IZET SA SUPRUGOM I BEBOM Potrebno je da Izet Huseinović iz Završa kod Plava dobije posao u skladu sa svojom spremom i radnom sposobnošću u opštini Plav ili nekom drugom subjektu, kako bi mogao da izdržava sebe, svoju suprugu i svoje maloljetno dijete. Jer do punoljetstava njegovog tek rođenog djeteta treba da protekne punih 18 ljeta. Možda se i neko sjeti da njemu i njegovoj familiji sada pomogne i da ga uhljebi, jer dok je imao posla pomagao je drugima i bio je srećan što pomaže.

Život na ovom prolaznom Dunjaluku uistinu je pun iskušenja, zamki i tegoba. Moja oštroumna majka Nailja je ostavila riječ, da je Dunjaluk za patnju stvoren. Pa i pored svih iskušenja i problema, Božji se robovi hrvaju, bore i ne predaju, jer po onoj narodnoj od nade se niko ne odvaja niti ju na prodaju ima.

Na primjeru mog brata Izeta pokušao bih dati analizu jednog bahatog ponašanja državnog aparata, koji je daleko od nedaća i problema sa kojima se svakodnevno susreću građani i koji odnarođeni državni aparat ne mogu privoleti da rade ono što su dužni raditi po Zakonu.

Mnogi su se u okruženju divili mom bratu koji se do sada bavio privatnim biznisom više od 30 godina. Prvo se uspješno bavio fotografskim poslom, kupujući zanatsku radnju od fotografa Zeća Hodžića, nastavljajući da se bavi njegovim poslom. Sve je išlo dobro dok nijesu počele da mu se kvare i crkavaju skupe mašine usljed lošeg napajanja strujom zbog učestalog prekida i nestajanja. A kada je država preuzela izradu fotografija za lične isprave posao se počeo smanjivati, da bi se u cjelosti zatvorio sa pojavom digitalne fotografije.

Nakon toga moj brat Izet je otvorio privatni radio Luna Plav s'nadom i željom da će se u tom poslu skrasiti i osigurati egzistenciju, ali se kockice nijesu složile. U početku se činilo da će i biti određenog hajra od radija, međutim okorjeli i bahati aparat mu je nametnuo takve poreze i druge otežice da je i od toga digao ruke. Pokušavao je da ovaj privatni medij ustupi opštini ili drugom subjektu, kao što je to učinjeno u drugim sredinama, ali je i to bila nemoguća misija.

Bio je uvjeren da putem medija može puno da dorinese jednoj ljepšoj i prosperitetnijoj Crnoj Gori jer je na svom radiju imao emisije na jezicima manjina, emisije protiv droge i alkohola i tsl. Takođe je i političkim subjektima omogućavao da na ravnopravnoj osnovi mogu plasirati svoje programe, ideje i vizije.

Postavlja se krucijalno pitanje zašto država nije sačuvala ovaj lokalni medij koji bi bio značajan servis u službi građana koji bitišu na ovom prostoru, jer je Izet nudio svoju opremu za emitovanje i svoj poslovni prostor, koji je tako teško i mukotrpno zaradio još dok se bavio fotografijom?

Kada je od navedenih poslova morao da digne ruke pokušao je da bar ostvari naknadu na ime elektroštete koja mu je pričinjena, međutim štetu koju su mu vještaci procijenili sud neće da prizna. Pa i ako niži sud nešto riješi, viši sud to poništava. Naše nezavisno pravosuđe sva je prilika smatra da građani moraju kako znaju i umiju plaćati najskuplju struju na Dunjaluku, a da subjekat koji vrši napajanje strujom nema nikakvih obaveza (tako je bar u slučaju Izetovom).

U MRAKU U 21. STOLJEĆU: Pokidano kablo svjedoči o prekidu struje koje napaja porodičnu kuću

Sada kada on ima novorođeno dijete od nepunih 100 dana koje je dobio u svojoj 53-ćoj godini života, državna firma mu je prekinula struju bez želje da se napravi poravnanje budući da jedni drugima duguju. Biti bez napajanja strujom u 21. vijeku je uistinu rijetkost, možda takvih slučajeva ima samo u Africi.

Isključivanjem struje Izetovom domaćinstvu prije više od mjesec dana, povrijeđena su prava njegovog novorođenog djeteta o čemu smo obavijestili Centar za socijalni rad, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Opštinu Plav i Vladu Crne Gore, međutim niko do sada nije reagovao ili bar priupitao šta je u pitanju.

Potrebno je da Izet Huseinović iz Završa kod Plava dobije posao u skladu sa svojom spremom i radnom sposobnošću u opštini Plav ili nekom drugom subjektu, kako bi mogao da izdržava sebe, svoju suprugu i svoje maloljetno dijete. Jer do punoljetstava njegovog tek rođenog djeteta treba da protekne punih 18 ljeta. Možda se i neko sjeti da njemu i njegovoj familiji sada pomogne i da ga uhljebi, jer dok je imao posla pomagao je drugima i bio je srećan što pomaže.