Udruženje "Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa" i Udruženje Žrtva i Svjedoka genocida upitili su pismo Muharemu Bazdulju:

Gospodine Bazdulj,
Žalosno je i duboko razočaravajuće bilo vidjeti da ste pristali učestvovati u posjeti austrijskog pisca i negatora genocida Petera Handkea Republici Srpskoj, preciznije u pratećim događajima u vezi s navedenom posjetom.
Ne sumnjamo da ste, kao dugogodišnji novinar, upoznati sa činjenicom da je gospodin Handke, u knjizi „Pravda za Srbiju“ kao i u brojnim javnim istupima, osporavao, relativizirao i minimizirao činjenice o genocidu i ratnim zločinima, koje su verificirali međunarodni sudovi.
Vaša odluka da, uprkos tome, učestvujete u događajima vezanim za posjetu gospodina Handkea, koju su pri tome organizirale vlasti Republike Srpske, ukazuje da Vi nemate problem s time da se osporava istina o zločinima i da se vrijeđaju žrtve, što je poražavajuće za Vas i kao čovjeka i kao novinara.
Vaš pokušaj da Petera Handkea reducirate samo na status „svjetskog umjetnika“ otužan je i degutantan, jer, kao što i sami dobro znate, gospodin Handke se, svojom voljom, tokom proteklih decenija etablirao i kao politički aktivista, zagovornik režima Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, kao i velikosrpske ideologije općenito, što je neodvojiv dio njegovog socijalnog bića.
Na koncu, dovoljno je da se, ukoliko ste u stanju, iskreno zapitate da li bi vlasti Republike Srpske imale interes da organiziraju posjetu za gospodina Handkea da je on samo umjetnik, kao što Vi tvrdite, a da istovremeno nije i zagriženi politički aktivist, tačnije propagator velikosrpske ideje i negator genocida.
Degutantan je i Vaš stav da, kako ste kazali, svi oni koji Vas kritikuju „ne mogu da podnesu uživanje“. Nikome nije problem Vaše uživanje, ma koliko trivijalno bilo, problem je jedino što ste se odlučili da uživate nad masovnim grobnicama, koje su rezultat upravo te politike koju već otvoreno podržava gospodin Handke, a koju i Vi nažalost legitimizirate, doduše na nešto podmukliji način.



U svom istupu istaknuli ste nagrade koje su osvojili Peter Handke i Emir Kusturica, čime očigledno nastojite skrenuti pažnju sa njihovih političkih stavova. Dopustite da Vas podsjetimo da mjera nekog čovjeka pa i umjetnika nisu nagrade koje je dobio, već da li je ispunio svoju ljudsku dužnost, stajući na stranu dobra, istine i pravde.
Veliki pisac Danilo Kiš je kazao da će odgovornost pisca biti odmjeravana u odnosu na njegov stav prema stvarnosti logora. Već je jasno da gospodin Handke nije prošao ovaj test odgovornosti, te da je u presudnom trenutku stao na stranu zločinaca, a protiv žrtava, iznevjerivši svoju ljudsku i intelektualnu dužnost.
Brojni su intelektualci, među njima i nobelovci – ako Vam je najvažnije pitanje nagrada – koji su, za razliku od Handkea i njemu sličnih, jasno uvidjeli šta se dešava tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Ljudi poput Elieja Wiesela, Karla Poppera, Bernard-Henri Levyja, Susan Sontag, Pascala Brucknera, Filipa Davida, Mirka Kovača ili Radomira Konstantinovića vrhunski su intelektualci i umjetnici svjetskog ranga, a koji su, za razliku od Vašeg prijatelja Handkea i nasuprot njemu, ispunili svoju etičku obavezu, stajući u zaštitu progonjenih.
Uistinu je žalosno, gospodine Bazdulj, što Vi niste krenuli putem ovih ljudskih i intelektualnih veličina, već ste se priklonili saradnicima političkih moćnika i propagatorima zločina kojima će historija da sudi, u ime svih onih bespomoćnih žrtava nad čijim grobovima ste, kako kažete, Vi i gospodin Handke uživali.
Neka Vam je na čast!