci i Bošnjakinje ma gdje bili, odazovite se pozivu „živih“ srebreničkih šehida da uvijek budete „budni“ gazije, koji neće nikad više dopustiti da se ikome ponovi genocid u Bosni. To je sveti zavjet kojeg dugujemo „živim“ šehidima u Potočarima i kojeg baš danas moramo položiti: - Ja Bošnjak/Bošnjakinja zavjetujem se danas pred Svevišnjim Bogom i svijetom na dan jedanaestog jula, dvije hiljade dvadeset prve godine po Miladu, odnosno na dan zulhidžeta, hiljadu četiri stotine četrdeset druge godine po Hidžri: - da ću njegovati sjećanje na „žive“ srebreničke šehide sve dok sam živ/živa; - da ću obavezu ovog mog zavjeta prenijeti na moje potomke; - da ću pričati svim ljudima istinu o srpskom genocidu u Srebrenici; - da ću svoje znanje i iskustvo staviti u službu odbrane od novog srpskog genocida nad mojim narodom; - da ću savjesno i odgovorno obavljati svaku dužnost, koja mi se povjeri u bosanskoj državi i društvu u ime Bošnjaka; - da ću se boriti protiv svih loših pojava, koje štete nacionalnom jedinstvu, političkoj moći i moralnom integritetu mog naroda!

Dakako, jedanaesti juli je dan u kojem se najjasnije vidi srpsko zlo genocida, ali baš zbog toga jedanaesti juli mora biti dan kad se najsnažnije doživljava jedinstvo nacionalne, političke i moralne samosvijesti Bošnjaka.
Život Bošnjaka je nastavljen nakon srpskog genocida jedanaestog jula 1995. god. u Srebrenici, ali nacionalna, politička i moralna pamet bošnjačka se promijenila. I nikad više neće biti ista zato što „živi“ šehid opominje „budnog“ gaziju da ne spava.

Dragi moji,
Mi Bošnjaci smo nacija, koja ima svoje korijene, ima svoje ima, ima svoj dom i domovinu, ima svoju državu, ima svoju adresu Bosnu i Hercegovinu za sve Bošnjake na Balkanu, Europi i svijetu.

Mi Bošnjaci smo politička nacija, koja mora da se bori za svoja prava u bosanskoj državi na principu jednakih prava svih građana, ali i da brine o položaju svih Bošnjaka i Bošnjakinja na Balkanu, Europi i svijetu. Bosanska država je matična država svih Bošnjaka, kao što je Hrvatska matična država svih Hrvata i kao što je Srbija matična država svih Srba. To treba da bude cilj bošnjačke politike.

Mi Bošnjaci smo moralna nacija, koja izvodi i prakticira svoj moralni kod iz duhovne tradicije islama, ali i iz duhovnog pamćenja Dobrih Bošnjana (Bono Homini), gdje se daje prednost duhovnim nad materijalnim vrijednostima i gdje se zna jasna granica između dobra i zla. Dobro je osnovna karakteristika Bošnjaka po čemu su i dobili ime „Dobri Bošnjani“.

Zato, dragi moji Bošnjaci i Bošnjakinje ma gdje bili, odazovite se pozivu „živih“ srebreničkih šehida da uvijek budete „budni“ gazije, koji neće nikad više dopustiti da se ikome ponovi genocid u Bosni. To je sveti zavjet kojeg dugujemo „živim“ šehidima u Potočarima i kojeg baš danas moramo položiti:

- Ja Bošnjak/Bošnjakinja zavjetujem se danas pred Svevišnjim Bogom i svijetom na dan jedanaestog jula, dvije hiljade dvadeset prve godine po Miladu, odnosno na dan zulhidžeta, hiljadu četiri stotine četrdeset druge godine po Hidžri:
- da ću njegovati sjećanje na „žive“ srebreničke šehide sve dok sam živ/živa;
- da ću obavezu ovog mog zavjeta prenijeti na moje potomke;
- da ću pričati svim ljudima istinu o srpskom genocidu u Srebrenici;
- da ću svoje znanje i iskustvo staviti u službu odbrane od novog srpskog genocida nad mojim narodom;
- da ću savjesno i odgovorno obavljati svaku dužnost, koja mi se povjeri u bosanskoj državi i društvu u ime Bošnjaka;
- da ću se boriti protiv svih loših pojava, koje štete nacionalnom jedinstvu, političkoj moći i moralnom integritetu mog naroda!

Allahu Svemogući,
Ako pogriješimo,
Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja.

Ako nas zamrači krivovjerje,
Osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem.

Ako nas zadesi nesreća,
Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa.

Ako nas uhvati strah od silnika,
Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabročću.

Ako nam se ponudi mržnja,
Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju.

Ako budemo protjerani iz domova naših,
Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

Bože Svemogući,
Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi,
Učvrsti korake naše u istini i pravdi,
Osnaži volju našu u bratsvu i slozi,
Udruži misli naše u domu i domovini.

Molimo Te, Bože,
Da tuga bude nada,
Da osveta bude pravda,
Da majčina suza bude molitva,
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.

Iskreno vaš,
Mustafa Cerić, Ph.D.
Reisu-l-ulema (1993-2012)

POSTSCRIPTUM
Imam potrebu da još jednom zamolim Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice u Srebrenici da ustanove stalnu džumu-namaz petkom na Musalli u Potočarima, gdje bi se svakog petka pred džumu proučio Jasin-i šerif pred duše srebreničkih šehida. To je najmanje što može i treba učiniti Islamska zajednica, kao znak visoke svijesti o njegovanju sjećanja na „žive“ srebreničke šehide. Nije dovoljna sezonska džuma-namaz, već je nužno da se preko cijele godine – zauvijek podsjećaju negatori srpskog genocida u Srebrenici da njihova priča neće proći. Nadam se da će ovoga puta muftija tuzlanski i glavni imama srebrenički čuti i uvažiti moju molbu. Učim dovu Milostivom Allahu da ih za to nagradi! Amin!

U Potočarima, dolini bosanskih šehida, vrijeme se od 11. jula 1995. godine drugačije računa. Ali ne samo ovdje, vrijeme se drugačije računa od 11. jula 1995. godine u Njujorku i u Hagu, jer nakon 11. jula 1995. godine ništa nije isto, sve je drugačije – i vrijeme i mjesto. I niko nije isti nakon 11. jula 1995. godine. Svi su drugačiji, i veliki i mali, i moćni i nemoćni!