Autor: Aziz Hurem

AZIZ HUREM: Ratovi, velike boginje, Justinijanova kuga, Crna smrt, kolere, tufusi, malarije, i ostale masovne zarazne bolesti su uništavale milione ljudskih života. Samo jedna pandemija koja je zahvatila srednjovjekovnu Evropu usmrtila je toliko ljudi da je trebalo 200 godina da dostigne broj stanovnika prije pandemije.

Sve je manje gorštaka i kršnih momaka.
Ljudi iz brdskih udaljenih planinskih krajeva su bili posebno jake i krupne građe. Zašto? Vjerojatno zato što oni od slabijeg materijala nisu ni preživjeli. Mala prehlada i bezazleno oboljenje - koje se danas liječi jednostavnim medicinskim tretmanom i rutinskim terapijama - je mnogo djece građene od tanje japije ne posredno poslije rođenja platilo glavom. Preživljavali su samo posebno otporni. Majke su rađale po desetoro djece pa čak i više svjesne da će biti i bolesti i gladi i vremenskih neprilka i ratova i još ne viđenih i ne preživljenih belaja. Od kako se masovno počelo napuštati selo i slaziti i živjeti u gradovima iščezoše gorštaci i kršni momci. Nađe se još poneki tu i tamo ali sve manje i rjeđe.

Ne izlječivih bolesti je bilo od postanka čovjeka. Uglavnom su one bile rezultat ne savjesnog načina života, ishrane, rada pa i seksualnog općenja. Većina njih su bile ograničene geografski i vremenski. Ali nikada čovjek nije sam protiv sebe proizvodio smrtnu klicu i sijao je i sadio na svom tijelu kao danas u atomsko doba.

Osim bolesti koje napadaju čovječanstvo a koje su opet proizvedene ljudskom “pameću“ i vještom rukom – danas imamo osim bijele kuge i prećutno odobravanje istospolnih brakova. Kontrola rasta broja stanovnika na Zemlji podrazumijeva odobravanje i prihvatanje kontracepcije, abortusa, sterilizaciju i sve drugo što ide na ruku depopulaciji.

Homoseksualizma je bilo uvijek pomalo ponegdje. Osim kod naroda Lut-pejgambera bilo ga je među okorjelim vojnicima i vječitim ratnicima kojima su žene bile ne dostupne. Jedan dio, ali samo jedan dio, neženja i ne udatih žena bi se možda mogao podvesti pod kategoriju ljudi nastranih i izopačenih seksualnih shvatanja. Sve je to bilo ne znatno, krišom, sa stidom i sramom, ne javno i ne deklarativno. Dočim, danas je takvih sve više, traže svoja prava, poseban društveni status, pa čak i više i šire nego normalna bračna zajednica. „U Hrvatskoj je sve više gay obitelji sa sretnom djecom...", „Gay svećenik: "Naš život u Crkvi je kao u kavezu", „Četiri od pet svećenika u Vatikanu su gay“. Ovo su samo neki od naslova u dnevnoj hrvatskoj štampi. Ta pošast je zahvatila cijeli svijet. Bogati, razvijeni, siromašni, na istoku i na zapadu i nigdje se ne može sa sigurnošću više tvrditi da ovaj razvrat nije uzeo maha. A, vrlo dobro je poznato da se AIDS prvi put pojavio među homoseksualcima.

Najprije se usuđuju organizirati promidžbu u velikim gradovima pa će se vjerojatno protegnuti u kasabe i mahale i na koncu do poslednjeg sela. I sve to pod firmom jednakosti, zaštite ljudskih prava i sloboda, demokratije i svih oblika nametanja i propagiranja ne prirodnih životnih načela. Da bi, na sve to kreatori ovih trendova iz centara moći gledali blagonaklono i osim toga još i zahtijevali da – ukoliko želite s nama u isto kolo – onda morate dozvoliti gay-parade, ozakoniti jednakospolne brakove, dozvoliti pederima da usvajaju djecu koja ne sretnim slučajem ostanu bez roditelja, itd, itd. (samo još nisu definisali da li pederi mogu usvojiti samo muško a lezbejke samo žensko dijete [sic]). Treba dodati i to da roditelji djece – ni živi ni mrtvi – nikada ne bi pristali da njihovo dijete raste u kući nekih pedera ili lezbejki.

Da apsurd po ovom pitanju bude veći – dobro je poznato da su pederi proizvođaći AIDS-a jedne od najtežih ne izlječivih bolesti – bar je tako bilo kad je bolest dešifrovana prije više od četrdeset godina.

Dakle to je jedan vid kontrolisanja i usporavanja priraštaja i nataliteta. Naravno da je u demokratskom razvijenom industrijskom svijetu mortalitet već davno nadmašio natalitet – “ali to nije bitno“ jer ako im bude falilo radne snage - Azija i Afrika nisu daleko. A uvijek je lakše napraviti robove od Azijata i Afrikanaca nego od svojih sunarodnjaka.

*****
Ratovi, velike boginje, Justinijanova kuga, Crna smrt, kolere, tufusi, malarije, i ostale masovne zarazne bolesti su uništavale milione ljudskih života. Samo jedna pandemija koja je zahvatila srednjovjekovnu Evropu usmrtila je toliko ljudi da je trebalo 200 godina da dostigne broj stanovnika prije pandemije.

No, sve ove epidemije, pandemije i zarazne bolesti su rezultat – pretpostavlja se – ne higijene, klimatskih poremećaja, ne kontrolisanog kontakta sa životinjama, ne razvijenost medicine i farmaceutske industrije i niza okolnosti koje su vladale u tim teškim vremenima. I najvjerojatnije nisu rezultat radoznalih laboranata i laborantskih monstruma. Možda bi ne savjestan laborant iz nekog drugog Wuhana danas ponovo pustio klicu ovih nabrojanih epidemija i pandemija – ali za sve njih je već davno pronađen lijek – tako da ne bi bilo “željenog“ efekta. Zato je bilo potrebno nešto novo, nešto jače, ne poznato i tajanstveno.

COVID-u se još ne nazire kraj. Svako malo se ponavlja da farmaceuti ne mogu da podmire potrebe, da vakcina fali, da su neke pogrešne i ne pouzdane, da se jedan značajan broj stanovnika ne želi vakcinisati, da virus mutira te da umjesto čovjeka virus postaje imun na ove ili one vakcine. Još uvijek se medicina i farmakologija slabo snalaze u ovom košmaru i konfuziji, pa još kad i politika u sve to umiješa prste onda se dobije „pravo ludilo“

*****
Prirodne nesreće, katastrofe, i sve selekcije izazvane Višom silom, nevoljom koju čovjek nije uspio savladati i spriječiti još uvijek razumijemo i lakše se mirimo s tim – za razliku od vještačkih kojima je kumovao neki ne ozbiljan i ne dorastao biokemičar, LGBT-pristalica i svaki onaj koji drži prst na obaraću ili okidaću ne polažući mnogo na to – šta će se desiti u slučaju da povuče prst. Teško je i pretpostaviti i čovjeka hvata strah od pomisli: sa kakvim kijametom, kojim bolestima, virusima i pandemijama će se susresti generacije iza nas – kada sve jednog momenta imakne kontroli.