AKADEMIK DR. SUAD KURTĆEHAJIĆ: Smatram da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu mirno ukidanje RS umjesto mirnog razdruživanja, što je elegantniji naziv za ukidanje i nestanak Bosne i Hercegovine, a što je sadržaj „non-paper“ dokumenta.

Smatram da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu mirno ukidanje RS umjesto mirnog razdruživanja, što je elegantniji naziv za ukidanje i nestanak Bosne i Hercegovine, a što je sadržaj „non-paper“ dokumenta.
Ukiniti RS kroz transformaciju Bosne i Hercegovine u nekoliko prihvatljivih regija (npr: Sarajevska, Banjalučka, Mostarska i Tuzlanska) je civilizacijsko rješenje ali i izlaz za RS nakon odgovornosti za genocid koje su izvršile njene institucije vojska i policija.

Ukinuti Bosnu i Hercegovinu koja je hiljadugodišnja tvorevina, i za koju je sam Krleža napisao da samo Bosna ima srednjevjekovne spomenike kulture a to su njeni stećci dok Evropa to nema, bio bi sumrak civilizacije i povratak varvarstvu i zakonu jačega.

Spas za Bosnu i Hercegovinu i za cijeli civilizacijski svijet nije u primjeni sadržaja u „non - paper“ za kojeg jedni tvrde da je Janšin uradak a drugi da je Janša samo poštar teksta iza kojeg stoji Mađarska vlada, već u ispravljanju historijske nepravde prema Bosni i Hercegovini.

Na Londoskoj konferenciji na kojoj je učešće uzelo preko trideset zemalja a među njima Bosna i Hercegovina i Savezna Repulika Jugoslavija (čiji su pravni nasljednici Srbija i Crna Gora) utvrđeno je i potpisano 28.08.1992. godine trinaest principa. Prvi princip je bio da nepriznate ili silom postignute prednosti nemaju konsekvencija a princip broj tri je bio obaveza poštivanja, nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih država u regionu i nepovredivost granica.

U Dejtonu nažalost najvažniji prvi princip Londonske konferencije nije ispoštovan. Povrijeđeno je međunarodno pravo. Stvaranje RS u formi entiteta bio je nagrada za izvršeni genocid u Srebrenici što je naknadno presudom najvećeg suda na našoj planeti Internacionalnog suda pravde u Hagu od 26. februara nedvosmisleno utvrđeno i presuđeno u članu 297. presude ovog suda gdje stoji:

„Sud zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici, koja potpadaju pod čl. II Konvencije, izvršena sa specifičnom namjerom da se djelimično uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva, i shodno tome, da ona predstavljaju djela genocida koji su izvršili pripadnici VRS u Srebrenici i u njenoj okolini počevši od 13. jula 1995.“

Problem Bosne i Hercegovine je prije svega u tome što je nagrađen izvršeni genocid u i oko Srebrenice od strane vojske i policije RS koja je u vrijeme izvršenja genocida u Srebrenici bila paradržava a u Dejtonu dobila legalitet u formi jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovni.

Postojanje RS u formi entiteta nagrada je i za druge strašne i presuđene zločine u brojnim gradovima sa bošnjačkom većinom: Zvornik, Višegrad, Foča, Rogatica, Bratunac, Srebrenica, Brčko, Prijedor itd.
Postojanje RS je nagrada za najduži opsadu glavnog grada u modernoj historiji ratovanja. Sarajevo je preko 1400 dana bilo u opsadi što je skoro duplo duže od opsade Lenjingrada i sa 2.100 oružja teškog kalibra, odnosno na svakih 35 metara je bilo po jedno takvo oružje, što je više nego kada su saveznici opkolili Berlin gdje je na svakih 50 metara bilo oružje teškog kalibra. I sve to u ime RS.

Stvari u pogledu „non - paper“ treba naopako okrenuti. Problem Bosne i Hercegovine nije što je ona nefunkcionalna ili nemoguća država kakvu je želi prikazati Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nego su problem dejtonska rješenja koja su omogućila da na poziciju šefa države dođe čovjek koji je želi uništiti i neprekidno radi na njenom nestanku.

Problem Bosne i Hercegovine je prije svega u tome što je nagrađen izvršeni genocid u i oko Srebrenice od strane vojske i policije RS koja je u vrijeme izvršenja genocida u Srebrenici bila paradržava a u Dejtonu dobila legalitet u formi jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovni.

Postavlja se shodno tome elemetarno pravno, moralno, filozofsko, religijsko kao i pitanje pravde i pravičnosti: da li Republici Srpskoj koja je odgovorna i u čije ime je izvršen genocid i drugi strašni zločini poput desetina hiljada nevino ubijenog civilnog stanovništva, masovnih likvidacija, hiljade silovanja, stotine hiljada protjeranih ljudi sa svojih ognjišta treba omogućiti da dovrši ciljeve u ime kojih su svi ovi zločini učinjeni i dati podršku protagonistima takve politike da zabiju glogov kolac u srce hiljadugodišnje multietničke Bosne i Hercegovine ili se okrenuti u pravcu da Republika Srpska koja je odgovorna za genocid i sva druga pobrojana zlodjela i čiji je gotovo kompletan vojni i politički vrh presuđen u Hagu treba biti ukinuta kako bi pravda bila zadovoljena i kako bi se poslala poruka cijelom civilizacijskom svijetu da se genocid ne isplati i da sve što je stvoreno na genocidu mora nestati.

Tek kada vodeće zemlje u svijetu zauzmu drugo stanovište i aktivnom politikom učine da RS prestane da postoji pravda će biti zadovoljena a velikosrpska politika će otići na smetljište historije i stvoriće se pretpostavka za istinsko ozdravljenje srpskog naroda od virusa velikosrpske politike koji će tek tada očima progledati i doći do sličnih spoznaja do kojih su došli Njemci i Japanci nakon što su suočeni sa zlom koje su učinili drugim narodima u ime svojih velikodržavnih politika i pretendovanja na prostore drugih država.

„Non-paper“ je posljedica lobiranja za jedan nazadan i po mir vrlo opasan koncept i ne treba se bojati da bi politička Evropa mogla stati uz taj koncept ali to treba biti opomena i poruka kompletnoj probosanskoj inteligenciji i svim probosanskim političkim partijama kako njihovim čelnicima tako i članovima da trebaju svim snagama okrenuti priču prema međunarodnoj zajednici u pravcu da rješenje za Bosnu i Hercevinu i hamletovska dilema biti ili ne biti nije u njenom nestanku nego u nestanku RS zbog presuđenog genocida i svih strašnih zločina koji su učinjeni širom Bosne i Hercegovine u njeno ime.

---

Autor je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu

---